Većina ljudi voli životinje i želi da one žive sretno i slobodno. Upravo zato nam se prikazuju reklame sa spokojnim prizorima krava na predivnim zelenim pašnjacima te farmerima koji su tu da ih paze i maze. No, današnja realnost je daleko od toga.
Krave – ove mirne i dobroćudne životinje znamo najviše po njihovom velikom, vidljivom vimenu te ideji da su one tu da nam daju mlijeko. No, ono što možda ne znamo je da one imaju osebujan karakter i snažnu individualnost, da doživljavaju širok spektar emocija poput sreće, radosti i uzbuđenja, ali i anksioznosti, tuge i depresije.
Iako su malo prevelike da budu kućni ljubimci, krave bi lako to mogle biti jer nisu mnogo drugačije od pasa koje smo pustili u naš život i koji nas ispunjavaju srećom.
Većina ljudi voli životinje i želi da one žive sretno i slobodno. Upravo zato nam se prikazuju reklame sa spokojnim prizorima krava na predivnim zelenim pašnjacima te farmerima koji su tu da ih paze i maze. No, današnja realnost je daleko od toga.
U prvom dijelu smo se podrobnije pozabavili time kako izgleda oplodnja krava i što je sve potrebno da mlijeko – koje smo toliko navikli uzimati zdravo za gotovo – poteče. U ovom članku nastavljamo priču dalje i upoznajemo se sa stvarnim životom krava na mliječnim farmama. Taj život nije nimalo ugodan, stoga upozoravamo da su neki dijelovi teški za čitanje, no važno je da se o njima priča. Jer neznanje nije blagoslov – niti za nas, niti za životinje.
Odvajanje teladi od majke
U prirodi krave stvaraju snažnu vezu sa svojom djecom. Vrlo su brižne i privržene majke te provedu sa njima cijeli život kao obitelj. Njihov prirodni životni vijek iznosi 20 – 30 godina.
No, u mliječnoj industriji stvari su drugačije. Nakon postupka umjetne oplodnje koji smo opisali u prvom dijelu, slijedi trudnoća. Ona kod krave traje 9 mjeseci, jednako kao i kod ljudi. U trenutku poroda njeno tijelo proizvodi visoku razinu oksitocina – tzv. hormona ljubavi i privrženosti – zbog kojeg se snažno veže uz svoju bebu. Ovo je nešto što se prirodno događa kod svih sisavaca, uključujući i kod nas ljudi.
No, nekoliko trenutaka nakon rođenja tele se odvaja od majke. Radi se o uobičajenoj praksi koja je propisana od mliječne industrije i provodi se na malim i velikim farmama, kako organskim tako i konvencionalnim svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Čak i na malim obiteljskim gospodarstvima uobičajena praksa je da se teletu i majci potpuno onemogući kontakt.
Odvajanje djeteta od majke je izuzetno traumatično za oboje. Majka osjeća veliku duševnu bol, muče danima izražavajući svoju tugu i pokušavajući dozvati svoje dijete. Mnoge krave padaju u depresiju i odbijaju jesti.
Zašto se to radi
Sad se vjerojatno pitate zašto bi pobogu netko odvojio dijete od majke, i to odmah nakon rođenja? Razlozi koji se navode su ‘zdravlje teleta’, ‘lakše određivanje količine kolostruma’, ‘opterećivanje vimena’ te da je ‘tako manje stresno za životinje’. Ništa od ovoga naravno nema smisla jer je djetetovo mjesto uz majku.
Još jedan razlog zašto se tele ne ostavlja da siše je što se time ‘iskrivljava’ bradavica pa se muzilica nakon toga ne može dobro pričvrstiti. Kako bi farmeri rekli, ‘upropaštena je’ (za zaradu).
Telad se izolira
Novorođena telad se stavlja u poseban prostor, obično kavez ili boks veličine metar i pol sa metar – kako nalažu propisi za uzgoj krava. Telići su uplašeni i očajnički pokušavaju sisati prste farmera, predmete pa čak i zidove.
