Kanabis ne djeluje jednako na sve ljude. Povećani rizik imaju osobe s obiteljskom poviješću psihotičnih poremećaja, mladi čiji se mozak još razvija, osobe s anksioznim i depresivnim smetnjama te dugotrajni korisnici visokih koncentracija THC-a. Kod mlađih osoba posebno je važno razumjeti da se razvoj mozga odvija do sredine dvadesetih godina, i da vanjski utjecaji u tom periodu mogu imati dugoročne posljedice na emocionalnu regulaciju i percepciju.
Između “prirodnog” i “bezopasnog”
U suvremenom javnom prostoru kanabis se često prikazuje kao prirodna, blaga i gotovo bezopasna supstanca. Takav dojam dodatno se učvršćuje usporedbama s alkoholom i duhanom, kao i uvjerenjem da sve što dolazi iz biljke mora biti sigurno. Paralelno s time, CBD proizvodi sve se češće promoviraju kao potpuno bezopasni, opuštajući i prikladni za svakoga, bez nuspojava i rizika.
Upravo kroz rad s klijentima često čujem da dio ljudi kanabis koristi povremeno, rekreativno i u društvenim situacijama, uz dojam da je riječ o relativno bezopasnoj navici. Ono što se pritom često ponavlja jest da mnogi ne povezuju određene promjene u svom psihičkom stanju s korištenjem — barem ne na početku.
Pitanja poput: “Zašto sam u zadnje vrijeme anksiozniji?”, “Zašto mi misli postaju čudne kad sam sam?”, “Zašto imam osjećaj da nešto nije u redu?” često dolaze tek kasnije. No, znanstvena slika je znatno složenija. Kanabis, osobito zbog sadržaja THC-a, djeluje na mozak na način koji kod određenog dijela ljudi može dovesti do ozbiljnih psihičkih poremećaja, uključujući psihozu.
THC i CBD – ista biljka, različiti učinci
Iako potječu iz iste biljke, THC i CBD imaju bitno različite učinke na organizam. THC je psihoaktivni spoj odgovoran za promjene percepcije, raspoloženja i načina razmišljanja. On izravno utječe na moždane sustave koji reguliraju doživljaj stvarnosti, pažnju i emocionalne reakcije. Upravo zbog toga može izazvati osjećaj izmijenjene svijesti, ali i promijeniti način na koji osoba interpretira vlastite misli, emocije i okolinu.
CBD nema klasičan psihoaktivni učinak. Ipak, u stvarnim proizvodima kanabisa rijetko djeluje izolirano. Omjeri THC-a i CBD-a variraju, a kod suvremenih visokopotentnih vrsta kanabisa često dominira upravo THC.
Važno je razumjeti da učinci THC-a ne završavaju samo na osjećaju “opuštenosti” ili privremeno izmijenjenog stanja svijesti. Kod određenog dijela ljudi dolazi do promjena u načinu obrade informacija, percepcija postaje osjetljivija, misli intenzivnije, a emocionalne reakcije brže i ponekad teže predvidljive.
U toj ranoj fazi promjene često još nisu alarmantne. Osoba ih može doživljavati kao pojačanu kreativnost, introspektivnost ili “dublje razmišljanje”. Međutim, ono što se događa na razini mozga jest pomicanje stabilnosti u načinu na koji se interpretiraju misli i vanjski podražaji.
U praksi to može izgledati vrlo suptilno:
• misli postaju ubrzanije ili se teško zaustavljaju
• povećava se analiza vlastitih misli i osjećaja
• emocionalne reakcije postaju intenzivnije
• pojavljuje se osjećaj da je “sve nekako drugačije nego prije”
• okolina može djelovati neobično značajno ili “nabijeno značenjem”
U ovoj fazi mnogi ljudi još uvijek ne povezuju te promjene s konzumacijom kanabisa. Češće ih pripisuju stresu, životnim okolnostima, umoru ili osobnoj osjetljivosti. No kod osjetljivijih osoba, kod ranog početka korištenja, učestale uporabe ili viših koncentracija THC-a, ove promjene mogu se postupno produbljivati. Tada više ne govorimo samo o promijenjenom stanju svijesti, nego o poremećaju stabilnosti u obradi stvarnosti.
Upravo na toj granici počinje spektar ozbiljnijih psihičkih promjena. Kod nekih osoba on ostaje na razini anksioznosti i derealizacije, dok kod drugih može prijeći u kliničku sliku psihotičnog poremećaja. U tom kontekstu važno je razumjeti i najteži dio tog spektra.
