Jeste li se ikada zapitali zašto termometri (toplomjeri), koje svi koriste kada imaju povišenu temperaturu organizma, mjere samo do 42. stupnja Celzijeva? Na 43 stupnja gasi se život, čovjek umire.
Isto tako, kada hranu izložite termičkoj obradi na preko 43 stupnja, umiru enzimi, koji služe za probavu hrane, ali i vitamini i minerali. Svi enzimi umiru na preko 43 stupnja, a dovoljno je samo 3 minute kuhanja hrane da bi se uništilo i do 50-80% vitamina i minerala.
Kada sjemenku biljke stavite u vlažnu zemlju, enzimi oživljavaju to sjeme, koje počne klijati i rađa novu biljku, novi život. Isto tako osobe na sirovoj hrani sjemenje i orašaste plodove prije konzumacije potapaju u vodu, da bi se oslobodili enzimi i sjeme “oživjelo” iz uspavanog stanja. Zato se klice smatraju prepunim energije za ljudsku ishranu, jer je početak novog života najpotentniji.
To upravo čini da se prijesna, sirova hrana naziva živom hranom, a kuhana ne, jer su joj ubijeni hranjivi sastojci i naš organizam je zato doživljava kao strano tijelo, proizvodeći veliku količinu leukocita za obranu. Samim tim se crpi velika količina energije na probavljanje kuhane hrane, dok se prijesna hrana lakše vari i daje puno energije.
Interesantno je da voće i povrće u sirovom stanju već sadrže mješavinu enzima u točno određenom omjeru, koja omogućuje da se ono brzo i lako potpuno svari. Naš sistem radi na energiju Sunca koju biljke upiju u sebe i predaju nam u obliku biofotona.
Kuhanjem hrane biofotoni se gube i nestaju. Termička obrada hrane iznad 42 stupnja, koja je viša od temperature na kojoj se fiziološki odvijaju kemijske reakcije u našem tijelu, mijenja molekularnu strukturu hrane koju unosimo u sebe. Kuhanjem se, od hrane koju je dizajnirala priroda za naš sistem, sada stvaraju strane molekule koje naš sistem ne može prepoznati, pa se stoga nakon obroka javlja leukocitoza. Bijela krvna zrnca tako sudjeluju u probavljanju kuhane hrane isto kao što bi i bila angažirana u napadu stranog tijela.
Preuzeto sa: alternativainformacije.com
