Vjernici se često suočavaju s dodatnim unutarnjim borbama. Pitanja poput: “Zašto baš ja? Molim se, činim dobro, a ipak se osjećam ovako,” mogu pojačati osjećaj krivnje i duhovne dezorijentacije. Iako se čini paradoksalno, upravo vjera može postati dvosjekli mač – izvor snage, ali i izvor samoprijekora, ako se bolest tumači kao kazna ili dokaz slabosti. Anksiozno-depresivna stanja ne nastaju zbog manjka vjere, nego zbog spleta bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.
Kad duša boli – depresija nije slabost vjere, već poziv na razumijevanje i pomoć
Depresija je ozbiljna bolest koja pogađa milijune ljudi diljem svijeta, ne birajući dob, spol niti uvjerenja. Iako se često promatra kao isključivo emocionalno ili psihičko stanje, depresija je prije svega neurobiološki poremećaj s brojnim uzrocima i dalekosežnim posljedicama. Važno je prepoznati da ni oni s dubokom vjerom nisu pošteđeni ove bolesti. Razumijevanje uzroka i dostupnih načina liječenja ključno je za njezino prevladavanje.
Jedan moj klijent, osoba snažno povezana s vjerom, godinama je trpio anksiozno-depresivna stanja. Osjećaji stalne unutarnje napetosti, nemira i tjeskobe ispreplitali su se s padom energije, gubitkom interesa za svakodnevne aktivnosti te dubokim osjećajem beznađa. Patnja se očitovala i kroz teškoće sa spavanjem, negativne misli, osjećaj bespomoćnosti te probleme s koncentracijom i donošenjem odluka.
Uz psihičke simptome javljale su se i tjelesne smetnje: ubrzan rad srca, znojenje, nelagoda u želucu. Sve to onemogućavalo je njegovo normalno funkcioniranje u obiteljskom i društvenom životu. Ipak, svoje stanje je skrivao – vjerovao je da bi priznavanje bolesti značilo slabost ili duhovni neuspjeh.
Unutarnji sukob između duhovne obaveze i stvarnog psihičkog stanja dodatno je pogoršavao simptome. Tek suočavanjem s problemom kroz stručnu pomoć i podršku, spoznao je da anksiozno-depresivna stanja nisu pitanje (ne)vjere, već složen poremećaj koji zahtijeva sveobuhvatan pristup.
Uzroci depresije
Depresija najčešće nastaje zbog niza međusobno povezanih čimbenika:
- Neurobiološki čimbenici: Neravnoteža neurotransmitera u mozgu – poput serotonina, dopamina i norepinefrina – utječe na raspoloženje, energiju i kognitivne funkcije.
- Stresni životni događaji: Gubitak bliske osobe, financijske poteškoće, narušeni međuljudski odnosi ili kronični stres mogu biti okidači za razvoj depresije.
- Kronični umor i iscrpljenost: Dugotrajna fizička i mentalna iscrpljenost povećava ranjivost i narušava psihološku otpornost.
- Unutarnji sukobi i emocionalni pritisci: Nesklad između očekivanja, unutarnjih uvjerenja i stvarnosti može stvoriti intenzivnu psihološku napetost.
- Stigma i nerazumijevanje: U sredinama gdje je mentalno zdravlje i dalje tabu, strah od osude može spriječiti osobu da potraži pomoć i time pogoršati stanje.
Dileme vjernika: “A zašto baš ja?”
Vjernici se često suočavaju s dodatnim unutarnjim borbama. Pitanja poput: “Zašto baš ja? Molim se, činim dobro, a ipak se osjećam ovako,” mogu pojačati osjećaj krivnje i duhovne dezorijentacije. Iako se čini paradoksalno, upravo vjera može postati dvosjekli mač – izvor snage, ali i izvor samoprijekora, ako se bolest tumači kao kazna ili dokaz slabosti. Anksiozno-depresivna stanja ne nastaju zbog manjka vjere, nego zbog spleta bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.
U vjerskim zajednicama nerijetko se javlja nerazumijevanje psihičkih bolesti, što dovodi do stigmatizacije. Neki vjernici, u potrazi za izlazom, okreću se prorocima, tarot tumačenjima i drugim nepriznatim metodama, ne znajući da time često odgađaju pravo suočavanje s uzrocima svoje patnje.
