Priroda je ljudske duše da istražuje skrivene tajne kako vidljivog tako i nevidljivog svijeta, da istražuje nepoznato i konačno, da se raspituje o prirodi Konačne Stvarnosti ili Boga. Um, osjetila i inteligencija su instrumenti u toj najdinamičnijoj i najprofitabilnijoj potrazi. Znanstveno znanje rođeno je iz takvog ispitivanja i potrage. Religijsko znanje ili duhovna mudrost takođe pokušava pronaći i spoznati tu istu Konačnu Stvarnost.
Prema Vedanti postoje četiri nedostatka, odnosno ograničenja naših osjetila. To su:
- Bhrama, iliuzija, npr.kada osoba ima fatamorganu u pustinji;
- Pramada, sklonost činjenju grešaka, npr. kada nam se od konopca učini zmija;
- Karnapatava, ograničenost, npr.ne možemo čuti zvuke niže od 20 Hz (infrasonične) i iznad 20000 Hz (ultrasonične);
- Vipralipsa, sklonost varanju, npr. kada su osjetila obuzeta ponosom, lažnim egom, požudnim željama i arogancijom naša sklonost ka varanju postaje jača od nas i postaje naša potreba.
Dakle, takvim znanjem, dobijenim vrlo ograničenom percepcijom možemo shvatiti samo male djeliće stvarnosti. Stoga, znanstvenim znanjem, dakle, ne možemo dokazati postojanje Boga. Drugim rječima, aroha-panta ili induktivni put nije dovoljan da bi dobili supstancijalno znanje o Bogu. Bezvremena poruka Veda jeste da Boga možemo razumjeti samo kroz razotkriveno znanje, spise. Dakle, Vedanta poručuje da nam spisi mogu dati znanje o Bogu, sastrayonitvat. To se naziva avaroha-panta, odnosno deduktivni put spoznaje ili parampara proces.
Drevni Vedski spis poznat kao Šrimad Bhagavatam ili Bhagavata Purana, najzreliji plod Vedskog drveta znanja opisuje tri aspekta spoznaje Boga:
Vadanti tat tattva-vidas
Tattvam yaj jnanam advayam
Brahmeti paramatmeti
Bhagavan iti sabdyate
“Učeni transcendentalisti koji poznaju Apsolutnu Istinu nazivaju tu nepodvojenu supstancu Brahman, Paramatma ili Bhagavan.” (Šrimad.Bhagavatam 1.2.11)
Brahman ili impersonalni aspekt Boga je vrhunac spoznaje filozofa i onih koji se bave samo proučavanjem Upanišada, filozofskog dijela Vedante. To je nepotpuna spoznaja Boga. Isto tako, mnogi naučnici poput Einsteina imaju slične spoznaje i shvaćanja impersonalnog aspekta Boga do kojih su dolazili kroz svoje bavljenje znanošću i znanstvenim istraživanjima. Einstein je bio duboko impresioniran poretkom i ljepotom prirode, prirodnim zakonitostima, te veličanstvenošću i mističnim aspektom svemira. On je rekao: „Ja vjerujem u misterij i pošteno govoreći, ponekada se u strahu suočavam s tim misterijem. Drugim riječima, mislim da u univerzumu ima mnogo stvari koje ne možemo opažati ili u koje ne možemo prodrijeti. A, pored toga, imamo iskustva nekih najljepših stvari u životu koje su tek u svom primitivnom obliku. Jedino u odnosu na te misterije ja smatram sebe religioznom osobom. Ali, duboko osjećam… najljepša i najprodubljenija religiozna emocija koju možemo iskusiti, osjećaj je misticizma. I upravo taj misticizam je moć svih istinskih nauka… U suštini, moja religija se sastoji od poniznog divljenja prema tom neograničenom, uzvišenom duhu koji se razotkriva do u tančine koje možemo opažati čak i svojim nemoćnim i krhkim umovima. To duboko emocionalno uvjerenje o prisustvu superiornije moći rezonovanja koja se očituje u shvatljivom univerzumu – čini moje poimanje Boga!“
Do spoznaje paramatme možemo doći prakticirajući yogu. Paramatma je parcijalna ekspanzija Boga koja se nalazi u srcima svih živih bića i koja ih vodi u svim aspektima postojanja. Taj aspekt inspirira i daje kreativnost osobi pri znanstvenim istraživanjima i otkrićima, skladanju glazbenih kompozicija i sličnim umjetničkim djelovanjima. Vedski spisi nam govore da su i Brahman i Paramatma tek djelimični vidovi Boga, te je, stoga, spoznaja istih, takođe samo djelimična spoznaja Boga.
