“Ako je bitna srž osobe uskraćena ili potisnuta, ona se razboli ponekad na očite načine, ponekad na suptilne načine, ponekad odmah, ponekad kasnije.”
Abraham Harold Maslow (1.4.1908. – 8.6.1970.) bio je američki psiholog i eugenetičar, a posebno se specijalizirao za područje humanističke psihologije, te se proslavio svojom revolucionarnom teorijom o hijerarhiji potreba. Bio je vizionar koji nije vidio ljude onakvima kakvi jesu, već onakvima kakvi mogu biti. Njegove riječi stoga služe kao putokaz koji nas vodi prema krajnjem cilju samospoznaje.
1. “Sigurnost je uglavnom praznovjerje. To ne postoji u prirodi niti ga djeca, ljudi u cjelini doživljavaju. Dugoročno gledano, izbjegavanje opasnosti nije sigurnije od izravnog izlaganja. Život je ili odvažna avantura ili ništa.”
2. “Priča o ljudskoj rasi je priča o muškarcima i ženama koji su se podbacili.”
3. “Najvažnije pitanje koje osoba može postaviti je: ‘Je li svemir prijateljsko mjesto?’”
4. “Ono što je neophodno da bi se osoba promijenila je da promijeni svoju svijest o sebi.”
5. “Budite neovisni o dobrom mišljenju drugih ljudi.”
6. „Cijeli život je obrazovanje i svatko je učitelj i svatko je zauvijek učenik.“
7. “Naviknuti se na naše blagoslove jedan je od najvažnijih nezlih generatora ljudskog zla, tragedije i patnje.”
8. “Neka ljudi jasno shvate da svaki put kada nekome prijete ili ga ponize ili nepotrebno povrijede ili dominiraju ili odbace drugo ljudsko biće, oni postaju snaga za stvaranje psihopatologije, čak i ako su to male sile. Neka prepoznaju da je svaka osoba koja je ljubazna, uslužna, pristojna, psihološki demokratična, privržena i topla, psihoterapijska snaga, iako mala.”
9. “Ako planirate biti nešto manje od onoga što ste sposobni biti, vjerojatno ćete biti nesretni sve dane svog života.”
10. “Samospoznaja nije puka stvar introspekcije. To zahtijeva vidjeti sebe u ogledalu.”
11. “Mogu reći da (biti) ljubav, u dubokom, ali provjerljivom smislu, stvara partnera. Daje mu sliku o sebi, daje mu samoprihvaćanje, osjećaj vrijednosti ljubavi, što mu sve omogućuje rast .. Pravo je pitanje je li bez toga moguć puni razvoj ljudskog bića.”
12. “Mogu se osjećati krivim zbog prošlosti, bojati se budućnosti, ali samo u sadašnjosti mogu djelovati. Sposobnost da se bude u sadašnjem trenutku glavna je komponenta mentalnog zdravlja.”
13. “Možete odabrati hoćete li se vratiti prema sigurnosti ili naprijed prema rastu. Rast se mora birati uvijek iznova; strah se uvijek iznova mora pobjeđivati.”
14. “Čovjeku koji ima samo čekić, sve na što naiđe počinje ličiti na čavao.”
15. “Napraviti izbor rasta umjesto izbora straha desetak puta dnevno znači kretati se desetak puta dnevno prema samoaktualizaciji. ”
16. „Bojimo se upoznati zastrašujuće i neugodne aspekte nas samih, ali se još više bojimo upoznati božanstveno u sebi.“
17. „Jedan od ciljeva obrazovanja trebao bi biti naučiti da je život dragocjen.“
18. “Jedini suparnik pojedinca je njegov potencijal. Jedina nesposobnost je neostvarenje zamišljenih mogućnosti.”
19. “Kada se ljudi čine nešto drugo osim dobrima i pristojnima, to je samo zato što reagiraju na stres, bol ili uskraćenost osnovnih ljudskih potreba kao što su sigurnost, ljubav i samopoštovanje.”
20. “Ljudi su dobri, to je činjenica. Dajte im pažnju i uvjerite se, i oni će također obratiti pažnju i biti sigurni u svoje osjećaje i ponašanje.”
