“Ovo je slikarstvo koje počinje tamo gdje završava žudnja čovjeka za potpunijim smislom života, odnosno gdje se religija, filozofija i moralnost susreću na najvišoj razini umjetničkog. To je slikarstvo na višoj potenciji.”
“Naša civilizacija utemeljena je na logici i razumu. Pa tako i mi, njezini baštinici i „konzumenti“ upravljamo njome i svojim životima svjesno, vođeni spoznajom, a suočeni s gotovo svakodnevnom ekspanzijom znanosti i tehnologija koje nam tobože pomažu da se oslobodimo iskonskog straha, onog koji proizlazi iz naše nemoći da pojedina stanja i pojave spoznamo i kontroliramo. No, strah od nepoznatog i strah za vlastitu egzistenciju oduvijek nas je tjerao da odgovore tražimo negdje drugdje, „ s onu stranu“ – u iracionalnom i podsvjesnom. U tom prijelazu iz svjesnog u nesvjesno, iz poznatog u nepoznato, oduvijek su nam pomagali posebni transmiteri.
Naime, naša podsvijest ne prepoznaje riječi, ali prepoznaje simbole – oblike kojima iz razine svjesnog komuniciramo s nesvjesnim. Ti vizualni transmiteri moćno su oruđe koje nam olakšava komunikaciju, jer se jezik podsvijesti sastoji od slika. A što je slika vizualno snažnija to je i njihovo djelovanje na nesvjesni um jače. A u podsvijesti kao skladištu svih naših emocija trajno su pohranjena sva naša iskustva i sjećanja. No, podsvijest ne razlikuje maštu od onog što se događa izvan naših misli. Jedina realnost koju priznaje naše su emocije. Stoga je pomoću njih jedino možemo i probuditi. Ta potreba za buđenjem podsvijesti, potreba je za odgovorima koje ne pronalazimo na razini svjesnog, a posljedica su čovjekove nesigurnosti i straha protiv kojih smo se stoljećima borili stvarajući snažnu, razumom vođenu civilizaciju.
Umjetnosti koja se i rađa na tom prijelazu svjetova, umjetnosti kojoj pripada slikarstvo Jordana Manasijeskog. Slikarstvo poput najvjernijeg posrednika između ljudskog i Božjeg, zemaljskog i Božanskog. I dugo već ne vidjeh vjernijeg poslanika i boljeg tumača njegove morfologije i metaforike od Jordana Manasijeskog. Jer njegovo slikarstvo prožeto je dubokom ljubavlju prema bližnjem i čežnjom za konačnim kozmičkim pomirenjem. Predstavlja otkrivenje u najčišćem i najplemenitijem stanju, pronalazeći traženi ekvivalent u vlastitom duhovnom iskustvu.
U njegovim slikama nema ni frustracije ni patnje, već je sve ispunjeno radošću i hipnotizirajućom privlačnošću. To je slikarstvo koje počinje tamo gdje završava žudnja čovjeka za potpunijim smislom života, odnosno gdje se religija, filozofija i moralnost susreću na najvišoj razini umjetničkog.
To je slikarstvo na „višoj potenciji“. Slikarstvo povišenog raspoloženja, u kojem bujaju oblici, unutar kojega sve podjednako živi kao u nekoj slikarskoj osmozi, čvrsto povezanih pulsirajućih formi i napregnutih čistih boja -dubokih i zasićenih, reskih i žestokih. Usudila bih se tu kolorističku raskoš pripisati udjelu autorove duhovnosti, njegove povišene emotivnosti i imaginacije, upravljenih ka dubljim spoznajama istine.”
Povjesničar umjetnosti Sanda Stancev Bajzek
Istina je ispred estetike
O porukama koje prenosi kroz svoju ruku, svoj izraz, Jordan Manasijeski kaže da su plodovi misli koja ga vodi; on je samo produženo djelovanje sile koja sve stvara… Njegove slike nisu velikih dimenzija, a kako sam kaže: „Do duhovnosti se dolazi i s jednom svijećom, ne s reflektorima“…
„Slikarstvo koje prenosim čisto je asocijativno, ekspresivno, u njemu se isprepliću i povezuju različiti pojmovi iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Individualna je odlika pojedinca i njegovih genetskih sposobnosti može li te pojmove urezati u svoju misao. Usporedba dobra i zla, uspjeha i neuspjeha – asocijativne su suprotnosti, ali dijelovi cjeline. Dobro je ako čovjek uspije probuditi te asocijativne odnose u sebi“, izjavio je Manasijeski.
Ljudska misao doseže različite razine… Kada čovjek doživi katarzu, već isključuje svoj osobni interes i proračunat pečat. Pročišćeni ljudi brišu ego iz svojih djela, a kroz stvaralaštvo mogu dotaknuti druge dimenzije, prostore… Čak i kroz tišinu mogu se osjetiti drugi prostori u kojima on već živi i stvara… Tamo pojedinac nema potrebu prejedati se, puno govoriti, dodvoravati se… Možda zvuči čudno jer je sve navedeno suprotno svakodnevnom pragmatizmu, ali velika je radost dosegnuti to stanje duševnog mira. Privilegija je kada nam je dana mogućnost promišljanja, kaže Manasijevski.
Radost za umjetnika je trenutak kada uspije kroz ljudski duhovni segment pročitati dio teško dostupnih prostora…
Duhovni svijet je milovanje pri kojem se osjeća ruka koja miluje, voda koja pročišćava – nešto što se ne može opisati ni riječima ni materijom, to je blagoslov… Iskrena duša teško se otvara ako ne postigne pročišćenje, kaže, između ostalog, Manasijeski.