Tek spoznaja Bhagavana jeste spoznaja Svevišnje osobnosti Boga koji mogu spoznati samo oni koji se predaju Bogu i služe ga s ljubavlju. Prema Vedanti, to je krajnji i najuzvišeniji aspekt spoznaje Boga.
Vedanta takođe opisuje tri unutrašnje energije koje Bog posjeduje, a koje se nazivaju:
- sandini-šakti ili vječno postojanje;
- samvit-šakti ili spoznajna energija i
- hladini-šakti ili aspekt blaženstva.
To je takođe potvrđeno u Višnu purani 1.12.69. U Bhakti-sandarbhi 103, Šrila Jiva Goswami objašnjava ove transcendentalne atribute (osobine) Boga. (CC Adi 4.60)
Živa bića su takođe obdarena ovim osobinama u različitoj mjeri. Apsolutna Istina, Bog, jeste transcendentalna konačna Stvarnost (cit-svarupa) i posjeduje sve ove odlike u potpunosti. Manifestacija ove unutrašnje stvaralačke energije Boga jeste nezamisliva raznolikost duhovnog svijeta (cit-jagat). Manifestacija sporedne energije Boga stvara živa bića, a spoljašnja energija Boga jeste materijalni svemir. (CC Adi 4.62 smisao)
Stoga, Bog, Apsolutna Istina uključuje ova četiri principa – Svevišnjeg Boga lično, Njegovu unutrašnju energiju, Njegovu sporednu energiju i Njegovu spoljašnju energiju.
Oblik Gospodina (svayam-rupa) i ekspanzije Njegovog oblika (vaibhava-prakaša) jesu izravni uživaoci unutrašnje energije u duhovnom svijetu. Vanjska manifestacija, materijalna energija, stvara materijalna tijela svih živih bića i manifestuje se kao biodiverzitet, tj.kao biološka raznolikost.
Pri manifestiranju fizičkog svemira, Bog se lično manifestira u tri ekspanzije, koje se nazivaju puruša-avatari, koji se nazivaju: Maha-Višnu, Garbodakašaji-Višnu i Kširodakašaji-Višnu i njihova uloga je da ispune želje svih živih bića, u skladu s karmom tih bića. Maha-Višnu je izvor cijelog materijalnog univerzuma, Garbodakašaji-Višnu ulazi u svaki svemir, a Kširodakašaji-Višnu ulazi u svako živo biće i svaki atom, kao paramatma, Nad-duša i nadgleda svako živo biće, od mikroorganizama, preko ljudskih bića pa sve do polubogova. Iz toga možemo shvatiti da je cijeli materijalni svemir stvoren i održavan.
Prema drevnoj vedskoj literaturi, religijski principi su dati direktno od Boga – dharmam tu saksad… ŠB 6.3.19.
Suština svih religijskih učenja obuhvaća moralnost, ljubaznost i ljubav prema Bogu. Duhovni, tj.religiozni život jako je važan aspekt svakog ljudskog bića. To podrazumjeva moralne norme koje će nas osloboditi vezanosti i svjetovnog materijalističkog života i kvalificirati nas za povratak u duhovni svijet. Sve to možemo postići uz pomoć sambandha-jnane – znanja o personalnom odnosu individue sa Bogom, znajući da individua potpuno ovisi o milosti Boga, te da je Njegov vječni odvojeni dio.
Sljedeći nivo je abhideya – koja kulminira u prijateljskoj, devocijskoj službi za Boga, a koja se ispoljava u devet devocijskih aktivnosti, nava-vidha bhakti – (a) šravanam, slušanje; (b) kirtanam, pjevanje; (c) visnoh-smaranam, sjećanje; (d) pada-sevanam, služenje lotosnih stopala; (e) arcanam, obožavanje Božanstava; (f) vandanam, nuđenje molitvi; (g) dasyam, postajući slugom; (h) sakhyam, postajući prijateljem; (i) atma-nivedanam, predajući sve Gospodinu – i tako postižemo prayojanu i dostižemo vrhunac ljudskog postojanja – ljubav prema Bogu.