Nema trajnog iscjeljenja bez dubljeg uvida u sebe, prihvaćanja stvarnog stanja i sustavnog rada na njegovom prevladavanju.
Poboljšanje kroz rad na sebi i podršku
Prevladavanje anksiozno-depresivnih stanja zahtijeva holistički i multidisciplinarni pristup, jer ova stanja obuhvaćaju tijelo, um i duh. Psihoterapija može biti ključan alat u osvještavanju obrazaca mišljenja i ponašanja, kao i u razvoju novih strategija suočavanja s izazovima. U određenim slučajevima, medikamentozna terapija pomaže u regulaciji neurokemijskih disbalansa, ali ona nije samodostatna – već dio šireg terapijskog procesa.
Podjednako je važna samopomoć – redovita tjelesna aktivnost koja potiče lučenje endorfina, kvalitetan san koji regenerira tijelo i um, te uravnotežena prehrana koja osigurava nutrijente potrebne za optimalno funkcioniranje mozga. Podrška bližnjih – kroz iskrene razgovore s obitelji, prijateljima ili duhovnim mentorima – također igra veliku ulogu u procesu oporavka. Osjećaj povezanosti i prihvaćenosti smanjuje osjećaj izolacije i osnažuje volju za promjenom.
Ključno je razumjeti da snagu za iscjeljenje nosimo u sebi – u svijesti, samopouzdanju i spremnosti da preuzmemo odgovornost za vlastito zdravlje. Vjera i duhovnost mogu biti snažan saveznik, no samo ako nas potiču na samosuosjećanje, prepoznavanje vlastitih potreba i postavljanje zdravih granica.
I zapamtite da briga o sebi ne znači sebičnost – već odgovornost. To uključuje i samilost prema vlastitoj ranjivosti, prestanak samookrivljavanja i njegovanje nježnijeg odnosa prema vlastitoj nutrini.
Duhovnost kao put iscjeljenja
Duhovnost koja nas uči prihvaćanju sebe, praštanju i povezivanju sa sobom može biti snažan izvor snage i smisla. Kroz vjeru mnogi pronalaze utjehu i nadu, ali samo ako ta vjera ne nameće dodatnu krivnju. Kada se duhovnost temelji na suosjećanju i rastu, ona nas vodi prema iscjeljenju.
Mnogi biblijski tekstovi – osobito psalmi i proročke knjige – sadrže duboke izraze tuge, sumnje i napuštenosti.
Psalmisti otvoreno govore o boli i traženju smisla, pokazujući da su duhovne krize sastavni dio čovjekova iskustva. Ti tekstovi svjedoče da su i oni najsnažnije povezani s Bogom prolazili kroz tamne noći duše, tragajući za svjetlom.
Put prema svjetlu počinje iznutra
Bez obzira na to jesmo li vjernici ili ne, svi smo ljudi – s emocijama, slabostima, ranama i snovima. Depresija i anksioznost nisu znak slabosti, niti dokaz manjka duhovnosti, već složeni poremećaji koji traže razumijevanje, hrabrost i djelovanje. Snagu za promjenu i iscjeljenje nosimo u sebi – u svijesti o vlastitim potrebama, u spremnosti da preuzmemo odgovornost za svoje zdravlje, te u odluci da potražimo podršku. Vjera i duhovnost mogu biti naš saveznik samo ako ih živimo na način koji nas njeguje, ne kažnjava.
Budimo dobri prema sebi. Naučimo brinuti o svom tijelu, umu i duhu. Otvorimo se za razgovor, za podršku, za život. Samo kroz cjelovit pristup – koji uključuje stručnu pomoć, osobni rad i podršku zajednice – možemo pronaći svjetlo u tami i zakoračiti na put istinskog iscjeljenja.
Stoga Vas pozivam – Ne čekajte da tama postane nepodnošljiva. Već danas napravite prvi korak prema sebi – poslušajte svoje potrebe, potražite podršku i hrabro krenite putem promjene. Niste sami. Uvijek i za svaki problem postoji i rješenje i izlaz! Samo ga treba prepoznati – i odlučiti mu prići.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