Zahvaljujući veličini i skromnosti koju nosi u sebi, ovaj čovjek predodređen je da ostavi velika djela čovječanstvu, ne zloupotrebljavajući pritom sposobnost velikog umjetnika da na stvari gleda kratkoročno, već žrtvujući se ne praveći kompromise sa svakodnevicom.
Posjeduje energiju koja, pretočena kroz boju na platnu, ostavlja poruke i simbole koji svojim zračenjem vibriraju božanskom energijom, suprotstavljajući se svim negativnim frekvencijama iz okoline.
Istina je ispred estetike – prave vrijednosti na prvi pogled ne mogu se jasno percipirati, osobito u ovom vremenu komercijalne propagande materijalnih vrijednosti, gdje je mentalna granica razmišljanja pojedinca svedena na vrlo niske razine. Zbog toga će neke istinske vrijednosti ovog vremena biti prepoznate tek u drugom budućem vremenu koje će neminovno doći.
Njegove slike predstavljaju utjelovljenje božanske promisli, materijalizaciju misli koja se u određenim vremenskim periodima prenosi kroz frekvencije ostavljajući poruke budućim generacijama. Očekivano je da ih se može pročitati iz stanja više svijesti, jer predstavljaju znakove i poruke iz viših dimenzija nesvjesnih prostora.
Riječ je o arhetipskom slikarstvu kakvo se može očekivati od umjetnika čistog srca i duše, dostojan da prenosi svoju inventivnu intuiciju, inteligenciju i genetsko pamćenje.
Više o Jordanu Manasijeskom
Jordan Manasijeski akademski je slikar koji živi i stvara u Ohridu. Diplomirao je na odsjeku za likovnu umjetnost Pedagoškog fakulteta 1969. godine u klasi Vangela Kodžomana. Njegove slike sve više privlače pozornost svjetskih umjetničkih centara te likovne kritike. Njegova umjetnička djela postojano su dio svjetske umjetničke elite na izložbama u Parizu, Rimu, Londonu, New Yorku, Firenci, Tokiju, Vatikanu…
Međunarodna promocija Manasijeskog započinje 2009. godine na Jesenskom salonu u Parizu, gdje je nominiran za nagradu „Grand Prix“ salona.
Godine 2010. izlaže na izložbi „Veliki umjetnici sutrašnjice“ u muzeju Louvre. Član je Japanske asocijacije za suvremenu umjetnost. Na 8. Bijenalu u Firenci izlaže sliku Vizija radosti.
Njegova biografija objavljena je u specijaliziranoj umjetničkoj enciklopediji „Tko je tko“ za 2013. godinu, kategorizirajući ga kao umjetnika koji ostavlja trajnu vrijednost i kvalitetu na području slikarstva. Svjetska kritika smješta ga među najreprezentativnije svjetske umjetnike današnjice.
Godine 2015. na Art salonu „Spektrum“ u Miamiju, koji otkriva djela koja unose novine u svjetsko slikarstvo, Manasijeski dobiva posebnu nagradu za nove dosege u slikarstvu.
Ohridski umjetnik dobitnik je nagrade Michelangelo povodom 500-godišnjice skulpture Mojsije, koju mu dodjeljuje talijanska kritika, kao i nagrade žirija na Biennalu nacija u Veneciji 2018. godine.
Godine 2020. uvršten je u enciklopediju Veliki majstori suvremene umjetnosti. Više o njegovom slikarstvu možete pročitati na njegovoj web stranici www.jordanmanasijeski.com
„Umjetnik čije vizije postavljaju temelje nove suvremene umjetnosti.“
To su riječi svjetski poznatog talijanskog kritičara Salvatorea Russa kojima definira umjetnički izraz makedonskog slikara Jordana Manasijeskog. Russo, čije su kritike objavljene u najpoznatijim svjetskim umjetničkim enciklopedijama, za Manasijeske slike kaže da posjeduju iznimnu snagu prenošenja poruke, kreativnu energiju, dinamiku statičnog koje nikada ne miruje… Njegove slike istražuju misterije uma, prateći i vizualizirajući njegov diktat. Ogromna sinteza znakova, nadograđena precizno odabranim kromatizmom…
Manasijeski uspijeva u teškom zadatku oblikovanja svjetlosti. Svjetlost je to koja poprima beskrajne nijanse znakova i boja. Njegov modus operandi iznimno je važan. Majstor je sposoban vratiti red u stvari.
Znak više nije osuđen da luta prazninom, on više nije “apatrid” na ničijoj zemlji. Napokon pronalazi svoje novo državljanstvo na platnu na kojeg su smještene najljepše priče iz svijeta Jordana Manasijeskog.
Svijet u kojem magla nestaje, ostavljajući prostor za beskrajnu ljepotu boje i njezinu magiju na platnu.
Zato je Manasijeski umjetnik s izrazito traženom vizualnom poetikom. Njegove analize i neprekidna eksperimentiranja dovode ga do velikog scenarija suvremene umjetnosti – što je doista važno! Scenarij koji ga danas postavlja među najveće svjetske suvremene umjetnike.
Pripremio: Ljupčo Župan, galerist, umjetnički menadžer i predsjednik Art Fondation Jordan Manasijeski, osnivač Galerije Bukefal (Ohrid), St.Kliment Ohridski 54
http://www.jordanmanasijeski.com/