Sami su u najranjivijem trenutku svog života, bez majke koja bi ih utješila i pomogla im da se snađu u novom, zastrašujućem svijetu u koji su došli bez svoje volje. Ovakvu okrutnu sudbinu doživljavaju stotine milijuna telića diljem svijeta.
https://www.instagram.com/p/DRH_xtUDPNd/?igsh=bmRuZWNzeW42ajJq
Hranjenje teladi
Umjesto da sišu majku, teladi se kolostrum – prvo mlijeko ključno za imunitet – daje na bočicu ili pomoću umetanja sonde (cjevčice) u želudac par puta dnevno tijekom prvih tjedan dana. Ako vam ovo zvuči suludo, to je zato što je.
Dio kolostruma se prodaje za ljude te je u zadnjih nekoliko godina kolostrum u obliku suplementa postao pravi hit među zaljubljenima u zdrav život. On se i skuplje naplaćuje pa je vrlo profitabilan. Sada je možda dodatno jasno zašto se telad ne ostavlja s majkom.
Telad se kasnije često hrani zamjenskom formulom, dok se mlijeko njihove majke – koje je savršeno predodređeno za njihove potrebe – muze i prodaje ljudima. Mlijeko je u stvari ukradena dječja hrana.
Formula za telad
Zamjensko mlijeko može sadržavati soju, pšenični gluten i mlijeko u prahu te biljne masnoće poput ulja ili pak životinjske masnoće od krave ili svinje što je dodatno uznemiravajuće. To bi bilo kao da se ljudska masnoća dodaje u formulu za bebe.
Uloga formule je da smanji troškove farme, ostvari brže dobivanje na težini kod teladi te brže navikavanje na krutu hranu što također smanjuje ukupne troškove.
Iako bi telad u prirodi sisala do godinu dana, na farmama se telad odvikava od mlijeka u dobi od 6 do 8 tjedana. To je pomalo ironično s obzirom da se mlijeko njihovih majki uzima za ljude koji ga u odrasloj dobi još uvijek piju.
Usamljeno odrastanje u boksovima
Ženska telad se zadržava kako bi zamijenila stado muznih krava te ih se najčešće drži pojedinačno u boksovima ili kućicama prva dva mjeseca, iako se zna desiti da ih se u tako malom prostoru ostavi i duže. Ovo je za telad pogubno po njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Krave su iznimno socijalne životinje i samoća im teško pada.
Kao i kod sve djece, prisustvo drugih odraslih jedinki je neophodno za njihov zdravi rast i razvoj. Od krava u prirodi telad uči kako se ponašati, kako raditi osnovne stvari, dobivaju osjećaj sigurnosti i ljubavi, a i igraju se s drugom teladi te kroz sve to socijaliziraju i pozicioniraju kasnije u stadu. Ovako izolirana i odvojena od majke, telad nema od koga učiti.
Muška telad
Muška telad nema ulogu u mliječnoj industriji jer ne proizvodi mlijeko te ih se ubija nakon rođenja ili nedugo nakon.
Ako se radi o vrsti koja je pogodna za meso, onda ih se drži nekoliko tjedana te zatim šalje u klaonicu. Više o tome će biti riječ u sljedećem nastavku.
Prekidanje svete veze
Njihovim majkama se oduzima mogućnost da budu uz svoje tele, da brinu o njemu i zaštite ga onako kako bi svaka majka postupila te da ga hrane svojim (majčinim) mlijekom.
Krave ne ‘daju’ svoje mlijeko ljudima, niti su stvorene da bismo ga mi pili (mi za to imamo svoju majku). Glavni razlog zbog kojeg se njihovo mlijeko uzima je da se ostvari profit – sjetimo se da je oko 70% ljudi na svijetu intolerantno na laktozu i da za nas zapravo nije zdravo.
https://atma.hr/sto-se-skriva-u-mlijeku/
Što kada krave odbijaju da ih se muze
Često se zna desiti da ljutite i ožalošćene majke ne žele da im isti ljudi koji su im uzeli dijete dodiruju vime i uzimaju mlijeko. No, za to industrija ima rješenje.
