Dok je svako iskustvo tamne noći duše različito, jedna zajednička nit je da je to put inicijacije. Vi ste u tami kako biste mogli razumjeti što je Svjetlo. Isključeni ste kako biste mogli znati što je veza. Izgubljeni ste da biste mogli pronaći put natrag Kući.
“Najjače duše rađaju se iz patnje.” – Khalil Gibran
U nekom trenutku, većina nas duhovnih lutalica, tragača i vukova samotnjaka prolazi kroz fenomen poznat kao Tamna noć duše.
Iako pokušavamo pobjeći od toga, ono je još uvijek tu. Iako ga pokušavamo prikriti i ugušiti, ono je još uvijek tu. Iako se trudimo staviti sretno, nasmijano lice i pretvarati se da to ne želimo, ono je još uvijek tu.
Dok neki od nas traže predah u religioznim mislima, drugi od nas traže predah u duhovnoj filozofiji ili psihologiji, a opet, treći traže olakšanje kroz ovisnost i otupljujuće vanjske potrage.
Mistici, sveci i šamani kroz povijest su na različite načine govorili o ovoj egocentričnoj ljudskoj borbi. Ali jedna stvar koja im je bila zajednička bila je njihova tendencija da ukažu na potrebu da svjesno rastemo u svom božanskom potencijalu.
Jedan od tih ljudi bio je sveti Ivan od Križa, španjolski redovnik koji je skovao izraz “Tamna noć duše” (“Noche Oscura” naziv jedne od njegovih pjesama) na temelju vlastitog mističnog iskustva.
Ovih se dana koncept tamne noći duše počeo koristiti na mnogo širi način. Ono što je nekoć bio termin rezerviran za ljude koji aktivno prolaze kroz duhovno putovanje, sada se koristi u rasponu od nekoliko loših dana i razdoblja depresije do smrti voljene osobe.
Ali što je zapravo Tamna noć duše?
Tamna noć duše je razdoblje potpune duhovne pustoši, nepovezanosti i praznine u kojem se čovjek osjeća potpuno odvojenim od Božanskog. Oni koji dožive Tamnu noć osjećaju se potpuno izgubljeno, beznadno i obuzeti melankolijom. Tamna noć duše može se usporediti s teškom duhovnom depresijom (to je vrsta hitnog duhovnog stanja).
Koncept mračne noći duše postoji dugo vremena i seže unazad do 16. stoljeća kada je pjesnik i katolički mistik Sveti Ivan od Križa napisao pjesmu pod naslovom ” La noche oscura del alma (Tamna noć duše).”
Sveti Ivan je napisao: Ako čovjek želi biti siguran u put kojim ide, mora zatvoriti oči i putovati u mraku.
Tradicionalno, Tamna noć duše odnosi se na iskustvo gubitka dodira s Bogom/Stvoriteljem i poniranja u ponor bezbožne praznine.
Moderno shvaćanje mračne noći duše, međutim, nije isključivo religiozno, već često može značiti gubitak svakog smisla u životu, osjećaj da smo izvan dodira s Božanskim, da se osjećamo izdano ili napušteno od strane Života i da nemamo čvrsto ili stabilno tlo na koje bismo mogli stajati.
Neka od najtežih pitanja koja postavljamo u ovom razdoblju uključuju, na primjer, “Zašto sam živ?”. “Zašto dobri ljudi pate?”, “Što je istina?”, “Postoji li Bog ili zagrobni život?” i “Koji je smisao življenja?”.
Mračna noć duše i depresija – je li to ista stvar?
Tamna noć duše nije isto što i depresija. Iako depresija dijeli mnoge karakteristike s iskustvom mračne noći duše, često se može liječiti, a ponekad i izliječiti lijekovima, kognitivno-bihevioralnom terapijom (KBT), praksama svjesnosti, promjenama načina života i tako dalje.
Nadalje, depresija često ima svoje korijene u biološkoj kemijskoj neravnoteži i/ili nezdravim obrascima mišljenja, a često dolazi kao rezultat osobnog gubitka, mentalne bolesti, fizičke bolesti, zlostavljanja, genetike i tako dalje.
Međutim, iako Tamna noć duše nije isto što i obična depresija, može se smatrati duhovnom depresijom. Jedna od najvećih razlika između Tamne noći duše i obične depresije je ta što je Tamna noć prvenstveno duhovni i egzistencijalni oblik krize koji se ne može liječiti ili izliječiti terapijom.
