“Najljepše što se čovjeku može dogoditi je da otkrije svetu vatru, vatru svoje duše. I da osigura da je cijeli život izraz ove duše.” – Annie Marquier
Glad duše može pogoditi bilo koga od nas. Manifestira se kao uvjerljiv osjećaj. To je glad koja postaje sve jača, sve moćnija i koja nam ne ostavlja mira dok ne odgovorimo na njezin vapaj. Što želi? Što treba? Jedno je sigurno: ako duša vrišti znači da je nismo dovoljno hranili. Ako je duša gladna, sami smo sebi učinili nasilje.
To znači da ste usput izgubili dio sebe: dopustili ste da vas izvanjsko tjera da se odreknete onoga što vas hrani. Dobra vijest je da se sada možete početi brinuti o duši, dajući joj potrebnu hranu, evo kako.
Nahranite svoju dušu Puninom
Punoća je kraljevstvo tijela. Pet osjetila uvode nas u osjetilni, gotovo senzualni svijet, stvoren da se živi, istražuje, eksperimentira. Kada naše tijelo iskusi pet osjetila istovremeno u jednom, dubokom i potpunom iskustvu, javlja se ekstatična radost koja ga dovodi do punine.
Kroz sjedinjenje osjetila, tijelo se osjeća živim i zaustavlja vrijeme kako bi u potpunosti uživalo u trenutku. U tom trenutku postoji samo sadašnjost, sadašnjost koja se beskrajno širi i koja otvara svijest novom načinu življenja gdje možete doživjeti obilje, puninu, blaženstvo.
Kad svoja osjetila uskladimo u trenutku, doživljavamo ga u potpunosti, prepoznajemo funkciju tijela u svijetu: onu da živimo punim plućima jer osjećamo kako se kreće u nama, sa svakim otkucajem srca, sa svakim dahom.
Svoju dušu možemo hraniti vidom, mirisom, dodirom, okusom, sluhom; onim što čini da se osjećamo dobro, što ispunjava našu potrebu da osjećamo radost u tijelu, ostavljajući po strani ono što nam se čini lošim i otrovnim.
Odaberite kako ćete hraniti svoje tijelo, jer kroz njega vaša duša živi u svijetu.
Nahranite svoju dušu Ljepotom
Ljepota koja hrani dušu se živi, stvara, modelira, piše, slika, pleše. Ali i prije toga, Ljepota je dobrodošla, kao dašak prirode, kao povjetarac koji mrsi misli. Kreativnost je onaj kanal koji nas povezuje s našom dušom, to je ono što joj omogućuje da komunicira s nama, a to čini kroz Ljepotu.
Ljepota je kći kreativnosti, sposobnosti da se oblikuje unutarnji i nadzemni, skriveni svijet, i to s entuzijazmom – riječ koja potječe od starogrčke riječi enthusiasmós (ἐνθουσιασμός), nastale od en (ἐν, in) , theós (θεός, bog) i ousía (οὐσία, esencija): to jest, sa sposobnošću da na trenutak postane kanal božanske esencije.
Ljepota se utjelovljuje, postaje stvarna, konkretna, opipljiva, kada dopustimo da nam se pridruži božansko. U tom trenutku postoji život, postoji duša u svoj svojoj snazi.
Nahranite svoju dušu Ljepotom jer kroz nju Duša djeluje u svijetu.
Nahranite svoju dušu Ljubavlju
Srce je sjedište duše, tako su rekli stari Egipćani. Ali što se događa ako zanemarimo tu kuću koju bismo trebali koristiti kao hram? Što bi se moglo dogoditi kad bismo tu našu jadnu dušu natjerali da živi u uskom, hladnom, skučenom mjestu s malo svjetla? Što bi se moglo dogoditi njoj i što bi se moglo dogoditi da se taj dom pretvori u zatvor?
Našoj duši treba ljubav kao što tijelu treba zrak. Ljubav prema drugima, naravno, to je ono o čemu svakodnevno govorimo, ali i ljubav prema sebi.
Ljubav koja nas tjera da otvorimo svoja vrata svijetu, da ga želimo prigrliti onakvog kakav jest, bez „ ako“ ili „ali“ , počevši od našeg svijeta sačinjenog od svjetla i sjene, snaga i slabosti, pozdravljajući nas na ovaj način, bez pretenzija, bez očekivanja.
Jer zaslužujemo ljubav. Tako ćemo svoje srce učiniti svetim hramom naše duše, kako i zaslužuje.
Njegujte svoju dušu tako što ćete voljeti sebe, pozdravljajući svoje nesavršenosti s ljubaznošću, strpljenjem, razumijevanjem, suosjećanjem, jer je kroz tu ljubav duša se inkarnirana u svijetu i čini ga svetim.
Nahranite svoju dušu Čudima
Život se sastoji od mnogih trenutaka čistog čuda koji su poput mnogih vrata našeg dubokog i autentičnog bića. U međutrenucima, kao što je onaj između udisaja i izdisaja, postoji prostor/vrijeme koje se može lagano prijeći, zahvaljujući tišini uma i praznini misli.
U tim prostorima ništa se ne može uzeti zdravo za gotovo, sve je dar: vrijeme, život koji teče u nama, svijet, sunčeva svjetlost, zrak koji udišemo… Sve se vidi onako kako jest: život je čudo.
Ali da bismo shvatili čudo koje hrani dušu, moramo dubinski promatrati život.
Na primjer, pod nogama nije samo zemlja, tlo, nego postoji živi planet koji lebdi u beskraju svemira. Pod vašim nogama su zvijezde, sunca, galaksije u pokretu. Ispod tvojih nogu je beskonačnost.
Ali da biste vidjeli ovo čudo, trebate pozdraviti prazninu misli, osloboditi svoj mentalni prostor i pustiti da vas duša vodi da istražite svijet kako ga ona doživljava, s čuđenjem, a čudo je minimalističko: voli jednostavne stvari, jer gleda u dubinu stvari, a ne površinski kao što to čini um.
U dubini svjesnosti leži čudo, beskrajno čuđenje. Tamo možete osjetiti dušu.
Sandra Saporito
ATMA/eticamente/Pripremila: Suzana Dulčić