Uobičajeni, međusobno kombinirani postupci kojima se (posebno mlade) majke izlažu su – batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kralježnicu), vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem, napinjanje brnjice na nosu i sl.
Osobito popularna metoda je primjena tzv. ‘ritulje’ – metalne naprave koja se zakači za slabinu i leđa, a čija uloga je da izaziva neugodu i bol što obeshrabruje majku da pruža dalji otpor. To je nešto što sigurno nećemo vidjeti na reklamama za sir, jogurt ili Milka čokoladu, zar ne?
Stvaranje podatnih strojeva za mlijeko
Nemojmo zaboraviti da je i krava koja je sad majka također jednom bila uplašeno tele – siroče koje je započelo život s istom traumom odvajanja.
Uz ove i druge prakse koje se sprovode nad životinjama, njihova volja i samopouzdanje se slamaju od samog početka te ih je tako lakše kasnije kontrolirati i natjerati da slušaju.
Mužnja krava
Majke krave se zatim par puta dnevno spajaju na strojeve za mužnju koji se po mnogočemu razlikuju od sisanja teleta te nerijetko uzrokuju neugodu.
Prirodno sisanje teleta
Tele bi u prirodi sisalo više puta dnevno (5 – 6x) po malo, jer kao i svaka beba kad se rodi, treba jesti češće. Maksimalna količina mlijeka u vimenu za zadovoljavanje teleta bila bi oko 2 litre što je za krave prirodno i izdrživo.
Telad prilikom sisanja pritišće sisu podjednako po cijeloj dužini, masirajući ju i stvarajući prirodni vakuum i pritisak koji se mijenja, tako potičući otpuštanje mlijeka. Takav prirodni pokret oslobađa hormon oksitocin, a i proces sisanja može potaknuti bolje zdravlje i cirkulaciju sisa te majci donosi osjećaj olakšanja od pritiskanja mlijeka u vimenu.
Sisanje ima i psihološku ulogu povezujući kravu i tele, donoseći im osjećaj ugode i mira. Priroda ipak zna što radi i ne možemo ju nadmašiti čak ni s najboljim strojevima.
Muzilice su drugačije
Na većini mliječnih farmi krave se muzu oko dva puta dnevno i vuku se veće količine mlijeka odjednom. To znači da se u njihovom vimenu može nakupiti i do 20 litara mlijeka što može uzrokovati bol, povećavati rizik od mastitisa (bolne infekcije vimena) te dovesti do hromosti stražnjih nogu.
Dok tele obično siše iz jedne sise, konvencionalni strojevi za mužnju koriste mehanički vakuum i pulsiranje istovremeno izvlačeći mlijeko iz sve četiri sise. Ovakvo neprirodno i mehaničko djelovanje može potencijalno dovesti do problema s kožom i tkivom sisa, posebno kod nepravilnih postavki.
Snaga sisanja vs snaga muzilice
Istraživanja pokazuju da kad je prosječni vakuum (snaga sisanja mlijeka) veći od 20 kPa, može biti neugodan za krave te rezultirati oteknućem te posljedično infekcijama i upalom.
Prosječan vakuum kod sisanja teleta iznosi oko 10 – 25 kPa. Strojevi za mužnju pak koriste prejaki vakuum – obično oko 40-50 kPa koji može uzrokovati bol kravama, iritaciju i oštećenje sisa te nepotpuno izlučivanje mlijeka.
Mužnja može biti neugodna
Bolovi i neugoda mogu dovesti do lučenja hormona adrenalina, a studije pokazuju da nakon mužnje dolazi i do značajnih morfoloških promjena sisa poput povećanja duljine (11 – 12%), opsega i promjera sisa. One mogu nateći i pocrveniti, a dugotrajan ili prekomjeran vakuum također može uzrokovati pucanje kapilara što može dovesti do krvarenja i modrica sisa.
