Kako ćete završiti ovu godinu? Kako inače završavate stvari u životu? Nekako je uvijek početak lakši nego što je to završetak. Završetak je uvijek povezan s krajem, umiranjem i smrću. Svaki kraj može nas okrznuti i podsjetiti kako u ovoj dimenziji stvari imaju svoj početak i svoj kraj, a negdje u svojoj dubini znamo i osjećamo da smo vječni. I onda se na trenutak nađemo u „praznome prostoru“ i počnemo se opirati kraju jer nam je jasno kako to nije naša istinska priroda. Ali ukoliko izgubimo onaj prvi temelj da naša priroda nije samo tjelesna, nego da je ona u svojoj suštini duhovna, onda se možemo izgubiti u nekim osnovnim računicama.
Widget not in any sidebars
Ponekad u životu postoje stvari koje nikada ne dovršimo, u nekim projektima uvijek ostavimo neki detalj nedovršen, ili postoje oni koji kronično nikada ne dovršavaju stvari. Započinju radove na kući, poslovne projekte, nedovršene odnose, pa ostave jedan mali detalj koji bi trebalo završiti, ali se neprestano odgađa, kako ne bi došli kraju. Ali taj kraj toliko nam je potreban. Kraj uvijek uvjetuje neki novi početak, bez da dovršimo jedan ciklus ne možemo započeti novi, ne možemo slobodno uplivati u neke nove vode jer smo zavezani konopcima nekih Starih koji nas drže.
Kraj je povratak na neki novi početak, ne treba se bojati završavati poslove, okončavati stvari, zaokružiti cjelinu. Uostalom Život oko nas nam ukazuje kako sve teče i kako iz svakoga završetka slijedi novo započinjanje. Ako jedan ciklus ne dovedemo svome kraju, ili ako barem na priznamo one stvari koje nisu dovršene, ili iz nekoga razloga ne mogu biti završene, naša životna energija, snaga koja nam je dana da stvaramo i ostvarujemo naš život odlazi i troši se na one repove koji su nam ostali negdje iza nas. A tko bi htio ulagati svoj novac u nešto što je gotovo? Tko bi htio ulagati svoje vrijeme u nešto što nema potencijala za budućnost nego pripada prošlosti?
U jednoj od mojih terapijskih grupa koje vodim zadao sam vježbu da polaznici nacrtaju svoju godinu koju sada završavamo. Crtali smo u obliku mandale, u znaku kruga koji predstavlja cjelinu, nešto što je potpuno, dovršeno i kompletirano. To je jedan od načina na koji možemo izraziti svoje emocije, procese, događaje koji su se dogodili i koji su nas obilježili. Možemo staviti ono što nas je radovalo ili sva ona mjesta koja su nam bila bolna, ono što želimo ponijeti sa sobom kao mjesto koje nas hrani,lekcije i iskustva koja smo naučili ili ono što želimo ostaviti iza sebe. Crtajući svoju godinu, izražavajući svoje svjesne i podsvjesne procese kroz simbole, boje i slike imamo priliku da se suočimo sa svime što smo doživjeli, da priznamo sebi što nam je bilo značajno, da odaberemo čega više želimo u novoj godini, da si postavimo neke planove za novi početak, da izrazimo koje procese i nezavršene stvari unosimo sa sobom u novo iskustvo. Na taj način dobivamo jedan cjelokupni pregled, možemo čak dobiti i duboke uvide i osvjestiti neke aspekte koji su nam do sada bili nepoznati.
Kada shvatimo kako je kraj veoma bitan za svaki novi početak, nema razloga da se odupiremo i da ga ne prigrlimo. Pozivam svakoga da na svoj način pogleda u tih 365 dana koje ostavlja iza sebe, da oda sebi priznanje za sve one staze kojima je kročio, znajući da svaki put i svaki korak nije nikada pogrešan jer sve u našem iskustvu nosi duboku lekciju za naše biće. Stoga želim vam blagoslovljen završetak i radosno iščekivanje Novoga koje se nalazi ispred nas!
Antonio Mrzlić
