Kako bismo stekli dublji uvid u reinkarnaciju, mnogi zapadnjaci se okreću originalnim izvorima znanja o prošlim i budućim životima. Među svom književnošću koja nam stoji na raspolaganju, indijski spisi na sanskritu, Vede, najstariji su na Zemlji i pružaju najobuhvatnija i najlogičnija objašnjenja znanosti o reinkarnaciji, učenja koja zadržavaju svoju životnost i univerzalnu privlačnost već tisućama godina.

Najosnovnije informacije o reinkarnaciji se javljaju u Bhagavad-giti, toj suštini Upanishada i sveg vedskog znanja. Krishna, za kojeg Vede tvrde da je sam Bog, prije pedeset stoljeća je na bojnom polju Kurukshetre, u sjevernoj Indiji, izgovorio Bhagavad-gitu svom učeniku i prijatelju Arjuni (čit. Arđuna).




Prihvaćanje postojanja duše

Bojno polje je savršeno mjesto za razgovor o reinkarnaciji, jer se u bici ljudi izravno suočavaju sa sudbonosnim pitanjima o životu, smrti i zagrobnom životu. Na početku svog izlaganja o besmrtnosti duše, Krishna kaže Arjuni: “Nikada nije bilo vremena u kojem Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi; niti će u budućnosti bilo tko od nas prestati postojati.” Gita dalje poučava: “Trebaš dalje znati da je to što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti tu neuništivu dušu.” Ovdje govorimo o nečemu tako suptilnom da njegovo postojanje nije odmah podložno provjeri organičenog ljudskog uma i osjetila. Zbog toga neće svatko biti u stanju prihvatiti postojanje duše. Krishna obavještava Arjuni: “Jedni gledaju na dušu kao zadivljujuću, drugi je opisuju kao zadivljujuću, a treći slušaju o njoj kao zadivljujućoj; ostali je pak, čak i nakon što su čuli o njoj, ne mogu uopće razumijeti.”

Medutim prihvaćanje postojanja duše nije samo stvar vjere. Bhagavad-gita apelira na svjedočenje naših osjetila i na logiku, tako da možemo prihvatiti njeno učenje s izvjesnim stupnjem razboritog uvjerenja, a ne slijepo kao dogmu. Nemoguće je shvatiti reinkarnaciju ukoliko ne znamo razliku između stvarnog osobenog bića (duše) i tijela. Gita nam pomaže vidjeti prirodu duše preko sljedećeg primjera: “Kao što Sunce samo obasjava ovaj svemir, tako živo biće, jedino unutar tijela, svjesnošću obasjava cijelo tijelo.” Svjesnost je konkretan dokaz i simptom prisustva duše unutar tijela. Sunce se možda ne može vidjeti kada je oblačno, ali na osnovu sunčeve svjetlosti znamo da je ono na nebu. Slično tome, možda nećemo moći izravno vidjeti dušu, ali možemo zaključiti da je ona tu na osnovu prisustva svjesnosti. U odsutnosti svjesnosti, tijelo je jednostavno hrpa mrtve materije. Jedino uslijed prisustva svjesnosti ova hrpa mrtve materije diše, govori, voli i plaši se.

U svojoj biti, tijelo je vozilo za dušu putem kojeg ona može ispuniti mnoštvo svojih materijalnih želja. Gita objašnjava da je živo biće unutar tijela “smješteno kao u stroju načinjenom od materijalne energije.” Duša se pogrešno poistovjećuje s tijelom, noseći svoja različita shvaćanja o životu od jednog tijela do drugog tijela, upravo kao što zrak nosi mirise. Baš kao što automobil ne može funkcionirati bez prisustva vozača, na sličan način materijalno tijelo ne može funkcionirati bez prisustva duše.  Kako osoba stari, ova razlika između svjesnog osobenog bića i fizičkog tijela postaje očiglednija.

Tijekom svog života osoba može primjetiti da se njeno tijelo neprestano mijenja. Tijelo nastaje u određenom trenutku, raste, sazrijeva, stvara nusproizvode (djecu), postupno se smanjuje (stari) i na kraju umire. Fizičko tijelo je prema tome nestvarno budući da će u određeno vrijeme nestati. Kao što Gita objašnjava: “Prolaznost nema trajanja”. Ali usprkos svim promjenama tijela, svjesnost, simptom duše unutar tijela, ostaje nepromijenjena. Stoga možemo logički zaključiti da svjesnost posjeduje urođenu odliku trajnosti koja joj omogućuje preživjeti uništenje tijela. Krishna kaže Arjuni: “Duša se nikada ne rađa niti umire… Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.” Ali ako duša nije ubijena kada je tijelo ubijeno, što se s njom zapravo dešava?