Čak i kod automatiziranih sistema koji se hvale kao humaniji sistemi mužnje još uvijek se koristi jaki vakuum od oko 40 kPa. Oni također mogu uzrokovati bolove i oteknuće sisa te curenje mlijeka između mužnji koje je češće nego kod tradicionalnih sistema te može povećati rizik od infekcije.
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0022030203739538
Dugotrajna mužnja uzrokuje posljedice
Iako su sve navedene promjene privremene, s obzirom da se mužnja obavlja 7 – 10 mjeseci godišnje uzastopno tijekom nekoliko godina, neprirodno opterećenje vimena i sisa može dovesti do kroničnih problema poput oštećenja tkiva sisa, mastitisa (do 75% krava) te hromosti i metaboličkih poremećaja.
Krave bi s pravom mogle reći – skini mi se sa sise!
Vole li krave da ih se muze
Iako farmeri tvrde da krave vole da ih se muze, zapravo je to za njih manje zlo. Zbog genetičke manipulacije one znaju u vimenu nositi ogromne količine mlijeka te je čini se neugodna mužnja još uvijek manje zlo od prepunog vimena. A sad zamislite koliko je opterećujuće za životinju da tako živi.
Podsjetimo da farmeri nisu tu da pomognu kravama kroz mužnju i olakšaju im, već su oni ti koji su krave ciljano doveli u poziciju da počnu proizvoditi mlijeko nakon poroda te da ih se mora priključiti na muzilice.
https://hrcak.srce.hr/file/265796
http://dendi.xlvets.co.uk/sites/default/files/factsheet-files/Teat%2520Health.pdf
https://www.cabidigitallibrary.org/doi/pdf/10.5555/20183354030
Opetovane trudnoće
Oko 2 -3 mjeseca nakon poroda kad se količina mlijeka krene smanjivati ili po riječima struke ‘opada proizvodnja’, krave se ponovno podvrgavaju umjetnom osjemenjivanju. Trudnoća i porod su izuzetno iscrpljujući za njih, baš kao i kod ljudi, te tako učestale trudnoće, porodi i konstantna mužnja koja se obavlja čak i dok su trudne, izuzetno iscrpljuju njihov organizam.
Zato kod krava često dolazi do raznih zdravstvenih problema poput već navedene hromosti, kroničnog mastitisa, mršavosti te otkazivanja u kukovima i lomova u nogama jer tijelo kalcij vuče za proizvodnju mlijeka.
Žive li krave na pašnjacima
Iako se na reklamama prikazuje slika sretnih krava koje pasu na zelenim pašnjacima slobodno se krećući, stvarnost je drugačija.
Preko 95% mliječnih krava u SAD-u se drži u zatvorenom prostoru cijele godine sa malo ili nimalo pristupa pašnjacima, a oko 40% njih se drži vezano na lancu ili užetu u tzv. vezanom sustavu. U Kanadi je slična situacija sa oko 75% farmi na kojima su krave trajno zatvorene i vezane lancem.
Kakvo je stanje u Europi
U EU se malo zna o tome koliki broj krava uživa na svježem zraku pasući travu (?!). Također ne postoji zahtjev EU-a da države osiguraju mliječnim kravama pristup pašnjacima u bilo kojem trenutku njihovog života.
Dok neke zemlje poput Švedske propisuju pristup pašnjacima, mada to iznosi oko 2 mjeseca godišnje tijekom ljeta, u drugim državama, posebno u srednjoj i južnoj Europi, se veliki prosjek mliječnih krava drži u zatvorenom prostoru.
Primjer su Španjolska (80%), Grčka (85%) i Italija (90%) te Danska (75%) koje kontinuirano drže krave unutra. U Njemačkoj (58%) i Sloveniji (60%) nije mnogo bolje. Irska pak ima jedan od najvećih postotaka krava sa pristupom pašnjacima, mada je istovremeno jedna od najvećih izvoznika teladi u Europi oko čega se vežu mnoge kontroverze.
https://www.ciwf.org.uk/news/appalling-cruelty-of-irish-exports-revealed/
Život na lancu
Znamo svi za pojam psa na lancu. Radi se o izuzetno nehumanoj praksi te su ljudi naravno izričito protiv toga. U isto vrijeme milijuni krava iza zatvorenih vrata na farmama žive tako dan za danom, godinu za godinom. Kravama se tako onemogućuje kretanje i normalno ponašanje poput uređivanja, istraživanja, igre, spavanja u sklupčanom položaju te stvaranja društvenih odnosa koji su za njih od presudne važnosti. Jedino što mogu je leći i ustati se te napraviti korak napred/natrag.
