Bhagavad-gita 2.13
dehino ‘smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara
tatha dehantara-praptir dhiras tatra na muhyati
“Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti duša prelazi u drugo tijelo. Razborita osoba nije zbunjena takvom promjenom.”
Uglavnom, ljudi ne mogu razumjeti ovu jednostavnu strofu. U čemu je poteškoća? Postoje tri doba u životu. Prvo, kaumaram, traje do navršene petnaeste godine. Tada, od šesnaeste, osoba započinje s mladošću, yauvanam. Nakon četrdesete ili pedesete godine, osoba ulazi u staru dob, jara. Tako oni koji su dhira – razboriti, staložene pameti – mogu razumjeti: “Promijenio sam svoje tijelo (ili tijelo mi se promijenilo). Sjećam se kako sam se igrao i skakao kao dječak. Tada sam postao mladić i uživao sam u svom životu s prijateljima i obitelji. Sada sam starac i kada ovo tijelo umre, ponovo ću ući u novo tijelo.”
U prijašnjem stihu krišna je rekao Arjuni: “Svi mi – ti, ja i svi vojnici i kraljevi prisutni ovdje -postojali smo u prošlosti, postojimo sada i nastavit ćemo postojati u budućnosti”. Ali, mnogi će reći: “Kako sam mogao postojati u prošlosti?” Rođen sam te i te godine. Prije toga nisam postojao. Sada postojim. To je u redu. Ali, čim umrem, više neću postojati.” Ali, ipak u Bhagavad-giti Krišna kaže: “Ti, ja, svi mi – postojali smo, još uvijek postojimo i nastaviti ćemo postojati”. Je li to pogrešno? Ne, to je činjenica. Prije našeg rođenja mi smo postojali u različitim tijelima; i nakon naše smrti, nastavit ćemo postojati u drugom tijelu. Ovo se mora shvatiti. Na primjer, prije 70 godina sam bio dječak, tada sam postao mladić, a sada sam star čovjek. Moje se tijelo promijenilo, ali ja, vlasnik tijela, postojim neizmijenjen. Stoga, koja je teškoća u razumijevanju?
Dehino ‘smin yaytha dehe. Dehinam znači “vlasnik tiiela”, a dehe znači “u tijelu”. Tijelo se mijenja, ali duša, vlasnik tijela, ostaje neizmijenjena. Svatko može razumijeti da mu se tijelo promijenilo. Stoga će se u slijedećem životu tijelo također mijenjati.
Ali, moguće je da se ne sjećamo; to je druga stvar. Kakvo je bilo moje tijelo u mojem prijašnjem životu? Ne sjećam se. Tako je zaboravljivost naša priroda, ali naše zaboravljanje nečega ne znači da to nije postojalo. Ne. U djetinjstvu sam radio tolike stvari kojih se sada ne sjećam, ali se moj otac i majka sjećaju. Stoga, zaboravljanje ne znači da se nešto nije dogodilo. Slično tome, smrt jednostavno znači da sam zaboravio što sam bio u prijašnjem životu. To je smrt. Inače, ja, kao duhovna duša, ne mogu umrijeti. Pretpostavimo da mijenjam svoju odjeću. U djetinjstvu sam nosio drugačiju odjeću. Sada, u staroj dobi, kao sannyasi (odvojena osoba), nosim drugu odjeću. Odjeća se može promijeniti, ali to ne znači da je vlasnik odjeće umro ili otišao. Ne. To je jednostavno objašnjenje o seljenju duše. Također, mi smo svi individue. Nema govora o stapanju. Svatko od nas je posebna osoba. Bog je osoba i mi smo isto osobe.
Nityo nityanam cetanalcetananam – “Među svim vječnim, svjesnim, posebnim osobama, jedna je vrhunska”. Razlika je u tome što Bog nikada ne mijenja svoje tijelo, a mi mijenjamo naša u materijalnom svijetu. Kada odemo u duhovni svijet, više nema mijenjanja tijela. Baš kao što Bog ima svoj sac-cid-ananda vigraha, vječni oblik blaženstva i znanja, stoga, kada se vratite kući, Bogu, vi ćete isto’ dobiti slično tijelo. Razlika je u tome što Bog ne mijenja svoje tijelo kada dođe u materijalni svijet. Stoga je jedno od Njegovih imena Acyuta: “Onaj koji nikada ne pada”.
