Bhagavad-gita 2.24
acchedyo ‘yam adāhyo ‘yam
akledyo ‘śosya eva ca
nityah sarva-gatah sthānur
acalo ‘yaḿ sanātanah
“Ta osobna duša se ne može slomiti, rastopiti, spaliti ili isušiti. Vječna je, svuda prisutna, nepromjenjiva, nepokretna i vječno ista.”
Sve ove osobine atomske duše nepobitno dokazuju da je osobna duša vječno atomski djelić duhovne cjeline i da vječno ostaje isti atom, bez promjene. Teorija monizma se u ovom slučaju ne može primijeniti, jer se od individualnih duša nikada ne očekuje da postanu homogeno jedinstvene. Nakon oslobođenja od materijalne zagađenosti, atomska duša može zaželjeti da ostane iskra u sjajnim zracima Svevišnje Božanske Osobe, ali inteligentne duše odlaze na duhovne planete da bi se družile s Božanskom Osobom.
Riječ sarva-gata (“sveprožimajuća”) je značajna, jer je čitava Božja kreacija bez sumnje puna živih bića. Ona žive na zemlji, u vodi, u zraku, u zemlji, pa čak i u vatri. Vjerovanje da su sterilizirana u vatri nije prihvatljivo, jer je ovdje jasno rečeno da vatra ne može spaliti dušu. Stoga nema sumnje da i na Suncu ima živih bića koja imaju tijela prikladna za život na njemu. Ako je sunčev planet nenastanjen, onda riječ sarva-gata – “koja svuda žive” – nema nikakvo značenje.
Bhagavad-gita 2.25
avyakto ‘yam acintyo ‘yam
avikāryo ‘yam ucyate
tasmād evaḿ viditvainaḿ
nānuśocitum arhasi
“Rečeno je da je duša nevidljiva, nepojmljiva i nepromjenjiva. Znajući to, ne trebaš žaliti za tijelom.”
Kao što smo već opisali, duša je tako mala za našu materijalnu moć opažanja da je ne možemo vidjeti čak i uz pomoć najboljeg mikroskopa; zato je nevidljiva. Što se tiče postojanja duše, nitko ne može eksperimentalno ustanoviti njeno postojanje neovisno od svjedočanstva srutija, ili vedske mudrosti. Moramo prihvatiti tu istinu, jer ne postoji drugi izvor za razumijevanje postojanja duše, iako je njeno postojanje činjenica koja se može opaziti.
Ima mnogo stvari koje moramo prihvatiti jednostavno na osnovu izjave višeg autoriteta. Nitko ne može poreći postojanje svog oca zasnovano na autoritetu svoje majke. Bez majke ne možemo shvatiti tko je naš otac. Slično tome, proučavanje Veda je jedini izvor razumijevanja duše. Drugim riječima, duša se ne može shvatiti ljudskim eksperimentalnim znanjem.
Duša je svjesnost i svjesna je – to je također izjava Veda, koju moramo prihvatiti. Za razliku od tijela, duša se ne mijenja. Duša je vječno nepromjenjiva i atomske je veličine u usporedbi sa beskrajno velikom Vrhovnom Dušom. Vrhovna Duša je beskrajno velika, a atomska duša je beskrajno mala. Pošto je beskrajno mala duša nepromjenjiva, nikada ne može postati jednaka beskrajno velikoj duši, Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Ta koncepcija se ponavlja u Vedama na razne načine samo da bi se potvrdila neosporivost koncepcije o duši. Ponavljanje je ponekad neophodno da bismo shvatili materiju temeljito, bez greške.
