Za radostan i slobodan život trebamo prekinuti automatizam loših navika i otrovnih kritika našeg uma.
U evoluciji mozga prvo se razvio primitivni, takozvani reptilski mozak i limbički sustav koji prima impulse iz tijela. Kroz signale koje dobijemo osjetilima prepoznajemo predmete i situacije, pripisujemo im emocionalnu vrijednost te procjenjujemo rizik u djeliću sekunde.
Limbički sustav regulira biološke funkcije u skladu s našim raspoloženjem, kao što su na primjer ubrzani otkucaji srca i znojenje izazvani osjećajem nervoze. Jednako tako naše emocije probuđuju biološke funkcije, na primjer od ljutnje se zacrvenimo, digne nam se tlak, imamo osjećaj vrućine u tijelu ili dijelovima tijela…
Kada se razvio prednji korteks, intelektualni dio mozga, koji nas čini “naprednijima” od ostalih sisavaca s njim se razvilo i kritičko razmišljanje, prosuđujući aspekt uma. Omogućava nam da možemo prepoznati što osjećamo i to ocijeniti. Imamo mogućnost razlučiti – ako djelujem ovako ovo će biti rezultat, da li je to dobro ili loše za mene? Tako smo naučili kultivirati svoju okolinu, obraniti se, surađivati i sl. Razmišljali smo putem uspjeha i pogrešaka i pratili uspjeh, znanstveni pristup. Samo po sebi odlična stvar, no jako je bitno vidjeti kako primjenjujemo tu sposobnost kritike. Kada svjesno kritički razmišljamo možemo napraviti konstruktivne stvari no ako nesvjesno (bez mogućnosti izbora) kritiziramo sebe, drugoga i okolinu te djelujemo iz kritičkih misli možemo si naškoditi.
Mala “evolucija mozga” događa se s rođenjem svakoga od nas, novorođenče ne može kalkulirati kada i kako će izraziti bol ili ugodu, emocije se direktno izražavaju – za bol plače, za ugodu se smije. Beba reagira automatski na podražaje tijela i odmah ih pokazuje. Kako rastemo učimo evaluirati što osjećamo, vrednovati tjelesne senzacije i moći manipulirati. Učimo to prema uputama odraslih, kroz uvjete u kojima odrastamo, pod utjecajem karaktera s kojim smo rođeni. Taj splet svih okolnosti u kojima smo se razvili postaje naš automatizam, postaje “JA” i “ono normalno”, pozitivne i negativne ucrtane navike živčanog sustava – naš karakter.
Za radostan i slobodan život trebamo prekinuti automatizam loših navika i otrovnih kritika našeg uma.
Kako bi suradnja našeg “tijela i uma” – “stražnjeg i prednjeg” mozga bila konstruktivna krećemo na put osvještavanja. U meditaciji tijelom vraćamo se u osjećaj tijela, slušanje govora tijela na nivou emocija i tjelesnih senzacija, to je prvi i najiskreniji jezik kojeg trebamo (ponovo) razumjeti.
Prednji dio mozga treniramo da bude mudar i razuman promatrač onoga što se u tijelu događa te da može s odmakom svjesno procijeniti što je najbolje napraviti u datom trenutku.
Kada meditiramo tijelom (Somatic meditation) bivamo povezani s tjelesnim senzacijama i onime što se sada odvija u tijelu. Tako možemo lakše osvijestiti kada dođu impulsi iz prednjeg korteksa, vidjeti koje kritike vežemo za ono što smo tijelom osjetili ili osjetilima prepoznali te možemo razlučiti na koje od tih misli više ne želimo reagirati.
Jedini način da prekinemo neku naviku (navika = put živčanih impulsa i rada dijelova mozga) je da prestanemo reagirati na nju, prestanemo ju ponavljati. Nije da se pravimo da je nema nego više tim mislima ne dajemo snagu doslovno im više ne povjerujemo. Ne povjerovati mislima najlakše je povratkom u tijelo, u osjećaj tjelesnih senzacija koje su bile okidač za kritičku misao. Kada se naučimo oduprijeti zavodljivosti automatskih misli imamo mogućnost izbora za svjesno kritičko razmišljanje. Možemo odlučiti – “ne želim imati loše misli za ovu osobu iako mi se jave same po sebi, mogu li vidjeti da je ta osoba zapravo nesretna i možda traži pažnju svojim ponašanjem” – razvijamo suosjećanje umjesto osude. S vremenom sve lakše postaje odvojiti ono što osjetimo direktno tijelom (primarnim mozgom) od onoga što smo o tome pomislili i zaključili (prednjim korteksom) te je sve lakše odlučiti što želimo misliti i zaključiti i na koji način gledati sebe i svijet oko sebe.
Gdje god da idemo nosimo sa sobom svoj um i način na koji funkcionira (doživljava sebe i okolinu) zato osvještavanjem i mogućnosti izbora činimo veliku razliku u kvaliteti života. To je naš put samo upoznavanja i pravo “buđenje svijesti”.
Mindful yoga i meditacija utjelovljenosti ili tjelesne svijesti (Body awareness) je najlakši način da ulovimo misao kritike, vidimo uz koju je emociju i tjelesnu senzaciju vezana te kad nam dođe da automatski na nju reagiramo ovaj put, dok meditiramo, ostanemo samo promatrati i osjetiti njezin izraz kroz tijelo.
Napisala: Tena Rebernjak
