Od kada traje čovječanstvo, traje i njegova potraga za srećom, bogatstvom i blagostanjem. Svatko od nas želi imati ugodan život, život koji nas neće bacati u krajnosti, život koji će nam omogućiti mir i samostalnost. No takav život nije dovoljno samo željeti, potrebno ga je stvoriti, ponajprije unutar sebe, a zatim i izvana. Zapravo, mi uvijek i živimo ono što unutar sebe izgradimo, jer zaista život koji živimo izvana jeste odraz bogatstva kojega posjedujemo unutar sebe.
Do određene životne dobi veliku ulogu u izgradnji našega života i našega identiteta snosi okolina u kojoj odrastamo, u tih prvih 10 – 12 godina života u nas bivaju usađeni prvi obrasci ponašanja, prva opredjeljenja, prva uvjerenja…, a sve to kasnije će imati ogroman utjecaj na naš život. Ponešto smo primili od naših roditelja, ponešto od bliže rodbine, veliku ulogu je tu odigrala i škola pa i Crkva, religija, društvo. Sve u svemu, mnogo tuđih ideja, tuđih uvjerenja, tuđih strahova i tuđih svjetonazora biva usađeno u nas u godinama našega odrastanja.
Dok smo djeca, mi vjerujemo starijima, posebice onima koji su nam bliski, sjedimo do njih i slušamo njihove priče, upijamo njihova uvjerenja i njihove strahove, njihove želje, očekivanja i nadanja. I tako, malo po malo, mi gubimo sebe i postajemo dio mase u kojoj smo se našli po rođenju. Naša uvjerenja nisu naša, naši strahovi, naša nadanja i očekivanja isto tako, sve to smo pokupili od okoline, baš kao što programer unosi određeni program u računalo tako i okolina unosi ‘programe’ u nas, kako bi mogli djelovati u skladu s ostalim komponentama cjeline (društvo) u kojoj se nalazimo.
No hvala Bogu, svatko od nas (nadam se) ulazi u period života u kojemu počinjemo primjećivati nelogičnosti u mnogočemu što naučismo kao djeca te se kao rezultat toga u nama budi potreba za razotkrivanjem istine o tome tko smo mi zapravo’? , ‘što je život’? ‘što je Bog’? ‘što je sreća’? i tako dalje. No iako se pitanja pojavljuju, a odgovori uzdrmavaju sve temelje na kojima se gradila naša logika, unatoč svemu tome mi se veoma teško odričemo naših davno steknutih navika i uvjerenja. Razlog tome se krije u činjenici da sve ono što smo u sebe primili čistom vjerom djeteta jeste postalo dijelom našeg ‘fantomskog identiteta’ koji se skrio duboko u našoj podsvijesti te odatle upravlja našim cjelokupnim djelovanjem.
Da bi se oslobodila toga, osoba mora umrijeti prije smrti te biti nanovo rođena. No, što to znači umrijeti prije smrti i biti nanovo rođen, na što se odnose ta smrt i novo rođenje!?
Umrijeti prije smrti znači napustiti nametnuti identitet koji je u nas ugradila okolina, dok biti nanovo rođen znači ponovno spoznati sebe, sebe koji nije vezan patentima društva, okoline i tradicije. Uistinu svatko od nas mora imati dva rođenja, u suprotnom to znači da nikada nismo niti živjeli, jer ovo što većina nas živi nije slobodan život već ‘vještački program’ koji je uvjetovan strahovima.
Odrasli smo s uvjerenjima kako je život težak, često nemilosrdan, kako je bogatstvo prokletstvo i kako je za malo sreće potrebno mnogo znoja i suza. Uživanje u životu nam je predstavljeno kao nemilo Bogu, pa veoma često zbog nekog užitka imamo duboku grižnju savjesti te tako nesvjesno tjeramo užitke iz našega života. Htjeli bismo biti bogati, ali u našoj podsvijesti bogatstvo je okarakterizirano kao nešto loše, nešto gdje se čovjek može izgubiti ili se zamjeriti Bogu, pa tako i bogatstvo tjeramo iz našega života.
Dakle ako ste nezadovoljni sa sobom, svojim životom, ako želite promjenu, novi početak, novi život… tada morate odbaciti staro i stvoriti novo. Zagledajte se duboko u sebe, pronađite sve svoje strahove, sve svoje sumnje, sva svoja uvjerenja, zahvalite im se, a zatim ih napustite i krenite iz početka. Ako niste u stanju to učiniti, tada vaša želja za slobodom još uvijek nije dovoljno iskrena, sve dok niste u stanju napustiti ono što smatrate svojim identitetom vi niste spremni krenuti dalje.
Namaste
A. Katinić
Pratite Vitae Est na Facebook stranici
https://zivottosamja.blogspot.com/2018/08/upoznati-sebe-smrt-prije-smrti.html
