Kad netko više nema kontakta s roditeljima, to se ne događa iznenada. Ovo nije neutemeljen prekršaj ili hir. Najčešće je to posljednji pokušaj samozaštite. Iza ove odluke krije se povijest boli, zbunjujućih osjećaja, unutarnjih sukoba i godina neuspješnih pokušaja da se nešto promijeni.
Evo osam najčešćih razloga zašto ljudi donose ovu tešku, ali nužnu odluku.
1️. Nedostatak emocionalne podrške
Emocionalna podrška nije luksuz, već vitalni temelj djetinjstva. Ovo je trenutak kada te vide. Čuju. Primjećuju vaše stanje i reagiraju na njega s toplinom.
Mnoga odrasla djeca koja su prekinula veze sjećaju se djetinjstva kao vremena kada nije bilo utjehe, suosjećanja, jednostavne poruke „Uz tebe sam“. Sve je u redu”.
Odrastali su osjećajući da su njihovi osjećaji nevažni – da je pokazivanje emocija sramotno, opasno ili beskorisno. A ako u djetinjstvu nije bilo osobe u blizini koja bi mogla biti „emocionalno sidro“, ne čudi da u odrasloj dobi postoji potreba za distanciranjem od izvora te boli, čak i ako je to roditelj.
2️. Nepredvidivo ponašanje roditelja
Neka sjećanja iz djetinjstva idu otprilike ovako: “Nikad nisam znao što će se sljedeće dogoditi.”
U obitelji u kojoj vlada nestabilnost, dijete živi u stalnoj tjeskobi. Jedan dan se roditelj smije, sljedeći dan vrišti bez razloga. U takvim trenucima dijete ne razumije: problem nije u njemu, već u nemogućnosti odrasle osobe da se nosi sa svojim emocijama.
To usađuje djetetu hipervigilnost, naviku “hodanja na prstima” i strah od toga da će reći ili učiniti nešto krivo. I, nakon što sazri, osoba može doći do misli: Imam pravo na miran, predvidljiv život. Čak i ako to znači prestanak komunikacije s onima koji su vam najbliži.
3️. Parentifikacija – kada dijete postane roditelj
Ponekad se uloge u obitelji mijenjaju. Dijete ne prima skrb, već je samo pruža. Pere suđe, smiruje majku i rješava probleme svijeta odraslih.
Ovo nije zrelost. Ovo je preopterećenje osobnih granica. Takva djeca se ne igraju – ona služe. Nisu hiroviti – nije im dopušteno.
Kao odrasli, često se osjećaju umorno, prazno i ljutito na načine koje nisu smjeli iskusiti kao djeca. Prekid veza s roditeljima u takvim slučajevima nije okrutnost. To je čin vraćanja pravde i pokušaj ponovnog stjecanja prava da budete svoji.
4️. Fizičko i emocionalno zanemarivanje
Zanemarivanje je više od samo prljave odjeće ili praznog hladnjaka. To je ujedno i tišina u kojoj nema topline. To je večer kada te nitko nije pitao kako si. To je rođendan koji je bio zaboravljen.
Djeca koja odrastaju u takvim uvjetima nauče da je briga rijetkost. A ljubav je nešto što se mora zaslužiti. Odrastaju s uvjerenjem: „Nisam potreban/a“, „Mogu se sam/a nositi s tim“, „Moje potrebe su teret“.
A kad odrastu, mogu odlučiti da više ne budu u toj vezi. Ne zato što su ljuti, već zato što uče poštovati sebe.
5️. Pretjerana kontrola – kada nema ljubavi bez uvjeta
Za neke roditelje nije važno kakvo im je dijete, već kakvo bi dijete trebalo biti. Kakav bi trebao biti njegov glas, ponašanje, izgled, profesija, mišljenje?
Djeci u takvim obiteljima često nije dopušteno disati. Sve je kontrolirano – od izbora odjeće do izbora partnera. Greške se kažnjavaju, inicijative se potiskuju, želje se ignoriraju.
Tako se rađa unutarnja napetost: „Ne vole me – ispravljaju me.“ A onda je pauza način da se ponovno dobije prostor za donošenje odluka. Čak i ako je bolno.
6️. Pretjerane pohvale i pritisak za uspjehom
Ponekad dijete nije kritizirano, već naprotiv, stalno ga se hvali. Ali ne zbog osobnosti, već zbog rezultata.
“Ti si najbolji/a.” “Ti si naš genij.” “Ne smiješ propasti.” U početku je inspirativno. Zatim pritisne. Svaka pogreška postaje tragedija, a osobna vrijednost se povezuje s postignućima.
Kako osoba stari, može se umoriti od toga da bude „savršena“. Prekid veze pomaže vam da se oslobodite pritiska i prestanete biti heroj tuđih očekivanja.
7️. Nedosljedno roditeljstvo
Danas – zagrljaji. Sutra – ignoriranje. Danas je sve dozvoljeno. Sutra će kazniti za istu stvar. Ta nepredvidljivost čini djetinjstvo kaotičnim.
Dijete nema razumijevanja što je stabilno, što je prihvatljivo, na koga se može osloniti. Odrasta u svijetu u kojem se sve mijenja – raspoloženje, pravila, odnosi.
To sprječava razvoj povjerenja i unutarnje podrške. A u odrasloj dobi to ometa izgradnju stabilnih odnosa. Prekid kontakta postaje korak prema stvaranju vlastitog sustava, u kojem postoji red, logika i stabilnost.
8️. Nedostatak bezuvjetne ljubavi
Možda je najteže kada se nikada nisi osjećao voljeno bezuvjetno.
Ljubav se činila kao nešto uvjetno: „dobar si – onda te hvale“, „sladak si – onda te slušaju“. Nije bilo bezuvjetne podrške. Nije bilo nikoga tko bi rekao: „Važan si, čak i ako plačeš. Čak i ako griješiš.“
Ljudi koji su to doživjeli mogu prekinuti kontakt ne iz osvete, već kako bi izgradili novo razumijevanje ljubavi – temeljeno na prihvaćanju, sigurnosti i slobodi da budete svoji.
***
Svi ovi razlozi su složeni. Ali ako u njima prepoznate svoju priču, znajte da niste sami. A ako je odbijanje komunikacije s roditeljima postalo dio vašeg puta, to vas ne čini nužno lošim. U ovakvim slučajevima to znači da ste odlučili brinuti se o sebi.
Imate pravo na granice. Za emocionalno zdravlje. Za život u kojem postoje toplina i poštovanje.
I da, možete sami birati. I to je neophodno. Čak i ako je teško. Čak i ako drugima to nije jasno.
ATMA/cluber.com.ua/Pripremila: Suzana Dulčić
