U jednom mjestašcu pitomom, gdje žive ratari i stočari, znalo bi se dogoditi da tu i tamo čopor vukova siđe s planine i da sa sobom odnesu poneko grlo iz mnogobrojnog stada.
Iako stočari imadoše stotine i stotine grla stoke, što krava, što ovaca, odlučiše se da stanu vukovima na kraj pa tako krenuše u hajku na njih, te ih malo po malo sve pobiše.
Kada su vidjeli da više nema niti jednoga vuka, oni se poveseliše te napraviše veliki feštu u selu, a taj dan proglasiše danom slavlja za sva buduća pokoljenja.
Prošlo je nekoliko godina od tada i u okolnim šumama koje bijahu očišćene od vuka, sve druge vrste se višestruko namnožiše i tako šuma postade mala za sve te jelene, srne, zečeve, divlje svinje, i sve one druge gladne životinjske duše.
Kako šuma postade mala i nedostatna da dadne hranu svima, tako su životinje bile prisiljene da idu u sela da se nahrane s polja i da se napiju iz čatrnja što u sebi čuvaše vodu za usjeve. Invazija je bila toliko velika da te godine seljani svih sela ostadoše bez hrane za sebe i svoje životinje.
Kada je došla zima, jaka i duga, mnogi se razbolješe, što ljudi što domaće životinje, jer nemaše što jesti. Te nemile zime mnogi su umrli, mladi i stari. Tu godinu seljani proglasiše godinom opomene, a dan slavlja kojim obilježavaše progon vukova proglasiše danom žalosti.
Sljedeće godine seljani su usrdno molili Boga da vrati vukove u njihov kraj, ali ovi ne dođoše još tri duge godine, godine obilježene glađu i bolešću. Jer što god učiniše, kako god da pokušaše; jelena, srna, zečeva, divljih svinja, kuna, lisica i svih drugih životinja, jednostavno bijaše previše.
Četvrte godine opaziše seljani čopor vukova što na izvoru piju vodu i počeše klicati od sreće i zahvalnosti. Taj dan proglasiše danom slavlja za sva buduća pokoljenja, a za vuka rekoše; zaista, za nas on je dio svetinje…
– iz zbirke mojih priča ☺️
Pouka priče; Vuk u ovoj priči simbolizira izazove i probleme s kojima se susrećemo u životu. Na prvi pogled, problemi djeluju prijeteće i često nas tjeraju da želimo pobjeći od njih ili ih eliminirati.
Poput stočara koji su odlučili istrijebiti vukove, često smo skloni ukloniti sve što nam stvara nelagodu, vjerujući da ćemo time postići trajni mir i sreću.
Međutim, priča nas podsjeća na dublju istinu: problemi i izazovi su prirodni dio života i imaju svoju svrhu. Kao što vuk održava ravnotežu u ekosustavu, tako i problemi u životu potiču rast, učenje i održavaju naš unutarnji balans. Kada pokušamo eliminirati sve izazove, često stvaramo nove, neočekivane probleme – poput prenamnožavanja drugih vrsta u priči.
Pouka je da se trebamo naučiti nositi s izazovima i vidjeti ih kao neophodan dio našeg razvoja. Umjesto da ih se bojimo ili izbjegavamo, trebamo ih prihvatiti, jer oni pridonose našem duhovnom i emocionalnom zdravlju, baš kao što vuk pridonosi zdravlju šume. Kroz te izazove, učimo se prilagoditi, razvijati otpornost i pronaći dublje značenje u životu.
Zaključak: Problemi nisu samo teret, oni su neophodan dio našeg života koji nas uči ravnoteži, mudrosti i snazi. Kao što su seljani naučili cijeniti vukove, tako i mi trebamo naučiti cijeniti izazove koji nas čine jačima.
Anđelko Katinić