Ležajevi u kojima borave znaju biti premali te se zna desiti da se dvije krave ne mogu leći istovremeno, a ponekad su lanci toliko kratki da im čak omogućuju da se posve legnu.
Ti ležajevi gledano iz daljine podsjećaju na parkirna mjesta za automobile, iako se ovdje radi o živim bićima, a ne predmetima. Njihov cijeli život se odvija u tom malom prostoru posve ih zanemarujući kao živa bića s potrebama.
Bez obzira na tip držanja, nemaju ni sve krave uvijek pristup suhoj prostirci za ležanje. Iako imaju vrlo osjetljivo osjetilo njuha i važno im je da su čiste i da borave u čistom prostoru, to nije uvijek tako. Pod staje zna biti mokar i pun izmeta, što uz konstantno stajanje na mjestu zna često znaju uzrokovati infekcije, rane i ozljede po nogama te hromost.
Kod neadekvatnog smještaja krava kao što su preuski ležajevi, krave znaju stati jedan drugoj na vime što uzrokuje fizičku ozljedu, modrice i bolove. Možete zamisliti koliko to boli s obzirom da su im vimena već natečena i bolna.
https://viva.org.uk/animals/cows/dairy-cows/
https://www.instagram.com/p/DLaXbGmtXAQ/?igsh=MTBzcWM0bWg1Ymg4Nw==
Što je s organskim farmama
Za organske farme se zakonom zabranjuje trajno vezivanje (što znači da je i dalje dozvoljeno periodično), no čak i tu postoje iznimke u slučaju malih farmi koje daju kravama pristup pašnjacima tijekom ljeta.
Što znači ‘slobodno’ držanje krava
Uz vezani način, uobičajeni su i drugi sustavi držanja, poput slobodnog i kombiniranog ili sezonskog. Slobodno držanje ne treba zamijeniti sa boravkom vani na pašnjaku pod suncem, već se tu radi o kravama koje su obično u zatvorenom prostoru i imaju odvojen prostor za spavanje, jedenje i mužnju. Iako se mogu slobodno kretati, imaju mnogo manje mjesta nego na pašnjaku i okružene su betonom i zveckanjem metalnih vrata koja su posvuda i odvajaju sekcije na farmi.
Kod ovakvog sustava se krave rijetko ili nikada ne puštaju na pašnjake, a razlozi koji se navode su ‘efikasnost i praktičnost’. Neke farme umjesto na pašnjake krave puštaju u vanjski prostor koji je natkriven te može biti betoniran ili zemljan. Ne zvuči baš idilično, zar ne?
Kod kombiniranog ili sezonskog sustava krave se drže u zatvorenom prostoru oko 7 – 9 mjeseci godišnje što može biti i na lancu, a na ispašu se puštaju tijekom ljeta.
Ako ste kad vidjeli snimke krava na društvenim mrežama koje šepaju do pašnjaka, znajte da su to vjerojatno krave koje su bile mjesecima vezane bez mogućnosti kretanja te su sad puštene na kratki period na slobodu.
Razlog zašto se puštaju na ispašu nije zato što ih farmeri vole i žele da budu sretne, već ovakav sistem omogućava kravama da se malo fizički oporave kako bi onda mogle nastaviti s visokom proizvodnjom mlijeka ostatak godine.
Farmeri nisu tu da vole krave
Ako ste kad vidjeli idiličan prizor krava na proplanku i pomislili “evo sretnica, one su završile na farmi koja ih pušta van na zrak i na travu”, treba razumjeti da mliječne farme nisu mjesta gdje se krave vole te farmeri njima rade uslugu što ‘brinu’ o njima, a samo je pitanje radi li se o smještaju s jednom, tri ili pet zvjezdica.