21. „Samospoznati ljudi imaju dubok osjećaj identifikacije, simpatije i naklonosti prema ljudskim bićima općenito. Osjećaju srodstvo i povezanost, kao da su svi ljudi članovi obitelji.”
22. “Ne može se mudro birati u životu ako se ne usudimo slušati sebe u svakom trenutku svog života.”
23. “Lako bih se mogao osjećati krivim zbog prošlosti, bojati se budućnosti, ali mogu djelovati samo u sadašnjosti. Sposobnost prisutnosti u sadašnjem trenutku jedan je od temelja mentalnog zdravlja.”
24. “Svetost dolazi iz običnog što se nalazi u svakodnevnom životu, kod susjeda, prijatelja i obitelji, u vrtu… putovanje može biti bijeg od suočavanja s tim, a to učenje se lako izgubi. Tražiti čuda negdje drugdje za mene je znak neznanja koliko je sve čarobno.”
25. “Nije normalno znati što želimo. To je rijetko i teško psihološko postignuće.”
26. “Glazbenik mora stvarati glazbu, umjetnik mora slikati, pjesnik mora pisati, ako želi konačno biti u miru sam sa sobom. Ono što čovjek može biti, mora biti.”
27. “Život je trajan proces biranja između sigurnosti (iz straha i potrebe za obranom) i rizika (radi napretka i rasta). Napravite izbor rasta desetak puta dnevno.”
28. “U bilo kojem trenutku imamo dvije mogućnosti: korak naprijed u rast ili povratak u sigurnost.”
29. „Lažni optimizam prije ili kasnije znači razočaranje, mržnju i beznađe.”
30. “Ono što se može biti, mora se biti!”
31. “Najsretniji su oni koji imaju prekrasnu sposobnost da uvijek iznova, svježe i naivno, cijene osnovna dobra života, sa strahopoštovanjem, zadovoljstvom, čuđenjem pa čak i ekstazom.”
32. “Samoaktualizirani ljudi… žive više u stvarnom svijetu prirode nego u ljudskoj masi koncepata, apstrakcija, očekivanja, uvjerenja i stereotipa koje većina ljudi brka sa svijetom.”
33. “Bojimo se svojih najvećih mogućnosti. Općenito se bojimo postati ono što možemo vidjeti u našim najsavršenijim trenucima, u uvjetima velike hrabrosti. Uživamo i čak se oduševljavamo božanskim mogućnostima koje vidimo u sebi u takvim vrhunskim trenucima. Pa ipak, istovremeno drhtimo od slabosti, strahopoštovanja i straha pred tim istim mogućnostima.”
34. “Izgleda kao da postoji jedan jedini krajnji cilj za čovječanstvo, daleki cilj prema kojem svi ljudi teže. Različiti autori ovo različito nazivaju samoaktualizacijom, samoostvarenjem, integracijom, psihološkim zdravljem, individuacijom, autonomijom, kreativnošću, produktivnošću, ali svi se slažu da se to svodi na ostvarenje potencijala osobe, odnosno postajanje potpunim čovjekom, sve što ta osoba može biti.”
35. “Čini se da je potrebno ne bojati se pogrešaka, udubiti se, učiniti najbolje što možete, nadajući se da ćete naučiti dovoljno iz grešaka da ih na kraju ispravite.”
36. “Vidjeti je bolje nego biti slijep, čak i kad gledanje boli.”
37. “Početnik često može vidjeti stvari koje stručnjak ne vidi. Potrebno je ne bojati se griješiti ili se činiti naivnim.”
38. “Da me ispuste iz aviona u ocean i kažu da je najbliže kopno udaljeno tisuću milja, i dalje bih plivao. I prezirao bih onoga tko je odustao.”
39. “Nečiji jedini suparnik su vlastite mogućnosti. Nečiji jedini neuspjeh je neuspjeh u ispunjavanju vlastitih mogućnosti. U tom smislu, svaki čovjek može biti kralj i stoga se s njime mora postupati kao s kraljem.”
40. “Najstabilnije, i stoga, najzdravije samopouzdanje temelji se na zasluženom poštovanju drugih, a ne na vanjskoj slavi ili slavnoj ličnosti i neopravdanom dodvoravanju.”