Bog se nikada ne mijenja. Nikada ne pada sa svog položaja, jer je kontrolor maye, materijalne energije. Materijalna energija kontrolira nas, a Bog kontrolira materijalnu energiju. To je razlika između Boga i nas. I ne samo da je on kontrolor materijalne energije, on također kontrolira i spiritualnu energiju – sve energije. Sve što vidimo, sve što je stvoreno, Božja je energija. Baš kao što su toplina i svjetlost energije sunca, sve što postoji stvoreno je od Božjih energija. Postoji mnogo energija, ali su podijeljene na tri glavne: vanjsku, unutarnju i graničnu energiju. Mi, živa bića, smo granična energija. Granična znači da možemo biti pod utjecajem vanjske ili da možemo ostati pod utjecajem unutarnje energije, ovisno o našoj želji. To je neovisnost.
Nakon izgovaranja Bhagavad-gite, Krišna kaže Arjuni – yathecchasi tatha kuru: “Možeš uraditi što god želiš”. Bog daje tu neovisnost Arjuni. On nikoga ne prisiljava na predavanje. To nije dobro. Nešto prisilno neće se održati. Na primjer, duhovni učitelj savjetuje svojim učenicima: “Ustanite rano ujutro”. To je dobar savjet. Ali on nikoga ne prisiljava. Naravno, možete prisiliti nekoga jedan ili dva puta, ali ako ta osoba ne izvršava, prisila će biti beskorisna. Slično, Bog nikoga ne prisiljava da napusti ovaj materijalni svijet.
Sve su uvjetovane duše pod utjecajem vanjske ili materijalne energije. Bog dolazi ovdje da bi nas izbavio iz ralja materijalne energije. Zato što smo dio i čestica Boga, mi smo svi izravno Njegova djeca. Ako je dijete u nevolji i otac također posredno pati. Pretpostavimo da sin postane luđak. Otac veoma žali: “Oh, moj sin živi kao bijednik.” Stoga, otac nije sretan. Slično tome, uvjetovane duše u ovom materijalnom svijetu jako pate, živeći kao bijednici i nitkovi. Stoga, Bog nije sretan. Zato dolazi osobno da nas pouči kako da mu se vratimo – yada yada hi dharmasya…
Kada dođe, dolazi u svojem izvornom obliku. Ali, na nesreću, mi smatramo da je Bog jedan od nas. S jedne strane, on je jedan od nas, obzirom da je otac i da smo mi Njegovi sinovi. Ali On je Vrhovni: nityo nityanam cetanas cetananam. On je moćniji od nas. On je najmoćniji, vrhunski moćan. Mi imamo malu moć, ali Bog ima neograničenu moć. To je razlika između Njega i nas. Mi ne možemo biti jednaki s Bogom. Nitko ne može biti jednak Bogu niti veći od Njega. Stoga, mi mijenjamo naše tijelo, ali Bog ne mijenja svoje. To bismo trebali razumjeti.
U četvrtom poglavlju Bhagavad-gite, pronaći ćete da Krišna kaže da je izgovorio filozofiju Bhagavad-gite Bogu Sunca prije 120.000.000 godina. Kako to da se On toga sjeća? Zato što ne mijenja svoje tijelo. Mi zaboravljamo stvari, jer mijenjamo naše tijelo u svakom trenu. To je medicinski podatak. Krvna tjelešca se mijenjaju svake sekunde. Ali, tijelo se mijenja neopozivo. Zbog toga otac i majka djeteta koje raste ne primjećuju kako mu se tijelo mijenja. Kada nakon nekog vremena dođe treća osoba i vidi da je dijete naraslo, kaže: “Oh dijete je toliko naraslo.” Ali, otac i majka nisu primijetili da je dijete toliko naraslo, jer ga uvijek gledaju, a promjene se zbivaju neprimjetno svakog trena. Stoga, naše tijelo se uvijek mijenja, ali ja, duša, vlasnik tijela, se ne mijenjam. To je potrebno shvatiti.
Mi smo svi osobene duše i vječni smo, ali zato što se naše tijelo mijenja, mi patimo kroz rođenje, smrt, starost i bolest. Znanje Bhagavad-gite namijenjeno je za naše izbavljenje iz tog promjenljivog stanja. “Obzirom da sam vječan, kako mogu trajno postići to stanje?” To bi trebalo biti naše pitanje. Svatko želi živjeti vječno, nitko ne želi umrijeti. Ako stanem pred vas s pištoljem i kažem: “Ubiti ću te”, vi ćete odmah vrisnuti, jer ne želite umrijeti. To baš nije dobar posao, umrijeti i roditi se ponovno. To je jako neugodno. Svi to znamo podsvjesno. Znamo da nakon smrti moramo ponovno ući u maternicu majke, a danas majke ubijaju djecu u maternici. Tada opet nova majka… Proces prihvaćanja drugog tijela iznova i iznova vrlo je dugačak i neugodan. U našoj podsvijesti, sjećamo se svih tih patnji i, zbog toga, ne želimo umrijeti.