Krave su tu sa jednim jedinim ciljem, a to je da im se uzme mlijeko i da se na osnovu toga ostvari profit. Da je farmerima zaista stalo do krava, ne bi ih ni doveli na ovaj svijet s ciljem da zarađuju na njima često uz minimum poštovanja i dobrobiti.
Ideja da ostvarujemo profit koristeći tuđe tijelo je sama po sebi neetička i nemoralna bez obzira na koji način se sprovodi i koliko se to već dugo prakticira. S obzirom da se ovdje još radi o majkama kojima se i djeca oduzimaju, zaista smo prešli sve granice.
Što bi krave izabrale?
Da se njih pita, one bi bile slobodne i vrijeme provodile na travi i svježem zraku. Studije pokazuju da je kravama vrijeme provedeno na pašnjaku jednako vrijedno kao i hrana, ako ne i više. Čak i kada su gladne i iscrpljene, gurnut će teška vrata kako bi došle do proplanka. U prirodnom okruženju one također mogu birati vlastite društvene skupine što je za njih izuzetno važno.
Sprečavanje kravama pristup pašnjacima navodi se kao jedno od najvećih opasnosti za njihovu dobrobit.
U protivnom može doći do brojnih zdravstvenih problema, uključujući – hromost, mastitis, metritis (upala maternice), težak porod, zadržavanje posteljice, mršavost, kao i psihičke probleme poput depresije, agresije i bezvoljnosti.
Zašto se krave ne puštaju da slobodno pasu cijele godine?
Sve veći broj farmi prakticira držanje krava unutra cijele godine čak i u područjima gdje je moguća ispaša. Razlog tome je sve prisutnija intenzivirana poljoprivreda gdje se krave forsiraju do krajnjih granica.
Kretanje krava koje je nužno svakom živom biću po riječima mliječne industrije troši njihove energetske rezerve pa se zbog toga zna smanjiti proizvodnja mlijeka. Drugim riječima, ono malo normalnog života što bi im se omogućilo ide na uštrb zarade, a to nije poželjno.
‘Nema zdrave krave’
Zbog neumoljivog iskorištavanja i načina držanja krava te prečesto neadekvatnog liječenja, milijuni mliječnih krava samo u Europi provode gotovo cijeli život u bolovima.
Zapravo, njihovi zdravstveni problemi su toliko ozbiljni da ih Europska unija smatra drugim najgorim problemom dobrobiti životinja u Europi. Uz to, zakoni o dobrobiti mliječnih krava nisu poboljšani već desetljećima.
https://viva.org.uk/animals/cows/dairy-cows/
Potrošene mame = jeftino meso
Na standardnim farmama krave se obično drže 4 – 6 godina, što znači da više puta prolaze kroz proces umjetne oplodnje i traumu odvajanja od teleta.
Na nekim obiteljskim i organskim farmama krave se drže i iskorištavaju 10 – 15 godina. Teško je zamisliti da ove životinje provode tako dugo vremena robujući zbog sira i mlijeka.
Kada proizvodnja kravljeg mlijeka opadne i krava više nije isplativa, ne nagrađuje se za svoj trud, već se šalje na klanje. Takvo meso je obično ‘lošije kvalitete’ te se prodaje kao mljevena govedina, hamburger lošije kvalitete ili hrana za kućne ljubimce.
Zaključak
Ako vam se čini da nije fer da krave ovako žive i da ih se tretira kao strojeve za zaradu i želite nešto učiniti po tom pitanju, dobra vijest je da imamo moć da zaustavimo ovakve prakse.
Odabirom biljnih mlijeka, jogurta, sireva, sladoleda, čokolada, namaza itd. povećavamo potražnju za suosjećajnim zamjenama, a smanjujemo potražnju za okrutnošću. Stvari se diljem svijeta polako mijenjaju na bolje.
Budimo dio te promjene zajedno.
Ana Flores
@heart4naturee