41. „Ne dopustiti ljudima da prođu kroz njihovu bol i zaštititi ih od nje može se pokazati kao neka vrsta prezaštićenosti, što zauzvrat implicira određeni nedostatak poštovanja prema integritetu i intrinzičnoj prirodi i budućem razvoju pojedinac.”
42. “Ključno pitanje nije “Što potiče kreativnost?” Ali zašto, za ime Božje, nisu svi kreativni? Gdje se izgubio ljudski potencijal? Kako je osakaćen? Mislim da stoga nije dobro pitanje zašto ljudi stvaraju? Ali zašto ljudi ne stvaraju ili ne inoviraju?
43. Moramo napustiti taj osjećaj čuđenja pred kreativnošću, kao da je pravo čudo da je itko išta stvorio.”
44. “Jednom riječju, rast i poboljšanje mogu doći kroz bol i sukob.”
45. “Moći slušati — stvarno, potpuno pasivno, samozatajno slušati — bez pretpostavki, klasificiranja, poboljšanja, osporavanja, ocjenjivanja, odobravanja ili neodobravanja, bez dvoboja s onim što je rečeno, bez uvježbavanja opovrgavanja unaprijed, bez slobodno asociranje na dijelove onoga što je rečeno tako da se sljedeći dijelovi uopće ne čuju — takvo slušanje je rijetko.”
46. “Možda su prilagodba i stabilizacija, iako dobri jer smanjuju bol, također loši jer prestaje razvoj prema višem idealu?”
47. “Očito je da je najljepša sudbina, najljepša sreća koja se može dogoditi bilo kojem ljudskom biću, biti plaćen za ono što strastveno voli.”
48. “Potrebe za sigurnošću, pripadanjem, ljubavnim odnosima i poštovanjem mogu zadovoljiti samo drugi ljudi, dakle samo izvan osobe. To znači znatnu ovisnost o okolini. Za osobu u ovom ovisnom položaju zapravo se ne može reći da upravlja sama sobom ili kontrolira svoju sudbinu. Ona mora biti odana izvorima opskrbe potrebnim zadovoljstvima. Njihove želje, njihovi hirovi, njihova pravila i zakoni upravljaju njome i mora ih se umiriti kako ne bi ugrozila svoje izvore opskrbe. Mora biti, u određenoj mjeri, “usmjerena na druge” i mora biti osjetljiva na tuđe odobravanje, naklonost i dobru volju. To je isto kao da kažete da se mora prilagoditi tako što će biti fleksibilna i osjetljiva i mijenjati se kako bi odgovarala vanjskoj situaciji. Ona je zavisna varijabla; okolina je fiksna, nezavisna varijabla.”
49. “Bezstrasna objektivnost je sama po sebi strast, prema stvarnom i prema istini.”
50. “Većina ljudi doživljava i tragediju i radost u različitim omjerima. Bilo koja filozofija koja izostavlja bilo koje od njih ne može se smatrati sveobuhvatnom.”
51. “Kreativnost djelomično dolazi iz nesvjesnog, tj. zdrava je regresija, privremeno okretanje od stvarnog svijeta.”
52. “Svako doba osim našeg imalo je svoj uzor, svoj ideal. Svega toga naša se kultura odrekla; svetac, heroj, gospodin, vitez, mistik. Otprilike sve što nam je ostalo je dobro prilagođen čovjek bez problema, vrlo blijeda i sumnjiva zamjena.”
53. “Ljudske potrebe se poredaju u hijerarhije pre-moći. Odnosno, pojava jedne potrebe obično počiva na prethodnom zadovoljenju druge, prepotentnije potrebe. Čovjek je životinja koja neprestano želi. Također se niti jedna potreba ili poriv ne mogu tretirati kao da su izolirani ili diskretni; svaki nagon je povezan sa stanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva drugih nagona.”
54. “Koliko dobro društvo dopušta ljudska priroda? Koliko dobru ljudsku prirodu društvo dopušta?”
55. “Osoba koja nije pobijedila, izdržala i nadvladala nastavlja osjećati sumnju da bi mogla. Ovo ne vrijedi samo za vanjske opasnosti; vrijedi i za sposobnost kontroliranja i odgađanja vlastitih impulsa, i stoga ih se ne treba bojati.”
