Komunikacija je jedno od najvažnijih područja u životu, to je proces spajanja. Nekoliko je razina komunikacije: sami sa sobom, sa drugom osobom ili osobama, sa višom inteligencijom… Na svim tim razinama potrebno je ostvariti osjećaj povezanosti i sklada.
Iako se govoru posvećuje velika pažnja, govor i riječi zauzimaju zapravo tek mali dio u komunikaciji s drugim osobama. Komunikacija riječima na objektivnoj razini čini sasvim mali dio cjelokupne komunikacije.
Naravno u objektivnoj verbalnoj komunikaciji kao i kod govora tijela postoje pravila kojih se je dobro pridržavat u cilju uspješne komunikacije. Komunikacija na objektivnoj razini izražena u postocima izgleda ovako: 70% čine riječi, vokalni ton glasa i zvukovi čine 38% a neverbalna komunikacija govorom tijela 55%.
Kako bi objektivna komunikacija riječima bila uspješna, postavljajte otvorena pitanja, na primjer: “Kako se osjećaš u vezi s poslom?”. Za razliku od zatvorenih pitanja čiji je odgovor kratak, otvorena pitanja pomažu da se ljudi otvore, daju informacije. Kada koristite ovakav oblik pitanja povezujemo se na dubljim razinama, što vodi uspješnoj komunikaciji.
Slušanje je umijeće presudno za uspješnu komunikaciju.
Prema istraživanju dr. Tony Alessandra koja su bila usmjerena na proučavanje izuzetno uspješnih menadžera i lidera kako u privatnom tako i u poslovnim odnosima, pokazalo se da te osobe imaju harmonične odnose sa svojom okolinom i da svoje vrijeme raspoređuju na slijedeći način:9% vremena pišu, 16% vremena čitaju, 30% vremena govore i 45% vremena slušaju.
Kada nekoga pažljivo slušate omogućavate toj osobi da dođe u kontakt sa samim sobom i da izrazi svoju jedinstvenost, originalnost te da izrazi svoju osobnost.
Kada smo bili mali roditelji su nam govorili “Ne upadaj u riječ”, “Ne prekidaj drugoga dok govori”; jer kada nekoga prekidate zapravo znači da ne slušate njega nego sebe. Kada nekoga prekinete, to znači da vas u biti ne zanima ta osoba a ni njena priča. To je način prekidanja komunikacije.
Često možete čuti izjave poput ove: “On je tako dosadan”. Ukoliko Vam je osoba s kojom razgovarate dosadna, to samo znači da Vam je dosadna tema o kojoj se raspravlja. U tom slučaju promijenite temu u temu koja će tu osobu zanimati i od dosadne osobe odjednom ćete dobiti vrlo živog sugovornika.
Zapamtite, ne postoji dosadna osoba, postoje samo dosadne teme.
Najveći dio komunikacije (oko 93%) ostvaruje se u subjektivnom dimenziji, putem našihmisli i osjećaja. Stoga, ako u mislima okrivljujete, etiketirate ili optužujete osobu s kojom komunicirate, nećete moći ostvariti uspješnu komunikaciju. Ona to osjeća, te se ponaša i razgovara u skladu s tim. Reći ćete: “Ali ja joj to nisam nikada rekao, ne može to znati”. To što joj niste rekli ne znači da ne zna. Znači samo da informaciju nije dobila kroz objektivnu komunikaciju riječima nego kroz misli i osjećaje.Takva komunikacija naziva se komunikacija “um sa umom”.
Kako nas stari negativni programi (okrivljavanje, etiketiranje…) ne bi opterećivali i ometali u komunikaciji potrebno je oslobađanje od takvih programa i zamjena za nove pozitivne.
Dakle za uspješnu komunikaciju potrebno je uspješno komunicirat i na objektivnoj i na subjektivnoj razini.
Nikoleta Vujović, psihoorijentolog
http://www.centar-zdravlja.net/clanci/kolumna/15/2808/umijece-komunikacije-psihoorijentologija/
