Uvijek imamo mogućnost izbora između Boga i lakomosti. Iako za svoje ovisničke, manipulatorske ili sebične djelatnosti možemo okrivljavati izvanjske sile, ne možemo pobjeći od svoje prvobitne odgovornosti. Čak i u ekstremnim situacijama gdje ljudi stvarno postanu opsjednuti, čuju glasove ili padaju u trans dok se tijelo neobuzdano pokreće, takve prividne žrtve demonskih energija odgovorne su za svoje stanje.
Iako mogu istinito objašnjavati da je njihovo ponašanje bilo izvan njihove kontrole, zaboravljaju da su se ranije odlučili za izbore koji su ih doveli u sadašnje stanje. Negativne su sile privučene gdje god ima prijemljive niže svjesnosti.
Čak i u manje dramatičnim situacijama opravdavamo se govoreći da “nas je nešto obuzelo”, da smo podložni demonskim utjecajima ili da nas je začarala maya – drugo ime za iluziju. Ali unatoč prividu, uvijek smo odgovorni za svoja djela. Bismo li na sudu pokušali racionalno opravdati svoje ponašanje objašnjavajući: “Suče, nisam kriv. Vrag me je na to prisilio?” Naravno da ne bismo. Sudac nikada me kaže: “Sve je u redu. U zatvor ću poslati vraga umjesto tebe.”
Zbog čega jedna osoba djeluje nemoralno, a druga ne? Obje se osobe mogu suočiti s istim iskušenjima, a ipak jedna podlegne, dok se druga odupre ili jedna povremeno popušta, dok se druga redovito popušta. Razlika se može naći u stupnju predanosti duhovnom životu svake osobe, koji povećava stupanj otpornosti negativnim utjecajima. Ako se otvorimo Bogu, djelujemo duhovno. Kad uzdignemo svjesnost, naša ljubav i duhovnost djeluju kao blokada koja odbija negativnost.
Ali otvorimo li vrata grijehu, tada postajemo opsjednuti grešnom svjesnošću. Grijeh se nikada ne može smatrati većim od pravednosti. Ako kažemo da nas je “vrag” natjerao da se ponašamo loše, neizravno izričemo da je vrag moćniji od Boga. To nikada nije istina, a samo se katkad čini zbog nečista stanja našega uma.
Kako smo postali tako nečisti? Gospodin objašnjava u Bhagavad-giti (Bg. 3.37): “To je samo požuda, Arjuna, koja nastaje zbog dodira s materijalnom gunom strasti i kasnije se preobražava u srdžbu. Ona je sveprožimajući grešni neprijatelj ovoga svijeta.” Budući da zbog požude gubimo zdrav razum, često se ponašamo na način koji je ispod razine naše izvorne prirode, a tada se naša požuda miješa sa srdžbom.
Lako je postati ovisan o tvarima kao što su cigarete, alkohol, čak i ako su u početku neugodne. U drugim okolnostima, grešne djelatnosti mogu se od početka činiti izrazito privlačnim i možemo im podleći ne razmišljajući o posljedicama.
Na primjer, ako ugledamo prekrasan dijamantni prsten koji želimo imati, ali si ne možemo priuštiti, naša želja može postati toliko jaka da zaboravimo na sve ostalo. Samo mislimo: “Ne bi li bilo lijepo imati taj prsten? Kako bi divno izgledao na mome prstu! Kako bi mi ljudi zavidjeli!”
Um nas je uvjerio da bi nam posjedovanje tog prstena donijelo veliko zadovoljstvo pa ga krademo ne razmišljajući o posljedicama. Međutim, okolnosti se brzo mijenjaju. Kad napustimo draguljarnicu, ushićeni zbog novog posjeda, policijski auto odjednom stane iza nas na ulici. Draguljar je uključio alarm, a mi smo neslavno uhićeni i strpani u zatvor. Dok sjedimo u ćeliji, imamo puno vremena za razmišljanje: “Ume, kako si me doveo u ovu nevolju?” Nalazimo se u još bolnijoj situaciji nego na početku.
Iako smo možda bili nesretni zbog prstena, još smo jadniji što smo ga ukrali i sada trpimo posljedice. Krajnji je rezultat sličan onome do kojeg dolaze i alkoholičari. Osoba koja se navikne na okus alkohola može piti kako bi uživala u promijenjenu stanju svijesti i zaboravila životne nevolje. Iako je iskustvo u početku ugodno, vremenom postaje bolna ovisnost. Tada alkoholičar pije da bi održao nesiguran osjećaj ravnoteže, da mu ne bude zlo, da otupi bol ili da spriječi drhtanje. Što god ukrademo, popijemo ili se prepustimo drugim oblicima osjetilnog uživanja, krajnji je ishod često mnogo gori od stanja od kojeg smo htjeli pobjeći.
Na taj nas način požuda drži zarobljenima. Kad jednom popustimo, um nas vara iznova i iznova. On zna naše slabosti i zavodljivo nam šapuće: “Evo tvoje prilike … Znaš da želiš … Hajde, uzmi!” Ako um nema pristupa našoj inteligenciji – moći rasuđivanja – neprestano ćemo biti žrtva tih iskušenja. Neki su ljudi godinama pokušavali prestati piti, odlučujući svako jutro da neće popiti još jedno piće. Još prije svršetka dana, vratili bi se starim navikama. Drugi su proveli većinu života u zatvoru jer su ih svaki put kad su bili na slobodi njihove strasti i požuda navodili da ponovno počine zločin unatoč svim suprotnim odlukama.
Bhakti Tirtha Swami
Naručite knjigu
Knjige iz serije Duhovni ratnik možete, po cijeni od 65 kn, naručiti na http://duhovniratnik.com