Psihoza i početak gubitka kontakta sa stvarnošću
Psihoza je stanje u kojem dolazi do poremećaja u doživljaju stvarnosti. Osoba više ne interpretira svijet na uobičajen i stabilan način, već se mijenja način na koji mozak povezuje percepcije, misli, emocije i značenja koja im se pripisuju. Ono što je ključno jest da psihoza nije samo “jedan simptom”, nego skup različitih promjena koje mogu zahvatiti percepciju, mišljenje i uvjerenja.
Halucinacije – Halucinacije ne znače samo “vidjeti nešto što ne postoji”, nego uključuju različite osjetilne doživljaje koji se javljaju bez stvarnog vanjskog podražaja. Primjerice, osoba može imati dojam da čuje glas koji komentira njezine misli ili postupke, iako u prostoru nema nikoga tko govori. Taj glas može djelovati neutralno, kritički ili čak prijeteće. Neki ljudi opisuju i osjećaj da netko hoda iza njih, da se vrata otvaraju i zatvaraju “sama od sebe” ili da se u prostoru nalazi prisutnost koju drugi ne potvrđuju. Kod vizualnih halucinacija mogu se pojaviti promjene u percepciji okoline, oblici mogu izgledati iskrivljeno, sjene se mogu doživljavati kao “nešto živo”, a svjetlo i kontrasti mogu djelovati pojačano ili nestabilno.
Deluzije – Deluzije su čvrsta uvjerenja koja osoba doživljava kao apsolutno stvarna, iako ne postoje objektivni dokazi za njih. Primjer može biti uvjerenje da je osoba praćena, promatrana ili da se određeni događaji u okolini posebno odnose na nju. Netko može biti uvjeren da televizija, društvene mreže ili razgovori drugih ljudi “imaju poruke” koje su usmjerene upravo prema njemu. Važno je da ta uvjerenja ne popuštaju lako, ni kada im se ponude logična objašnjenja ili konkretni dokazi suprotnog. Osoba ih ne doživljava kao sumnju, nego kao stvarnost.
Poremećeno mišljenje i govor – Ova skupina simptoma odnosi se na način na koji se misli organiziraju i izražavaju. Osoba može imati osjećaj da joj misli “bježe”, da skače s jedne teme na drugu bez jasne povezanosti ili da ne može dovršiti vlastitu misao. U razgovoru to može izgledati kao teško praćenje vlastite priče, nagli prekidi rečenica ili promjene teme koje drugima djeluju nelogično, iako osobi iznutra sve ima neki subjektivni smisao. U težim slučajevima dolazi do osjećaja da je misaoni tok potpuno neorganiziran ili “rasut”, što dodatno povećava anksioznost i zbunjenost.
Postupni razvoj i rana faza
Važno je naglasiti da se ove promjene često ne javljaju naglo. U velikom broju slučajeva postoji prodromalna faza tj. razdoblje u kojem se simptomi razvijaju postupno i mogu trajati tjednima ili mjesecima. U toj fazi osoba još uvijek funkcionira izvana, ali subjektivno počinje primjećivati da se “nešto mijenja iznutra”.
Često se javljaju nesanica, povećana napetost, socijalno povlačenje, pojačana osjetljivost na podražaje, osjećaj unutarnje promjene koji je teško objasniti te sve veća zaokupljenost vlastitim mislima. U toj fazi osobe često pokušavaju racionalizirati stanje i ne povezuju ga s kanabisom, osobito ako ga koriste već duže vrijeme bez ranijih problema.
Kako kanabis može poremetiti ravnotežu mozga
THC djeluje na endo-kanabinoidni sustav koji regulira raspoloženje, percepciju, pamćenje i način na koji doživljavamo stvarnost. Kod određenog dijela ljudi ta se ravnoteža narušava postupno. U početku to često ne izgleda zabrinjavajuće — javlja se pojačana osjetljivost, emocionalna nestabilnost, osjećaj “čudne distance” od sebe ili okoline te blaga paranoja ili sumnjičavost.
Mnogi to tada pripisuju stresu, umoru ili životnim okolnostima. No kod osjetljivijih osoba ili kod učestalije uporabe, stanje se može produbljivati, sve do izražene anksioznosti, poremećaja percepcije i gubitka jasnog uvida u stvarnost.
