Foto: pexels.com

Na nas svakodnevno utječe cirkadijurni ritam, dnevni tijek pojačavanja i slabljenja naših prirodnih tjelesnih i mentalnih energija. Primjerice, većina ljudi najviše energije ima tijekom jutra, a vrhunac doseže oko podneva ili 13 sati, energija slabi tijekom poslijepodneva, što se osobito osjeti oko 16 sati kada većina pribjegava kofeinu. Stoga o problemima ne treba razmišljati i tražiti za njih rješenja u ovim razdobljima napetog umora ili kad se osjećate rastresenima i preopterećenima jer se tada doimaju većima no što doista jesu. Raspoloženja nam govore o našim osjećajima iz sata u sat, te je ono poput nevidljivog mjehura oko nas kroz koji filtriramo svoju stvarnost.

atma.hr – 52




O čemu ovise raspoloženja i zašto se o njima ne govori tako mnogo kao o emocijama? Uspjeh nam donosi dobro raspoloženje, a neuspjeh nam ga može pokvariti. Raspoloženja ovise o tome jesmo li zdravi, gladni ili umorni, potvrđuju smisao te povećavaju ili smanjuju užitak u našim životima.

Možete biti najbogatiji na svijetu, ali ako ste općenito neraspoloženi i mrzovoljni, niste ni sretni ni zadovoljni. U mračnom raspoloženju nam ne vrijede ni bogatstvo ni postignuća. Raspoloženja su važnija od dnevnih aktivnosti, novca, položaja, čak i osobnih odnosa.

Sve se ovo filtrira kroz naša raspoloženja, koja su promjenjiva tijekom dana zbog cirkadijurnog ritma, godišnjih doba, životnih faza. Raspoloženja utječu na srž našeg bića te na kvalitetu života. Stoga je presudno otkriti što na njega utječe.

Psiholog  Robert E. Thayer definira raspoloženje kao pozadinski osjećaj koji traje te ga razlikuje od emocija budući da ih možemo identificirati. Emocije se pojave zbog onoga što nam se događa u mozgu, a raspoloženje zbog mnogih procesa u umu i tijelu te je ono poput termometra koji otkriva naše trenutno psihološko i fiziološko stanje.

Raspoloženje postoji zbog biološke svrhe, primjerice da nas upozori na opasnost, pokazatelj je spremnosti na djelovanje i zone udobnosti. Odraz je našeg karaktera, odnosno jesmo li više dobro ili loše raspoloženi, utječu li drugi lako na nas ili ostajemo svoji.

atma.hr – 52




Depresivno i optimistično raspoloženje

Dva su osnovna krajnja raspoloženja: depresivno i optimistično. Pri depresivnom raspoloženju razina energije je niska, a napetost je visoka, uz osjećaj beznađa. Optimistično raspoloženje znači visoku razinu energije i nisku napetost, uz osjećaj da možemo mnogo postići entuzijazmom. Isto tako, ako smo fizički umorni (tijelo), mogli bismo biti i razdražljivi, rastreseni (um).

Na nas svakodnevno utječe cirkadijurni ritam, dnevni tijek pojačavanja i slabljenja naših prirodnih tjelesnih i mentalnih energija. Primjerice, većina ljudi najviše energije ima tijekom jutra, a vrhunac doseže oko podneva ili 13 sati, energija slabi tijekom poslijepodneva, što se osobito osjeti oko 16 sati kada većina pribjegava kofeinu.

Stoga o problemima ne treba razmišljati i tražiti za njih rješenja u ovim razdobljima napetog umora ili kad se osjećate rastresenima i preopterećenima jer se tada doimaju većima no što doista jesu. Raspoloženja nam govore o našim osjećajima iz sata u sat, te je ono poput nevidljivog mjehura oko nas kroz koji filtriramo svoju stvarnost.

Robert E. Thayer predlaže sljedeće metode za reguliranje vlastitog raspoloženja:

  • Potražite društvenu interakciju ili se povucite od ljudi, ovisno jeste li introvertirani ili ekstrovertirani.
  • Pokušajte upravljati svojim mislima, odnosno razmišljati pozitivno.
  • Upustite se u ugodnu aktivnost poput hobija, kupovanja, čitanja, ili osjećaj olakšajte humorom.
  • Pojedite ili popijte nešto što vam podiže razinu energije.
  • Žustra šetnja u trajanju od pet do petnaest minuta poboljšava raspoloženje i može nas držati energičnima do dva sata.
  • Razgovor s prijateljem može znatno sniziti razinu stresa.
  • Djelotvorno je i slušanje glazbe.
  • Ne razmišljajte o problemima u trenucima napetog umora jer se tada doimaju mnogo većima no što jesu.

Sanja Vuković Grbac

Inspiracija: Izvorište svakodnevnih raspoloženja: vladanje energijom, napetošću i stresom (1996), Robert E. Thayer