Ako je Bog Bog, onda je On…

Termin „Bog“ u širokoj svakodnevnoj upotrebi opterećen je čestim ograničavajućim konotacijama pa i neprivlačnim i negativnim. A njegovo izvorno značenje se ipak sastoji od komponenti ekstremno povoljnih, prosvjetljujućih i privlačnih. Bhagavad Gita jako puno govori o tim izvornim, univerzalnim komponentama Apsoluta.

Ona ističe potrebu da ga shvatimo, zbog njegove životne sveprisutnosti kao i neslućene bliskosti sa svakim živim bićem.

Gita ističe određeni broj njegovih jedinstvenih i univerzalnih obilježja.

Evo neka od najvažnijih.

1. Apsolut je jedan.
2. Izvor sveukupnosti egzistencije.
3. Pravedan, nije ljubomoran.
4. Voli nas.

1. Apsolut je jedan

Da istočne duhovne tradicije podrazumijevaju sustave mnogo Bogova, čest je utisak, a ipak Bhagavad Gita, možda i najvažniji istočni tekst, ponavljano uvjerava da je Apsolut jedan, i da sve svjetove ta jedna Apsolutna Istina stvara, održava, sadržava, kontrolira i prožima (9.18).

To stvaranje, održavanje i razlaganje brojnih svemira se zbiva u određenim aspektima izravno a u drugima neizravno, što znači kroz svoje kozmičke agente ili pak kozmičke sile koje zovemo zakonima.

„Ne postoji ništa što bi bilo izvan, iznad ili više od Mene; svi ovi svjetovi počivaju na Meni, kao što nanizani biseri počivaju na niti.“ (7.7) Arđuna u jednom trenutku čak i vidi, unutar Krišnina kozmičkoga tijela, čitav svemir sa svim devama („bogovima“, tj. višim kozmičkim odgovornim bićima). (11.7, 11.15).

Ova kozmička bića su velika, suptilna i obdarena daleko superiornim osobinama i sposobnostima, kao i bajkovito dugačkiim životnim vjekovima. Njihov životni vijek je ipak konačan (7.16). Tako i njihove usluge nama (7.23).

Čak ni oni, bogovi, ne mogu, sa svojim ekspanzivnim i dubokosežnim mentalnim moćima, neusporedivo većima od naših, razumjeti Apsolutov osobni oblik (10.14). Ali ipak oni taj privlačni oblik uvijek jako žele vidjeti. (11.52).

2. Apsolut je Izvor sveukupnosti egzistencije

„Izvor sam svega. Sve proizvire iz Mene.“ (10.8)

Što god prekrasno ili moćno postoji u ovom svijetu, to što ono posjeduje i ispoljava jest zapravo jedna iskrica njegova sjaja, ili moći, ili energije, ili šakti (specifične očaravajuče osobine). (10.41) Tako strastveni ljubitelj prirode ili umjestnosti, filozofije, ljubavi ili znanosti, u biti iskazuje svoje poštovanje nekom određenom aspektu njegove kreacije. U tom smislu svatko traga za njim i slijedi njega, iako to čini neizravno, kroz određeni medij sebi privlačan (4.11).

U jednom trenutku, zapanjeni Arđuna, gledajući njegov kozmički oblik, zaključuje: „Ti uključuješ sve. Ti si sve!“ (11.40)

Međutim, iduće dvije odlike idu još dalje od toga. One sežu iznad veličanstvenosti i znanja, ka bliskosti – čine Apsoluta dragim, pouzdanim prijateljem. Kreću u smjeru osobne slatkoće Apsoluta i daju blage indikacije o njoj.

3. Apsolut je dobronamjeran i pošten; nije ljubomoran

Na sreću, Gita nas obavještava da nikada nismo objekt ljubomornoga gnjeva posesivnog Boga.

On nikada nije naš protivnik. (9.29) Naprotiv, čak i kada krenemo marširati putevima ignoriranja istinskih vrijednosti života, Apsolutna Istina učvršćuje vjeru u nama baš u ono na što odaberemo usmjeriti naše želje. Čini to bez obzira radi li se o putu znanja ili iluzije. Tako i osobi koja želi obožavati različite bogove i božanstava (deve), ili, štoviše, čak i negativne duhove i demonska bića, svima njima sam Apsolut u njihovim srcima osnažuje vjeru u to što tako žele (7.21-22). Ni uvjereni ateista ne može biti ateista ako ga Bog ne obdari dubokim ubjeđenjem u to i ne učvrsti u njemu potrebne psihičke komponente za to.

Zašto tako čini??

Prirodno za oca ili majku je željeti da njihova djeca steknu znanje o životu. Mi osobno trebamo vidjeti, spoznati razliku između božanskog i ne-božanskog života, smisla i besmisla, vrijednog i bezvrijednog, supstancijalnog i iluzornog. Bog nam pomaže da razgledavamo i istražujemo egzistenciju u svim njenim raznolikostima, da sami napravimo usporedbe, te da sami razumno odlučimo što nas zaista i u konačnici interesira i što je naša krajnja i definitivna aspiracija. Uistinu, da bismo transcendirali ovaj svijet, trebamo iskustveno uvidjeti njegova načela – trebamo ga i upoznati.

