U većini slučajeva ogovaranja ne ostavljaju ništa dobro. Doista, to je destruktivno oružje, koje stvara nesporazume i uništava odnose. Koliko puta su nam rekli nešto o nekome koga poznajemo? Sigurno mnogo… A koliko puta smo komentirali nešto o drugoj osobi s prijateljem ili članom obitelji? Puno puta. Razgovor o životima drugih ljudi prilično je uobičajen. Ali jesu li prikladni – svi znamo da nisu najbolji – namjera koju stavljate u ove vrste komentara ključna je za razumijevanje onoga što njima pokušavate postići. Međutim, što možemo učiniti kada čujemo glasinu? Kako postupiti i kako se nositi s ogovaranjem ili kritikom?
Prema znanosti, ljudi tračaju u prosjeku oko 52 minute dnevno. Zašto to rade? Koju potrebu zadovoljavaju govoreći o drugima? Koje su posljedice?
Ogovaranje je poput otrovnog dima koji napada velik dio naših društvenih krugova. Glasine, kritike, obmanjujući komentari o ljudima koje ne poznajemo dobro i koji nisu prisutni… Zašto imamo naviku ogovaranja? Što pokreće ljudska bića da provode ovo ponašanje uvijek i svugdje?
Razgovarati o nekome i osuđivati ga kada nije u blizini postalo je nešto “normalno”, no mnogi ljudi takvo ponašanje dovode do krajnosti.
Socijalna psihologija nam govori da je to neka vrsta pregovaračkog aduta za stjecanje moći. Oni koji stvaranjem lažnih priča bježe od ogovaranja drugih stječu određeni položaj unutar grupe.
Slično tome, vrijedan je pažnje jedan iznenađujući i kontradiktoran aspekt: svi znamo da je takvo ponašanje štetno i bez poštovanja.
“Trebalo bi nametnuti ovo pravilo: nikada ne ponavljajte zlonamjernu izjavu bez provjere njezina sadržaja. Čak i ako je istina, na ovaj način nikada ne bismo razgovarali ni o čemu”. – André Maurois
Razlozi zašto ljudi tračaju
Prije nego što istražimo zašto ljudi tračaju, moramo priznati očito: svi smo to radili. Međutim, ogovaranje nije uvijek loše. Kao što ćemo otkriti, u mnogim slučajevima igra informacijsku ulogu usmjerenu na smanjenje neizvjesnosti.
U školi, na poslu, u obitelji i u WhatsApp grupama, tračevi su svakodnevnica. Saznati da naš kolega u uredu vara svoju djevojku, vidjeti da se učiteljica upravo tetovirala, da je susjed iznenada kupio sportski auto, itd.
Mnogo je okidača koji potiču ogovaranje, ali glavni razlog je jednostavna želja za međusobnom razmjenom informacija.
Studije provedene na Sveučilištu California (SAD) pokazuju da muškarci i žene podjednako tračaju. Međutim, dok su žene sklone pokretanju neutralne razmjene informacija, muškarci su skloniji koristiti se negativnim tračevima.
“Programirani” smo za tračanje
Evolucijska psihologija objašnjava da je ogovaranje mana koju smo naslijedili od naših prapovijesnih predaka. Zabrinutost ili znatiželja o životima drugih ljudi prebivaju u našem mozgu. Kao što antropolog Robin Dunbar objašnjava u svojoj knjizi Grooming, Gossip, and the Evolution of Language, dijeljenje tračeva i glasina olakšava grupi da se okupi.
Osim jačanja veza između male skupine ljudi, omogućuje nam dobivanje informacija od drugih društvenih skupina kako bismo bili svjesni onoga što se događa oko nas.
Nadalje, ta je razmjena informacija dodatno olakšala razvoj jezika. Stoga bismo mogli reći da je ovakvo ponašanje omogućilo opstanak i psihosocijalni razvoj ljudske vrste.
Za naše pretke, ogovaranje je bilo način utvrđivanja tko je vrijedan povjerenja, a tko može biti prijetnja skupini.
Ogovaranje je način da se stekne moć unutar grupe
Navedena studija, koju je provela dr. Megan L. Robbins sa Sveučilišta u Kaliforniji, ukazuje na druge zanimljive podatke:
- Mladi su skloniji ogovaranju nego stariji.
- Neki od razgovora koji se vode na radnom mjestu mogu se nazvati tračevima. Međutim, tri četvrtine njih su neutralne. Drugim riječima, to su jednostavne razmjene informacija u uvjetima neizvjesnosti.
- Nakon neutralnog trača, dolazi na red negativan trač.
- Ekstroverti mnogo češće tračaju od introverta. Razlog zbog kojeg to čine je kreiranje ozloglašenosti unutar grupe. Sram zbog uvredljivih i ponižavajućih komentara hrani uvjerenje da se na taj način može zauzeti položaj moći.
Cilj uvijek opravdava sredstvo ako njime pridobijete sljedbenike, odnosno ljude koji, daleko od toga da zaustavljaju trač, daju mu valjanost i šire ga.