56. “Osobnost tzv. psihopate je još jedan primjer trajnog gubitka potreba za ljubavlju. Jedan od načina da shvatimo ovu disfunkciju ličnosti jest da ljudi koji nisu imali ljubavi u prvim mjesecima života jednostavno izgubili tu želju zauvijek, kao i sposobnost da daju i primaju ljubav.”
57. “Ortodoksna znanost danas pokušava biti slobodna ne samo od vrijednosti nego i od emocija. Kako bi mladi rekli, pokušava biti “cool”.”
58. “Ne možemo se više oslanjati na tradiciju, na konsenzus, na kulturne navike, na jednoglasnost uvjerenja da nam daju naše vrijednosti. Ove dogovorene tradicije su nestale. Naravno, nikada se nismo trebali oslanjati na tradiciju jer su se njezini neuspjesi do sada već svima pokazali – to nikada nije bio čvrst temelj. Prelako ju je uništila istina, poštenje, činjenice, znanost, jednostavan, pragmatičan, povijesni neuspjeh.”
59. „Suočavanje sa smrću – i odgoda od nje – čini da sve izgleda tako dragocjeno, tako sveto, tako lijepo da jače nego ikad osjećam poticaj da je volim, da je zagrlim i da dopustim da me preplavi… Pitam se bismo li mogli voljeti strastveno, bi li ekstaza uopće bila moguća, kada bismo znali da nikada nećemo umrijeti.”
60. “Kapaciteti vape da se iskoriste, a prestaju vapiti tek kada se dobro iskoriste.”
61. “Svakako se čini sve jasnijim da je ono što u psihologiji nazivamo “normalnim” zapravo prosječna psihopatologija, toliko nedramatična i toliko raširena da je obično niti ne primjećujemo. Egzistencijalistička studija autentične osobe i autentičnog življenja pomaže da se ova opća laž, ovo življenje u iluzijama i strahu baci u oštro, jasno svjetlo koje ga jasno otkriva kao bolest, iako je široko rasprostranjeno.”
62. “Svi mi imamo sve što nam je potrebno u sebi da stvorimo svoj puni potencijal.”
63. “Egzistencijalizam počiva na fenomenologiji, tj. koristi osobno, subjektivno iskustvo kao temelj na kojem se gradi apstraktno znanje.”
64. “Konačni rezultati su u konačnici ili jedno ili drugo – ili poštujemo i prihvaćamo sami sebe ili se preziremo i osjećamo se prezreno, bezvrijedno i nedostojno ljubavi.”
65. “Svjesni motivacijski sadržaj svakodnevnog života je, prema prethodnom, zamišljen kao relativno važan ili prema tome nevažan jer je više ili manje usko povezan s osnovnim ciljevima. Želja za kornetom sladoleda zapravo može biti neizravni izraz želje za ljubavlju. Ako jest, onda ta želja za kornetom postaje iznimno važna motivacija. Međutim, ako je sladoled jednostavno nešto čime se hlade usta ili je slučajna reakcija apetita, tada je želja relativno nevažna. Svakodnevne svjesne želje treba promatrati kao simptome, kao površinske pokazatelje osnovnih potreba.”
66. “Sve što je potrebno da bi znanost bila pomoć u pozitivnom ljudskom ispunjenju jest proširenje i produbljivanje koncepcije njezine prirode, njezinih ciljeva i njezinih metoda.”
67. “Ako se proučavanje jedinstvenosti pojedinca ne uklapa u ono što znamo o znanosti, utoliko gore za tu koncepciju znanosti. I ono će morati izdržati ponovno stvaranje.”
68. “Povijesno gledano, nalazimo se u vrijednosnom interregnumu u kojem su se svi izvana dani vrijednosni sustavi pokazali neuspješnima (politički, ekonomski, vjerski itd.) npr. ništa nije vrijedno smrti. Ono što čovjeku treba, a nema, traži bez prestanka i postaje opasno spreman preskočiti svaku nadu, dobru ili lošu.”
69. “’Religiziranje’ samo jednog dijela života sekularizira ostatak.”
70. “Čini se da je ono što treba učiniti otkriti kakav si zapravo iznutra, duboko u sebi, kao pripadnik ljudske vrste i kao pojedinac.”
Suzana Dulčić/ATMA
