Tamna strana Mjeseca uvijek je intrigirala čovječanstvo baš zato jer nam nikada nije vidljiva. Ne, to nije prostor prijetnje, već više poput arhiva, svojevrsnog konglomerata kolektivnog nesvjesnog čovječanstva od njegovih samih početaka pa sve do sada. Ona čuva ono što smo, kao čovječanstvo, jednom svjesno ili nesvjesno odlučili spremiti izvan dosega vlastitog pogleda.
Tamo su složeni naši strahovi, arhetipske rane, mitovi koji su oblikovali civilizaciju i dijelove vlastitog bića koje smo morali odložiti da bismo preživjeli.
U kvantnoj astrologiji, Mjesec je posrednik između svjesnog i nesvjesnog. On prevodi impuls iz osobnog i kolektivnog polja u emocionalne reakcije. Ne, tisućljećima je njegova transmisija prolazila kroz filter Saturnovog “servera” — strukture koja oblikuje percepciju vremena, postavlja granice i održava red, ali i nosi kodove straha od smrti, potrebe za hijerarhijom i oslanjanja na vanjske autoritete.
Kada Mjesec reflektira Sunčevu svjetlost kroz taj filter, ona ne dolazi do nas u svojoj punini. Postaje prigušena, oblikovana da održi kolektiv u predvidljivim obrascima. Tako “tamna strana” nije samo fizički neosvijetljena polutka, nego i simbol onoga što je filtrirano, zadržano i neproživljeno.
Mjesec je, u tom smislu, dvostrani transmiter. Njegova svijetla, vidljiva strana emanira kodira svjesno “ja”, pročišćene i obasjane Sunčevim serverom — onim izvorom životne svjetlosti koji u astrologiji predstavlja jezgru identiteta. Tamna strana, pak, odražava nesvjesno “ja”, povezano sa Saturnovim serverom, gdje su pohranjeni kodovi preživljavanja, kolektivne traume i sjećanja na autoritete kojima smo predavali moć.
No, kako se frekvencija kolektivne svijesti podiže, filter slabi. Mjesec počinje primati i prenositi Sunčev kod izravno, bez Saturnove kompresije. Tada se u nama budi drugačija vrsta emocionalnog sjećanja — ona koja ne reagira na uvjetovane strahove, već na istinsku vitalnost.
Direktni Sunčev uplink Mjeseca donosi emocionalni suverenitet. Ne više “moram se uklopiti da bih preživjela”, nego “slobodno biram jer živim”. Tamna strana prestaje biti tamna — ne zato što se Mjesec okrenuo, nego zato što smo mi obasjali iznutra.
U tom trenutku, ono što je bilo pohranjeno u arhivi vraća se svom vlasniku. Dolaze natrag izgubljeni kodovi identiteta, dio po dio, dok ne shvatimo da jedini pravi autoritet nije vani, nego u nama.
I da Mjesec, u svojoj punini, nikada nije bio naš zatvor, već most između zaborava i prisjećanja. A prisjećanje jest buđenje, u svom punom obimu, i sjaju.
Goga Kovačević/zvjezdarnik.com