Um – mehanizam reinkarnacije

U Bhagavad-giti se daje odgovor da naša duša ulazi u drugo tijelo. To je reinkarnacija. Nekima će možda biti teško prihvatiti ovo shvaćanje, ali to je prirodna pojava i Gita pruža logičke primjere da nam olakša razumijevanje: “Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu neprestano prolazi od dječaštva do mladosti i starosti, duša na sličan način prelazi u drugo tijelo prilikom smrti. Razborita osoba nije zbunjena takvom promjenom.” Drugim riječima, čovjek se reinkarnira čak i tijekom jednog života. Bilo koji biolog će vam reći da tjelesne stanice neprestano umiru i ustupaju mjesto drugima. Svatko od nas posjeduje nekoliko “različitih” tijela već u ovom životu. Tijelo odraslog čovjeka je potpuno različito od tijela koje je ta osoba imala kao dijete. Ipak, unatoč tjelesnim promjenama, osoba koja se nalazi unutar tijela ostaje ista. Nešto slično se dešava i u trenutku smrti. Osobeno biće se podvrgava konačnoj promjeni tijela. Gita kaže: “Kao što osoba oblači novu odjeću, odbacujući staru, duša na sličan način prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.” Tako duša ostaje zarobljena u beskrajnom krugu rađanja i umiranja. “Za onoga tko se rodio izvjesno je da će i umrijeti, a nakon smrti je izvjesno da će se ponovno roditi”, Krishna kaže Arjuni.

Prema Vedama, postoji 8.400.000 vrsta života, počevši od mikroba, pa idući naviše preko riba, biljaka, insekata, gmizavaca ptica i životinja, do ljudi i deva-polubogova koji nastanjuju više kozmičke sfere U skladu sa svojim željama, živa bića se neprestano rađaju u ovim vrstama. Um je mehanizam koji upravlia ovim seljenjem, šaljući dušu u novija i novija tijela. Gita objašnjava: “Kojeg god da se stanja osoba sjeti pri napuštanju tijela… to stanje neizostavno i dostiže (u svom sljedećem životu).” Sve smo niislili i učinili tijekom našeg života ostavlja sliku u umu, a konačni zbir tih slika utječe na naše posljednje misli u trenutku smrti. U skladu s kvalitetom misli, materijalna priroda nam dodjeljuje prikladna tijela. Prema tome, vrsta tijela koju sada imamo predstavlja izraz naše svjesnosti u trenutku naše posljednje smrti. “Živo biće, koje tako uzima grubo tijelo, dobiva određenu vrstu uha, očiju, jezika, nosa, i osjetilo dodira, koji su okupljeni oko uma. Na taj način uživa u određenoj vrsti materijalnih predmeta”, objašnjava Gita.




Staza reinkarnacije

Staza reinkarnacije ne vodi uvijek prema gore: ljudskom biću nije zagarantirano da će se u sljedećem životu roditi kao čovjek. Na primjer, ako netko umre s mentalitetom psa, onda će u svom sljedećem životu dobiti pseće oči, uši, nos i dr., što će mu omogućiti da uživa u psećim zadovoljstvima. Krishna potvrđuje sudbinu takve nesretne duše: “Kada netko umre u guni (odlici prirode) neznanja, rada se u carstvu životinja.” Prema Bhagavad-giti, ljude koji se ne raspituju o svojoj nefizičkoj višoj prirodi, zakoni karme prisiljavaju da nastave s krugom rađanja, umiranja i ponovnog rodenja, te se pojavljuju ponekad kao ljudi, ponekad kao životinje, a ponekad kao biljke i insekti. Do našeg postojanja u materijalnom svijetu dolazi uslijed višestrukih karmičkih reakcija ovog i prijašnjih života, a ljudsko tijelo pruža jedini izlaz kroz koji se materijalno uvjetovana duša može spasiti. Pravilno koristeći ljudski oblik, osoba može riješiti sve probleme života (rođenje, smrt, starost i bolest) te prekinuti beskrajni krug reinkarnacije.