Stoga, oni od nas koji prolaze kroz Tamnu noć često mogu osjetiti sve veći osjećaj beznađa, nelagode i očaja dok otkrivamo da nas nitko ne može spasiti osim nas samih. Neizbježno, zbog toga se osjećamo još više usamljeno, frustrirano i zbunjeno. Ipak, postoji svjetlo na kraju tunela ako samo znate gdje tražiti.
7 znamenja koja najavljuju tamnu noć duše
Ja sam šuma i noć tamnih stabala: ali tko se ne boji moje tame, naći će obale pune ruža pod mojim čempresima. – Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra
- Osjećate duboki osjećaj tuge, koji često prelazi u očaj (ova tuga je često izazvana stanjem vašeg života, čovječanstva i/ili svijeta u cjelini)
- Osjećate akutni osjećaj bezvrijednosti
- Imate stalni osjećaj da ste izgubljeni ili “osuđeni” na život pun patnje ili praznine
- Posjedujete bolan osjećaj nemoći i beznađa
- Vaša volja i samokontrola su oslabljene, što vam otežava djelovanje
- Nedostaje vam zanimanja i ne nalazite radost u stvarima koje su vas nekoć uzbuđivale
- Osjećate čežnju za dalekim mjestom ili za ponovnim “povratkom kući”.
Konačna razlika između obične depresije i depresije Tamne noći duše je u tome što je obična depresija obično samocentrična, dok je depresija Tamne noći filozofske prirode i popraćena je egzistencijalnim refleksijama poput “Zašto sam ovdje?” i “Koja je moja svrha?”.
Također, kada depresija prestane, nema mnogo promjena u vašem životu u smislu vaših uvjerenja, vrijednosti i navika.
Međutim, kada Tamna noć duše završi, sve u vašem životu se transformira i život ponovno postaje čudesan.
Zašto je patnja neophodna
Poljski psiholog Kazimierz Dąbrowski jednom je skovao pojam Pozitivna dezintegracija koja napetost i tjeskobu vidi kao nužan dio procesa duhovnog i psihološkog sazrijevanja.
Drugim riječima, trenje unutar nas je ono što uzrokuje da zrcalo naših duša bude dovoljno uglačano da možemo nazreti našu pravu prirodu.
Često čujem kako ljudi govore o Tamnoj noći kao o nekakvom problemu koji moraju “riješiti”, ili nečemu kroz što su “prošli prije mnogo vremena, što je sada gotovo, hvala Bogu”.
Ali ono što su ti ljudi mislili da je Tamna noć možda je bio samo tračak tame u njima, pogotovo kada o tome govore egoistično kao da je to znak časti.
Prava Mračna noć duše ostavlja dugotrajan utjecaj na vas – potpuno vas mijenja. Kada izađete iz Mračne noći, otkrit ćete da vam je uvijek nešto oduzeto (na bolje), kao što su vaša uvjerenja, vaša percepcija, vaš prijašnji smisao u životu , ili čak u rijetkim slučajevima, vaša identifikacija s egom.
Metafizičar Ananda Coomaraswamy to je ovako izrazio:
Nijedno stvorenje ne može postići viši stupanj prirode, a da ne prestane postojati. Jeste li ikada vidjeli leptira kako izlazi iz svoje čahure? Mora se boriti da ojača svoja krila. Ako netko prerano oslobodi leptira iz njegove čahure, on neće moći letjeti jer neće nastupiti njegova ključna faza kaljenja. Isto vrijedi i za drveće. Drveće treba vjetar kako bi izgradilo strukturnu snagu i ostalo uspravno.
Vaša Tamna noć duše je vaš vjetar, vaša čahura; to je smrt ega kojom se oslobađate ega koji vas sprječava da utjelovite svoju dušu.
Ako pokušate izbjeći naporan rad, kako je to Ananda rekao, “prestanak postojanja” ili razbijanje vaših starih ograničavajućih struktura, nećete imati ono što je potrebno da istinski utjelovite svoju suštinsku prirodu.
Što je smisao življenja?
Evo još jednog središnjeg pitanja i brige koja se uvijek iznova pojavljuje tijekom naše Tamne noći duše – Koji je smisao življenja?
Takvo pitanje nas pritišće kao olovo, neprestano nas pritišće. Svaki dan bismo mogli opsesivno tražiti odgovor, ali na naše najveće užasavanje otkrijemo da su odgovori na takvo pitanje opširni poput valova na oceanu.
Neki ljudi nam govore da je “smisao služiti Bogu”, drugi nam kažu “smisao je da nešto promijenimo”, a treći nam kažu “nema smisla: sami stvarate svoje značenje”.
Ovo su samo tri od stotina, čak tisuća mogućih odgovora.
Što bismo dovraga trebali učiniti?