Potreba da se bude dio grupe: ogovaranje kao društvena poveznica
Kada se pitate zašto ljudi tračaju, ne treba podcijeniti ulogu usamljenosti. Mladi ljudi često pribjegavaju ogovaranju kako bi došli u središte pozornosti: senzacionalizam može biti vrlo jeftin način da se to postigne.
Međutim, u kasnijem životu, razlog se mijenja; Tako stoji u istraživanju koje je provela dr. Stacy Torres sa Sveučilišta u Kaliforniji. Prema Torres, kako starimo, ogovaranje postaje naše društveno ljepilo, način na koji se nastavljamo povezivati jedni s drugima i pronalazimo motivaciju.
Jedan od načina da prevladate usamljenost je da s drugima razgovarate o određenim tračevima. Na primjer, što rade susjedi, gdje poznati ljudi odlaze na odmor, što se događa u TV serijama koje pratite ili aktualna tema koja bi mogla izazvati kontroverze. Ovo su najčešće reference.
Kako se nositi s ogovaranjem: praktični vodič za suočavanje
U većini slučajeva ogovaranja ne ostavljaju ništa dobro. Doista, to je destruktivno oružje, koje stvara nesporazume i uništava odnose. Koliko puta su nam rekli nešto o nekome koga poznajemo? Sigurno mnogo… A koliko puta smo komentirali nešto o drugoj osobi s prijateljem ili članom obitelji? Puno puta.
Razgovor o životima drugih ljudi prilično je uobičajen. Ali jesu li prikladni – svi znamo da nisu najbolji – namjera koju stavljate u ove vrste komentara ključna je za razumijevanje onoga što njima pokušavate postići.
Međutim, što možemo učiniti kada čujemo glasinu? Kako postupiti i kako se nositi s ogovaranjem ili kritikom?
Okruženi smo kritikama i ogovaranjima
Kritike, glasine i tračevi toliko su česti u našem svakodnevnom životu da među nama često prolaze nezapaženo, ne toliko zbog sadržaja koliko zbog jednostavne činjenice da se šire. Zapravo, postoje brojne poslovice koje se odnose na ovu vrstu komentara, kao što su:
- Osoba koja ogovara osjeti lagani povjetarac i pretvori ga u ciklon.
- Ako siješ ogovaranje, žet ćeš neprijatelje.
- Ne ponavljaju svi tračeve, neki ih poboljšavaju.
Ne možemo poreći da su ponekad kritike, glasine i tračevi destruktivan fenomen, ali ponekad izazivaju trenutni interes i znatiželju. Svaka od ovih “glasina” se vremenom iskrivljuje, prenosi od usta do usta, najčešće sa nezamislivim posljedicama.
Što se može učiniti u tim situacijama?
Kako bismo objasnili kako se ponašati u slučaju ogovaranja, možemo se pozvati na dijalog koji Sokrata vidi kao protagonista, poznat kao “Trostruki filter”.
“Čovjek je prišao Sokratu da mu kaže nešto o jednom od njegovih prijatelja. Prije nego što je saslušao, Sokrat ju je odlučio podvrgnuti malom testu, testu trostrukog filtra.
Zapravo, filozof je odlučio filtrirati ono što bi mu poznanik rekao kroz tri različita filtera:
- filter istine,
- filter dobrote,
- filter korisnosti.
Zatim je poznaniku postavio tri pitanja vezana za svaki filter:
“Jesi li potpuno siguran da je istina ono što ćeš mi reći?” (filter istine)
“Hoćeš li mi reći jednu dobru stvar o mom prijatelju?” (filter dobrote)
“Hoće li mi pomoći ono što mi kažeš o mom prijatelju?” (filter korisnosti)
Nakon što je poznanik priznao da nije siguran da je ono što će mu reći istina, da to nije dobra pa čak ni korisna stvar, Sokrat je zaključio pitanjem: “Pa zašto mi o tome pričaš?!”.
U zaključku, ovaj trostruki filtar korisna je strategija za primjenu pri ogovaranju ili kritiziranju. Ne samo kad nam ispričaju trač, nego i kad ga mi namjeravamo ispričati!
“Dobar primjer je najbolji učitelj” – Plinije Mlađi
Kad smo žrtve ogovaranja, kako se nositi s tim?
S druge strane, nalazimo se u situaciji da drugi šire tračeve ili glasine o nama. I u tim slučajevima važno je znati kako reagirati da se situacija ne pogorša.
Na ovaj način prvo što treba učiniti je prekinuti lanac. Da biste to učinili, idealno je pitati osobu koja nam je priopćila vijest je li voljna podržati nas u prisustvu tračera, kako bismo se suočili s njim i riješili situaciju.
Izbjegavajte donositi odluke na temelju komentara koje ste primili. Ako znate tko je odgovoran za širenje tračeva o vama, nemojte pasivno čekati da ih netko drugi raskrinka ili razjasni. Umjesto toga, kada imate priliku, razgovarajte s tom osobom i pitajte je zašto je rekla te stvari o vama.
Također, pokušajte ostati smireni i izbjegavajte koristiti iste riječi ili emocionalni ton kao osoba koja je proširila trač. U protivnom biste mogli dodati vjerodostojnost onome što drugi govore o vama.
ATMA/lamenteemeravigliosa/Pripremila: Suzana Dulčić