Međutim, ako duša, nakon što se uzdigla do ljudskog nivoa, trati svoj život zaokupljajući se aktivnostima osjetilnog zadovoljenja, ona može lako stvoriti dovoljno karme u ovom životu, da je drži zapletenu u krugu rađanja i umiranja kroz tisuće i tisuće života, a oni mogu biti gotovo svi neljudski. Gita potvrđuje: “Neinteligentni ne mogu razumijeti kako živo biće može napustiti svoje tijelo, niti mogu shvatiti koju vrstu tijela ono uživa opčinjeno gunama prirode. Ali onaj čije su oči izvježbane u znanju, može sve to vidjeti. Predani transcendentalisti, koji su utemeljeni u samospoznaji, mogu sve to jasno vidjeti. Ali oni čiji umovi nisu razvijeni i koji nisu utemeljeni u samospoznaji ne mogu vidjeti što se dešava, iako to mogu nastojati.” Duša koja je dovoljno sretna da dobije ljudsko tijelo treba ozbiljno težiti samospoznaji, kako bi shvatila principe reinkarnacije i postala slobodna od ponovnog rađanja i umiranja. Ne možemo si dopustiti to ne učiniti.

Denis Dumančić




Bhagavad-gita Kakva Jest

Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.

G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”

Dr. J. Stilson Judah, profesor povijesti religija, (Berkly, California) izjavljuje o ovom izdanju: “A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je još jednom zadužio svijet učenjaka, premda je Bhagavad-gita prevođena mnogo puta, Prabhupada je svojim komentarima dao prijevod izuzetnog značaja…”

926 stranica, 16 slika u boji, cijena 150kn

Kupite ovdje
Prethodna objavaNe možete kontrolirati horor u glavi? Kako se izboriti s opsesivnim i negativnim mislima
Slijedeća objavaDnevni Jyotish Horoskop 29.11.2015.
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

1 KOMENTAR

  1. Kad nemas iskustvo spoznaje, koju osecas i bozanstveno donosis za najvecu svrhu SVIH iz iste, onda je bolje cutati. Dakle, Sunce obasjava samo ogranicenu povrsinu jer tu su prisutna i sijaju jos mnogo veca Sunca i zvezde i…Kad je odnos covek i dusa u pitanju, kako da je opisuje onaj ko je ne oseca a kamo li sta vise. Zao mi je, molim vas, oprostite ali dusa je vecno SVEPRISUTNA u TISINI SVELJUBAVI bozanske i ko je ne oseca on oseca i ispoljava ono sto su ga pogresno nauceni naucili i tako se to neznanje i razvija potpuno odvojeno od duse, odnosno razvija svoj ego, ispoljava i sve sto je egu potrebno a DUSA ostaje netaknuta, samo sveprisutna, i sto je najtragicnije za coveka ostaje neispoljena bozanstvenost duse ali ljudska bica zato ispoljavaju sve drugo i tako im i jeste, bezdusnost pliva u mrznji i krvoprolicu, o dusi se samo pise, prica i izmislja kojecega, retki krenu na put prema njoj sa najiskrenijom zahvalnoscu, da je osecaju i ispoljavaju bez pitanja, sumnji ili tajkvih ljudskih nebuloza, vec sa punim poverenjem u njenu svemocnu bozanstvenost, i neka tece bezuvetno. Dusa je sveprisutna u svemu pa i u coveku i daje coveku potpunu slobodu izbora, zato kad gledate jos cistu decu sve je jasno, dok ih oni pametni i dobronamerni, pogresno nauceni od roditelja pa dalje, ne napune pogresnim informacijama, probude im ego, vecno gladan, sebican, pohlepan, bezdusan i tu se zavrsava sva prica i ljudska spoznaja duse. Dusa puna sveljubavi uvek i zauvek ispoljava ljubav, milost, samilost, oprost a u coveku su te osobine redovno ugasene do 5 g. zivota. Zato je veoma vazno posmatrati decu i ne gasiti njihovu bozanstvenost ali TO TREBA MOCI i pre svega iskreno zeleti i posvetiti se sa dubokim osecanjem i razumevanjem sveprisustva DUSE SVELJUBAVI,OSECAJ, OPAZAJ, ISPOLJI da se vidi i cuje. No, sistemi su se potrudili da sve te mogucnosti jos odavno zakljucaju i sve ljude preusmere za njihov najveci profit sve redom upotrebljavajuci i zloupotrebljavajuci bez milosti, savesti i bilo kakve odgovornosti. Eto otkud ovaj ljudski duhovni mrak, pakao i stradanje. No sad smo duboko u okeanu SAMOOCISCENJA i mnogo vise…HVALA TI BOZE i neka bude volja TVOJA

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.