Tko je u pravu, tko je u krivu… ako doista postoji “točan” ili “kriv” odgovor? Hodamo jednom stazom i odmah postajemo nezadovoljni, razočarani zbog onoga što otkrijemo. Zatim hodamo drugom stazom i povijest se ponavlja iznova i iznova sve dok s užasom ne shvatimo: “Svaki put je za mene besmislen”, i rušimo se u tuzi i očaju, ponovno završavajući na početku.
Takav se ciklus ponavlja iznova i iznova tijekom Tamne noći duše, toliko da može postati poput muke. Znam jer sam to doživio.
Čudno je to što, iako smo došli do točke potpune pustoši, još uvijek imamo tračak nade da će nas slijeđenje istog puta uvijek iznova i iznova nekako dovesti do duboko zadovoljavajućeg smisla jednog dana.
Čini se da mislimo da je um rješenje za naše probleme; da će nas korištenje uma osloboditi izvornog zatvora koji je stvorio um koji osjeća potrebu kvantificirati, mjeriti i definirati sve.
Ono što većina nas, međutim, propušta jest propitivanje stvarnih pitanja koja postavljamo i tražimo odgovore na njih. Jeste li ikada pokušali pitati: Zašto mora postojati smisao života? Umjesto, koji je smisao življenja?
Sreća nije ovo ili ono, sreća JEST
Ranije danas sam otvorio svoju e-poštu i primio dirljivu poruku od jednog čovjeka koji pita: “Ne razumijem Zašto sam živ? Zašto doživljavam život? Ne znam zašto sam sada ovdje. Ne vidim smisao živjeti svoj život. Ne želim ništa, ni materijalna/fizička postignuća, ni veze, ni zabavu, ništa. Ne znam što da radim s ovim tijelom, umom i osjećajima. Ili možda samo preintenzivno doživljavam ovaj život dok ne otupim. Ali zašto?”
Moj odgovor svakome tko ovo doživi je da iako se možda osjećate prokletima, zapravo ste blagoslovljeni. Zvuči apsurdno, čak i uvredljivo, ali to je istina.
Prije nego što dođe do bilo kakvog istinskog rasta ili iscjeljenja, mora postojati proces uništenja i potpunog uništavanja svega za što ste mislili da će vam donijeti sreću.
Većina ljudi koji prožive Tamne noći shvaćaju ovo: da ih više ništa ne čini sretnima; ni tjelesno, ni seksualno, ni emocionalno, ni materijalno, ni političko, ni društveno, čak ni duhovno. A ovo je početak procesa pročišćavanja.
Uvjetovanje nasuprot stvarnosti…
Od rođenja ste uvjetovani da vjerujete da će vas novac usrećiti, seksi/bogat partner će vas učiniti sretnim, visok IQ će vas učiniti sretnim, velika kuća će vas usrećiti, uspješna karijera će vas usrećiti, savršen život će vas učiniti sretnima.
Ali sve je to laž jer kad god jurite za srećom, odmah gubite doticaj s činjenicom da je sreća već tu, upravo sada, u ovoj sekundi, a da ništa ne morate činiti ili išta preispitivati. Sreća JEST.
Ovo zvuči kao najsmješnija stvar koju ste ikada čuli, a opet duboko u sebi možda osjećate istinu u tome.
Ako je to slučaj, prvi sloj vaše iluzije je oguljen; kakav blagoslov!
Blagoslov pod maskom…
U stvarnosti, apsolutno je zastrašujuće imati tlo pod nogama ispod sebe, a to je upravo ono što doživljavamo tijekom Tamne noći duše. Pa ipak, ovo iskustvo nam je najveći učitelj od svih jer osvjetljava ono što je krhko, prolazno i podložno promjenama, rastu i propadanju.
Naknadno ostajemo s osjećajem velike unutarnje praznine, ali unutar te praznine, na kraju vidimo ono što nikada ne može doći, otići, promijeniti se ili umrijeti, a to je istina o tome tko smo : čista, mirna i blažena svjesna esencija.
Um uvijek mahnito traži…
Um je proizvod našeg evolucijskog razvoja: štiti nas i strukturira naše postojanje, a kroz njega možemo doživjeti ljepotu života. Ali kako bismo doista došli do bilo kakvog zaključka tijekom naših Tamnih noći, moramo shvatiti da je um ograničen, uzak i konačan – a samim time i naše rasuđivanje.
Zašto mora postojati “smisao” življenja osim iskustva života u svoj njegovoj fascinantnoj i šokantnoj raznolikosti? Zašto moramo nešto “tražiti” ili “pronaći” umjesto da jednostavno proživimo svaki trenutak potpuno i potpuno u jednostavnosti Bića? Zato kažem da sreća nije ovo ili ono, sreća JEST.
