Biti roditelj autonomnom djetetu je vrlo izazovno stoga jer često to i ne prepoznajemo. Autonomno dijete je izuzetno zrelo dijete, zrelije od svojih vršnjaka i autonomnije, odnosno od rođenja ima jaku osobnost koji pod svaku cijenu provodi. To se u najranijoj dobi očituje histeričnim napadima, opiranjem roditeljevim zahtjevima, nezadovoljstvom… Uglavnom kontakt između roditelja i takvog djeteta i razgovor s njim je vrlo otežan, pa s vremenom dolazi do nezadovoljavajućeg odnosa.
Što činiti u takvim situacijama i kako pristupiti djetetu koje ima izražen integritet?
Važno je jasno izraziti što želite i ostaviti mu prostora da sam odluči o tome. Npr. želim da pospremiš igračke i onda se povući da dijete samo odluči da li će to napraviti ili ne. Ili vrijeme je za pranje zubi i reci nam kad si spremna. U stvari svako dijete želi udovoljiti roditelju i poslušati ga, samo ponekad se buni na pristup.
Roditelji često pretpostavljaju što dijete želi i zašto se zbog nečeg ponaša tako kako se ponaša pa pretjerano reagiraju ili opet ostaju potpuno nemoćni, a to ih u konačnici iscrpi. I njih i dijete. S djecom je važno razgovarati o problemima i o tome kako se vi osjećate u pojedinim situacijama, tako oni uče izražavati osjećaje, a isto tako uče uvažavati i tuđe…
Naravno nema univerzalnog pravila, ni savjeta jer svaki roditelj i svako dijete je jedinstveno, ali dobra komunikacija je osnova svakog odnosa pa tako i onog s djetetom.
Budite otvoreni za nove načine razmišljanja…
Kristi Blažek;
promotor života, savjetnik za roditeljstvo i osobni razvoj