Zato je svakome omogućeno da zaista i dostigne odredište ka kojem se usmjeri. Što god da želi – duhove, anđele, među-nivoe, bogove, moći, ili pak „slobodu“ od postojanja, dostići će ih neizostavno. Vidjet će što tamo ima, kušati to, i imati priliku za daljnje odluke.

Poštivanje slobodnoga izbora

Bhagavad Gitina načela poštuju individualni izbor. Ne prijete užasnim posljedicama čak i dobrim ljudima koji se ne pridruže „ispravnoj“ religiji. Ali ne nalazimo ni uvjeravanja da će sve biti super bez obzira na naše izbore. Ove ekstreme ne nalazimo u Giti. Apsolut u njoj predstavlja sebe kao vrhovnog prijatelja, koji voli i ne pati od bilo koje vrste kompleksa.

Da – ohrabruje nas da otvoreno prihvatimo krajnji cilj te dlučno krenemo putem savršenstva, ali ako to ne učinimo, još uvijek ćemo dobiti neke rezultate – onakve kakvi odgovaraju moralnoj kvaliteti naših namjera i našega djelovanja (14.8). Svaki oblik prakse koji pogoduje vrlinama i sattvi prihvaća se kao korak na putu.

Naša slobodna volja je prihvaćena i poštuje se. Na kraju Gite Krišna kaže Arđuni: „Temeljito i potpuno razmisli o ovom znanju, a onda, kako ti želiš, tako postupi.“ (18.63)

A uza sve to, nije ravnodušan prema našoj sreći. Zaista, prvo sljedeće što kaže jest: „Još jednom čuj Moju najvišu poruku, najpovjerljiviju među povjerljivim. Ovo ću ti reći jer te jako volim, za tvoju dobrobit.“ (18.64) …..

4. Apsolut nas voli

Gore navedena strofa je snažna izjava.

Svi smo djeca Apsolutne Istine (9.17, 11.43, 14.4). A svaki roditelj voli svoju djecu, pa koliko tek više to onda važi za osobni Izvor sve ljubavi? On je najveći ljubitelj sve svoje djece. Istinski i srdačan je prijatelj svakom od njih (5.29). To je i razlog zašto ih, na kraju krajeva, naviše od svega ohrabruje da se usmjere na njihovo vlastito konačno dobro. Zaista ga u sebi prihvatiti kao takvog, znači ostvariti veliki unutrašnji mir (5.29).

Tolika je dragost koju osjeća prema nama, živim bićima, da čak i ako jednostavno proučavamo njegov dijalog s Arđunom (Bhagavad Gitu), on to prihvaća kao našu posvetu njemu i daje nam rezultat prakticiranja „znanstvene yoge“ (jñāna-yoga) (18.70).

Strastveni ljubitelj prirode ili umjetnosti ili filozofije, ljubavi, ili znanosti, u biti iskazuje svoje poštovanje nekom određenom aspektu kreativne moći Apsoluta. U tom smislu svatko traga za njim na određeni sebi privlačan način (10.41, 4.11). On nikoga od njih ne favorizira iznad nekoga drugog, niti ikoga od njih prezire. Jednak je prema svakom (9.29). Svakoga prihvaća ovisno o njihovom stavu, i svakome uzvraća potpuno u skladu sa njihovim stavom (4.11).

Upravo zato, kada netko pokazuje interes izravno za njega osobno, taj biva predmet njegova izravna osobnog interesa (9.29). Ovaj momenat predstavlja ulazak u dublji, još bliskiji i slađi odnos sa Apsolutnom Istinom.

Osobni odnos

Sve ove odlike, o kojima Gita tako izravno i otvoreno priča, su osobne odlike.

Veliki intelekti svih velikih duhovnih tradicija su oduvijek vodili rasprave o tome da li je Apsolut u konačnici ne-osobna kategorija ili je osoba. Razumljivo je to – jer naša vlastita sudbina je tu u pitanju. Ako je naš Izvor u konačnici ne-osoban, onda smo najvjerovatnije i mi u konačnici ne-osobni; ako, s druge strane, mi izviremo iz osobnog Boga čije priroda je ljubav, tada je naša ljubavlju karakterizirana osobna priroda, u svom savršenom kapacitetu, ono što mi zaista jesmo.

Na mnogo mjesta u Giti se Apsolut naziva parama puruṣa (krajnja osoba). Oni koji cijene i vrednuju slobodan, individualan, osoben život ispunjen odnosima ljubavi s drugim slobodnim osobama, bit će zadovoljni čuti da Bhagavad Gita postojano poučava da su i duša i Bog više od određene sile ili energije ili stanja svijesti, iako uključuju sve to. Oni su također i vječno osobne prirode.

Odnos osobe i osobe je u srcu Gite te je cijelu prožima. I sami nazivi za dušu i Apsolut su potpuno osobeni – oboje su osoba (puruṣa). Apsolut često dobiva i dodatne epitete poput najveća osoba (parama puruṣa), izvorna osoba (ādya puruṣa) i tako dalje. Taj odnos je osnov za beskonačno blaženstvo koje u svakom trenutku biva novo iskustvo.

Adaptirano prema
„Comprehensive Guide to Bhagavad-gītā“
(Hridayananda das Gosvami)
Part VI: God (Kṛṣṇa)
www.krishnawest.com