Što točno tražimo kada želimo odgovoriti na pitanje “Koji je smisao življenja”? Želimo zadovoljavajući odgovor koji će privući um i “DATI” nam sreću. Ali sreća se ne može dati jer sreća JEST. Sve bi ovo moglo zvučati kao otmjena retorika, ali preporučujem da se bolje posvetite tome.
Tamna noć i proces duhovnog buđenja
Kao ljudi, mogućnost promjene izbjegavamo i odupiremo joj se jer je to nepoznato područje. Stoga ga se bojimo. Iz tog razloga, potrebno nam je duhovno buđenje.
Postoje tri načina na koja može doći do duhovnog buđenja: prvi je u rukama mudrih duhovnih učitelja, drugi je kroz duhovni poriv duševno zrelih ljudi, a treći je spontano uslijed životnog iskustva.
Spontana buđenja dolaze na više načina: smrtna dijagnoza, starost, iskustvo bliske smrti, fizička nesreća, gubitak voljene osobe, romantični raskid, uništenje vašeg doma ili domovine, suicidalna depresija ili potpuni gubitak vaše vjerske vjere.
Tamna noć je vjesnik, predznak promjene. Daje nam do znanja da ne možemo nastaviti živjeti na način na koji smo živjeli. Nema rasta, nema buđenja u životu, a da prethodno ne vidimo i ne priznamo svoje postojeće razočaranje.
Priznati svoje razočaranje znači postati svjestan duboko ukorijenjenog osjećaja “nedovršenosti” koji svi nosimo; to znači postati svjestan da nešto očajnički nedostaje našim životima. Oni koji su doživjeli ili trenutno doživljavaju Tamnu Noć Duše, znat će da je nešto vrlo temeljno na razini jezgre izvan fokusa ili potpuno nedostaje u njihovim životima.
Oni koji prolaze kroz Tamnu noć osjetit će da je puno više moguće u njihovim životima, iako ne znaju točno što je to “puno više”.
Izgubljeni i pronađeni raj…
Jedan od uobičajenih razloga zašto se Tamne noći pojavljuju i produljuju su mistična iskustva ili kratki pogledi na božansko, koje duhovni učitelji često nazivaju “milost” ili samādhi.
Ubrzo nakon toga, osoba “gubi” ovo iskustvo i ponovno pada u nesreću. To se naziva “halo efekt”, “naknadni sjaj” ili ono što sufiji govore kao “trezvenost jedinstva”.
Zašto dolazi do “halo efekta”? To se događa zbog oštrog kontrasta između nečijeg ponovno otkrivenog Božanskog Ja i povratka svom nepovezanom i izmučenom Ego ja.
Duhovno zreloj osobi halo efekt postavlja pozornicu za budući susret s transcendentalnim, s Bogom.
Međutim, za manje pripremljenog tragatelja, pogled u Božansko izaziva još veću nevolju jer se stare navike, opsesije, misli i ponašanja ponovno pojavljuju. Sada takva osoba shvaća da je pred njom duga, složena i zahtjevna zadaća pročišćenja i transformacije.
U duhovnoj alkemiji postoji riječ za ovo iskustvo koja se zove solutio; stavljajući sve teške stvari u vode promišljanja (vaše ideje, vaše navike, itd.), gdje se rastvaraju i raspadaju, pokazuju se onakve kakve jesu i daju vam priliku za novi početak.
Pronađite slobodu kroz čišćenje…
Rješenje za nečiju patnju i nepovezanost s božanskim carstvom može biti bilo koja metoda odsijecanja, uklanjanja, dezintegracije i čišćenja starih dijelova vašeg života tako da možete početi iznova. U biti, Tamna noć je proces odbacivanja vašeg starog doma i odlaska u potragu za novim.
Razumljivo, ovaj proces zahtijeva veliki skok vjere u nepoznato koji može doći prilično iznenadnom i zastrašujućom brzinom.
Ako mislite da možda prolazite kroz ovo putovanje, važno je razumjeti da su mnogi od nas bili tamo gdje ste vi. Mnogi ljudi još uvijek jesu. Ne postoji karta, postoji samo treperavo svjetlo vaše Duše da osvijetli put.
Dok je svako iskustvo Tamne noći duše različito, jedna zajednička nit je da je to put inicijacije. Vi ste u tami kako biste mogli razumjeti što je Svjetlo. Isključeni ste kako biste mogli znati što je veza. Izgubljeni ste da biste mogli pronaći put natrag Kući.
