Anksiozni rast: forma, a ne suština

496

Živimo u vremenu u kojem postoji osuda kritike bilo koje vrste. Prividno smo slobodni biti što zaista jesmo, barem je takav narativ. No kako da postanemo i ostanemo svoji usred mora informacija koje nam se serviraju? Upravo kroz te informacije i utjecaje suptilno nam se nameće kakvi bi trebali biti i kako razmišljati. Fokus je na problemima i limitacijama. Nametanje takvog razmišljanja polako, ali sigurno odvaja nas od našeg kritičkog uma i stavlja u stanje sljedbenika koji pasivno prihvaća sve izvana.

atma.hr – 52




Sve je u nama

Svijest o vlastitom identitetu i unutarnjoj prirodi je nešto što nosimo u sebi. U kontekstu modernog društva, često se suočavamo s raznim trendovima i ideologijama o osobnom razvoju, koje mogu stvarati pritisak ili očekivanja o tome kako bismo trebali izgledati ili se ponašati.

U pravilu, osobni razvoj i rad na sebi mogu biti korisni alati za poboljšanje kvalitete života, ali je također važno prepoznati da svatko od nas ima jedinstven put i vlastite potrebe. U tom smislu, istinska svijest o tome tko smo može proizići iz introspekcije, autentičnog samoizražavanja i prihvaćanja svojih snaga i slabosti, a ne nužno iz vanjskih pritisaka ili normi.

Tada nas razni utjecaji izvana mogu samo odvojiti od nas samih. Rad na sebi se treba temeljiti na ljubavi prema sebi, ne strahu. Na prihvaćanju sebe, ne na osudi da nešto s nama nije u redu. Ne popravljamo se, ekspandiramo sve dobro u nama što nas čini sretnima.

Sumnja je funkcija inteligencije

Jedan od ključnih aspekata ovog procesa je razvijanje kritičkog mišljenja prema vanjskim utjecajima i trendovima. Uvijek je korisno diskriminirati da li određeni trend zaista pridonosi našem osobnom razvoju ili nas samo odvlači s našeg autentičnog puta. U tom smislu, rad na sebi ne bi trebao biti o postajanju “nečega” što netko drugi smatra idealnim, već o otkrivanju i prihvaćanju onoga tko već jesmo.

Osim toga, važan aspekt samorazvoja je balansiranje između težnje za napretkom i prihvaćanja vlastitog identiteta. Umjesto da se fokusiramo isključivo na vanjske norme, valja ulagati u dublje razumijevanje sebe, vlastitih želja i vrijednosti. Na taj način možemo ostvariti autentičan put koji će nas ispunjavati i voditi prema istinskom zadovoljstvu.

atma.hr – 52




Možemo imati sve, a nemati ništa

Čak i kada znamo što bi htjeli i što nas ispunjava u pravilu se nećemo usuditi tako živjeti i biti kakvi jesmo radi straha od osude i odbacivanja. I samo se jednog dana budimo s mislima poput Koja je uopće svrha mog života? Kako da budem sretan u svijetu u kojem ne mogu biti svoj?

Kada se osoba previše usredotoči na vanjske trendove i ideale, može se osjećati odvojeno od vlastite suštine, što često dovodi do gubitka identiteta i unutarnjeg zadovoljstva.

Kada se fokusiramo isključivo na ono što je izvan nas — poput društvenih normi, očekivanja ili popularnih modnih trendova — zanemarujemo vlastite unutarnje potrebe, želje i vrijednosti. To može dovesti do osjećaja nesigurnosti, anksioznosti, pa čak i depresije, jer se osoba može osjećati kao da ne ispunjava svoje unutarnje “ja” i svrhu. Rad na sebi, koji se fokusira na unutarnji rast i istraživanje vlastitog “ja”, može biti mnogo ispunjeniji put od onog koji se temelji isključivo na vanjskim očekivanjima.

Autentičnost je početak i kraj

Biti autentičan znači živjeti u skladu s vlastitim uvjerenjima, osjećajima i vrijednostima. Kada se prilagođavamo vanjskim normama bez da se pitamo što to znači za nas, riskiramo gubitak vlastite autentičnosti. Što imamo ako izgubimo sebe?

Za nekoga je autentično da stječe materijalno bogatstvo, za nekoga da se bavi svojim vrtom, a za nekoga da stječe znanje; sve te osobe imaju svoju definiciju obilja u skladu sa svojom prirodom.

Naša svrha nije nužno određena vanjskim standardima, već se često otkriva kroz introspekciju, osobno iskustvo i unutarnju refleksiju. Vanjski trendovi pritom mogu pružiti inspiraciju ili nove perspektive, ali ne bi trebali određivati naš identitet ili put.

atma.hr – 52




Uloga svjetlosnog radnika

U 15 godina bavljenja energetskim radom, uvijek podržavam iskustvo osobe kroz koje prolazi i napominjem da takav rad ne ide iz stava da je u nama problem i da nas se mora popraviti, već iz stava kako da ekspandiram još više ono što zaista jesam. Nitko vam ne može reći tko ste, do toga dolazite sami- definira vas vaše uživanje koje pokazuje tko jeste, ali je neophodna i vaša sjena, vaša bol, koja pokazuje tko nismo. Terapeutska pomoć s moje strane se uvijek sastoji od toga da se iscjeli sve ono što nismo, što nam zadaje bol kako bi stvarna priroda postala samomanifestirana. Energije s kojima radim su kao povjetarac koji raspiruje našu stvarnu prirodu.

Rješenje se ne krije izvana već u iscjeljivanju trauma koje nas drže u takvoj vibraciji. Mentalno se to relativno lako razumije i rješava, no u pravilu problem takvog stanja i osjećaja zablokiranosti prema ciljevima se vraća. Um nije nikada alat spoznaje.

Nije isto razumjeti gdje “zapinjemo” u svom životu i dubinski iscjeliti traume radi kojih se to događa. Dok volimo svoje strahove ne volimo sebe. Dok se poistovjećujemo s njima ne možemo zaista osjetiti i upoznati sebe. Suštinsko rješavanje problema ne ide iz uma jer tu ni ne nastaje, a promjenu izvana možemo zaista doživjeti tek ostvarenjem promjene iznutra.

Iscjeljujuće vibracije s kojima radim su u tom procesu podrška koja nam olakšava da osvjestimo gdje zapinjemo, da iscjelimo svoje traume, razumijemo sebe i podrška su na novom putu. Jednom kada smo u svojoj istini, iscjeljeni smo.

Saša Momić
https://www.facebook.com/sasamomic.wandian