Ljubav se očitava u tome da ne želite toliko mir koliko želite služiti. Želja za služenjem je nesebična motivacija. Naša priroda je voljeti i služiti vječno. Potreba duše je ljubav, ne nužno mir. Mir je neutralno stanje u kojem nema nikakvih problema. Nije pozitivno. Baš kao kad dvije države ratuju i žele mir. Mir jednostavno znači da više ne ratuju. No duša je dinamična i dio Boga. Priroda duše je da voli. Nitya siddha krsna prema… Poznata je mantra Om Shanti Shanti Shanti kojom ljudi žele mir, ali bhakta (onaj tko svojom duhovnom praksom budi svoju uspavanu ljubav prema Bogu i prema svim živim bićima) razumije da je istinski mir, zapravo – ljubav.
Obično oni koji žele samo mir, teže za mukti (oslobođenjem), a prema filozofiji Šrimad Bhagavatama, želja za mukti je još uvijek sebična želja, jer takva osoba još uvijek razmišlja o svojoj vlastitoj sreći i oslobođenju. No, čista priroda duše je razmišljati kako zadovoljiti Boga – to je predano služenje.
Srila Rupa Gosvami opisuje da je sreća koja dolazi od mukti poput kapi u usporedbi s bezgraničnom dubinom oceana blaženstva koja se postiže kroz čisto predano služenje. To je ekstaza. Duša ne traži mir, ona je u potrazi za ekstazom. Priroda duše nije sat-cit-shanti, već sat-cit-ananda. Ananda znači blaženstvo koje je utjelovljenje hladini shakti. Kad imamo povezanost kroz stav da smo sluga sluge svoga sluge, onda možemo istinski uroniti u bezgranični ocean duhovnog blaženstva.