Ako vam se ova objašnjenja Mračne noći ne sviđaju, odbacite ih. Nisam ovdje da vam kažem što bi tamna noć duše trebala značiti jer, u konačnici, to morate sami shvatiti.
Vi morate biti taj koji će dati značenje vašem iskustvu. Mogu ponuditi samo svoje razumijevanje.
Ako ste čitali do ove točke vjerojatno tražite dodatnu pomoć i to je potpuno razumljivo. Međutim, Tamna noć duše je složeno i duboko iskustvo i ne može se riješiti čitanjem formule od “šest koraka” ili popisa. Međutim, ono što vam mogu ponuditi je jednostavna meditacija koja bi vam mogla pružiti određenu razinu olakšanja.
Kada uspijete prikupiti dovoljno energije (znam koliko Tamna noć može biti iscrpljujuća i iscrpljujuća), pokušajte eksperimentirati sa sljedećom meditacijom Tamne noći duše:
Pronađite mirno i neometano mjesto. Ako želite, pustite neku eteričnu glazbu u pozadini da postavite raspoloženje. Lezite i zatvorite oči. Minutu ili dvije usredotočite se na dah. Osjetite kako vam se prsa dižu i spuštaju. Nakon što osjetite povezanost sa svojim tijelom, prebacite fokus na stvaranje slike sebe kako hodate mračnom šumom.
Zamislite da gledate gore i vidite kako tamne zamršene grane šume zaklanjaju nebo. Kakav je osjećaj u šumi? Je li hladno, vruće, ugodno, vlažno ili ledeno? Možete li nešto namirisati, osjetiti ili okusiti?
Dok hodate kroz mračnu šumu, staza ispred vas se čini beskrajnom. Atmosfera je melankolična. Odjednom, bijeli vuk izlazi iz drveća. Gleda vas inteligentnim i ljubaznim očima i počinje vas pratiti dok hodate. Vaš osjećaj usamljenosti lagano se povećava dok uživate u društvu svog životinjskog prijatelja. Odjednom, vuk pored vas staje i intenzivno se zagleda u tamno drveće ispred vas. Virite ispred sebe, ali ne vidite ništa osim tamnih sjena. Iznenada, vaš pratilac vuk podiže glavu i ispušta glasan i proganjajući vuk.
Dlake na potiljku vam se dižu. Odmah nakon što vuk prestane zavijati, bijela svjetlost polako izlazi iz dubine šume. U početku je svjetlo sićušno i poput uboda iglom. Ali kako hodate prema njoj, svjetlost postaje veća i svjetlija. Počinje vas ispunjavati osjećaj nade.
Probno počinjete trčati prema svjetlu. Primjećujete da što brže trčite, to je svjetlo veće. Što se više približavate svjetlu, osjećate se otvorenije i ekspanzivnije. Vi ubrzajte svoj tempo. Osjećaj je uzbudljiv! Daleko iza vas bijeli vuk opet zavija. Osjećaj divljine i slobode počinje vas grijati iznutra prema van. Dok nastavljate trčati, svjetlo počinje gutati vaš vid.
Tamna šuma počinje brzo blijedjeti. Dok gledate dolje, primjećujete da su vaše noge noge vuka – a da toga niste ni znali, doživjeli ste potpunu transformaciju – i to je oslobađajuće!
Ubrzavajući tempo, nastavljate trčati i glasno zavijate. Prodorni zvuk urlika rastvara sve beznađe, tugu i tamu koja je ostala u vama. Urlik vas je potpuno pročistio. Sve što ostaje je čista svjetlost, ljubav, nada, moć i mir. Osjećate se prostrano i otvoreno. Vi ste slobodni!
Uživajte u osjećaju slobode koliko god želite. Kada budete spremni, mrdajte prstima na rukama i nogama i vratite se u sobu. Možda biste voljeli pisati dnevnik o svom iskustvu.
Slobodno snimite ovu vizualizaciju, zamolite nekoga da vam je nježno pročita ili promijenite meditaciju prema vlastitom ukusu. Stvorena je da vam u konačnici bude od koristi.
Kakvo je vaše iskustvo s Tamnom noći duše? Podijelite iskustvo kako biste pomogli drugima da se ne osjećaju usamljeno.
Autor: Mateo Sol
Mateo Sol is a spiritual educator, guide, entrepreneur, and co-founder of one of the most influential and widely read spiritual websites on the internet. Born into a family with a history of drug addiction and mental illness, he was taught about the plight of the human condition from a young age. His mission is to help others experience freedom, wholeness, and peace in all stages of life. See more of his work at lonerwolf.com.
Izvor: 7 Omens That Herald the Dark Night of the Soul
prevela Suzana Dulčić za atma.hr