Tko je posebno ranjiv
Kanabis ne djeluje jednako na sve ljude. Povećani rizik imaju osobe s obiteljskom poviješću psihotičnih poremećaja, mladi čiji se mozak još razvija, osobe s anksioznim i depresivnim smetnjama te dugotrajni korisnici visokih koncentracija THC-a.
Kod mlađih osoba posebno je važno razumjeti da se razvoj mozga odvija do sredine dvadesetih godina, i da vanjski utjecaji u tom periodu mogu imati dugoročne posljedice na emocionalnu regulaciju i percepciju.
Dugoročne posljedice i obrasci korištenja
Dugotrajna i učestala uporaba kanabisa može utjecati na više razina psihičkog funkcioniranja, uključujući koncentraciju i pamćenje, motivaciju i volju, emocionalnu stabilnost te općenito povećanje razine anksioznosti i depresivnosti, a kod dijela ljudi mogu se razviti i dugotrajniji psihotični poremećaji. Važno je razumjeti da u procjeni rizika nije presudno samo što se koristi, nego i kada se počinje, koliko često se koristi, u kojoj jačini te u kakvom se psihičkom stanju osoba već nalazi u trenutku korištenja.
Obrasci uporabe rijetko započinju s idejom problema; najčešće kreću povremeno, u društvu, kao oblik opuštanja ili bijega od stresa, no kod dijela osoba s vremenom se postupno razvija obrazac koji se ne primjećuje odmah, u kojem se kanabis sve češće koristi kao način regulacije emocionalnih stanja, uz istovremeno sužavanje drugih strategija nošenja sa stresom. U toj fazi pitanje više nije samo je li riječ o rekreativnoj uporabi, nego što se zapravo u osobi regulira kroz tu supstancu i što se događa kada taj način regulacije postane dominantan.
Promjena i oporavak
Prvi korak prema promjeni ne mora nužno biti trenutni prestanak, nego prije svega prepoznavanje odnosa koji osoba ima s kanabisom i načina na koji on utječe na njezino unutarnje stanje. Često se značajnija promjena dogodi tek onda kada osoba počne povezivati promjene u raspoloženju, percepciji i motivaciji s učestalošću korištenja, odnosno kada se počne otvarati pitanje postoji li uzročna povezanost između načina života i onoga što se iznutra doživljava.
Prestanak ili smanjenje uporabe u toj fazi može biti izazovan, osobito ako je supstanca kroz vrijeme postala oblik regulacije emocija, stresa ili unutarnje napetosti. Upravo u takvim situacijama psihoterapijski rad ne pomaže samo u samoj promjeni ponašanja, nego i u dubljem razumijevanju zašto je taj obrazac uopće nastao i što je kroz njega pokušavalo biti regulirano.
Realnost iza percepcije
Kanabis nije univerzalno sigurna niti bezopasna supstanca, iako se takav dojam često stvara u javnom prostoru. Kod dijela ljudi neće izazvati značajne poteškoće, no kod drugih može imati izražen utjecaj na psihičko funkcioniranje te djelovati kao okidač za ozbiljnije psihičke smetnje.
Upravo zato ključno je napustiti ideju opće sigurnosti i umjesto toga promatrati individualnu ranjivost, kontekst korištenja i način na koji osoba na njega reagira kroz vrijeme.
Za kraj: nekoliko pitanja koja često otvaraju uvid
Ako koristite kanabis ili imate iskustva s njegovom povremenom ili redovitom uporabom, možda će vam ova pitanja pomoći da bolje razumijete vlastiti odnos prema njemu i način na koji on utječe na vaše psihičko stanje.
Je li se moj odnos s kanabisom promijenio kroz vrijeme? Koristim li ga da bih regulirao emocije koje mi je teško podnijeti? Primjećujem li promjene u svom načinu razmišljanja kad ga koristim? Postoji li dio mene koji se pita je li ovo još uvijek pod kontrolom? Kako se osjećam u periodima kada ne koristim?
Ako se u ovim pitanjima pojavljuje nelagoda ili prepoznavanje, to može biti važan signal da se ne ostane sam s time. Razgovor sa psihoterapeutom ili stručnjakom za mentalno zdravlje često nije prvi korak zato što je stanje “teško”, nego zato što osoba prvi put jasno vidi obrazac koji se ponavlja. I upravo tu počinje promjena.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