Stoga bi naše pitanje trebalo biti: “Ja sam vječan, pa zašto sam stavljen u ovaj privremeni život?” To je inteligentno pitanje. I to je naš stvarni problem. Ali, materijalisti stavljaju na stranu taj problem. Oni misle o tome kako jesti, kako spavati, kako imati seks i kako se braniti. Čak iako jedete fino, spavate fino, konačno ćete morati umrijeti. Problem smrti je ovdje. Ali oni ne mare za taj pravi problem. Oni su veoma spremni rješavati privremene probleme, koji to u stvari uopće nisu. Ptice i zvijeri također jedu, spavaju, imaju seksualne odnose i brane se. Oni znaju kako činiti sve te stvari čak i bez obrazovanja tzv. civilizacije. Stoga, te stvari nisu naši pravi problemi. Pravi je problem što mi ne želimo umrijeti, a smrt postoji. To je naš pravi problem.
Na primjer, pretpostavimo da je vrlo hladna zima. To je problem. Moramo potražiti dobar kaput ili ognjište i ako to nije dostupno, mi smo u nevolji. Stoga je jaka hladnoća problem. Zima je došla i otići će. To nije trajni problem. Moj stalni problem je da se, zbog neznanja, ponovo rađam, oboljevam, starim i umirem. To su moji stvarni problemi. Zato Krišna kaže – janma-mrtyu-jara-vyadhi-duhkha-dosanudarsanam: Oni koji zaista imaju znanje, vide ova četiri problema – rođenje, smrt, starost i bolest. Međutim, dhiras tatra na muhyati: “‘Trezven, staložen i razuman čovjek nije zbunjen u trenutku smrti.” Ako se spremate za smrt, zašto biste bili zbunjeni? Na prmjer, ako ste se u djetinjstvu i mladenaštvu dobro pripremili, ako ste postali obrazovani, tada ćete dobiti lijep posao, dobar položaj i biti sretni. Slično tome, ako se u ovom životu pripremate za odlazak nazad kući, nazad Bogu, gdje je tada vaša zbunjenost u trenutku smrti? Nema zbunjenosti. Tada znate: “Vraćam se nazad kući, nazad Bogu. Sada neću više morati mijenjati materijalna tijela; imati ću svoje duhovno tijelo. Inteligentno je pripremiti se za slijedeći život.
Ponekad umirući čovjek zapomaže zato što prema karmi vrlo, vrlo griješne osobe vide užasne prizore u trenutku smrti. Griješan čovjek zna da će morati prihvatiti neki odvratan oblik tijela. Ali, oni koji su pobožni, umiru bez tjeskobe. Budalasti ljudi kažu: “Vi, budale, umirete i oni koji to nisu također umiru, u čemu je razlika?” To je razlika. Mačka hvata svog mačića ustima, a njima isto tako hvata i miša. U hvatanju postoji razlika. Mačić osjeća zadovoljstvo: “Oh, moja me majka nosi”. A miš osjeća smrt: “Oh, sada ću umrijeti”. To je razlika. Stoga, iako pobožni i bezbožni (bhakte i abhakte) umiru, postoji različiti osjećaj u trenutku smrti – baš kao kod mačića i miša. Nemojte misliti da jedni i drugi umiru na isti način. Tjelesna zbivanja mogu biti ista, ali duhovna zbivanja su različita.
U Bhagavad-giti 4.11 Krišna kaže:
ye yatha mam prapadyante tams tathaiva bhajamy aham
mama vartmanuvartante manusyah partha sarvacah
“Kako Mi se netko preda, tako ga nagrađujem. Svatko slijedi Moj put u svakom pogledu, o Prithin sine.”
Ako jednostavno pokušavate razumjeti Boga, možete ići k Njemu u trenutku smrti. Sve u vezi s Boga jeje božansko, transcendentalno. Njegove djelatnosti, pojava, obožavanje, hram, ime – sve je transcendentalno. Stoga, ako osoba razumije te stvari, ili barem pokušava razumijeti, tada postaje oslobođena kruga rađanja i umiranja. To kaže Krišna u Bhagavad-giti. Zato pokušajte jako ozbiljno shvatiti Boga. Tada će ti problemi – rođenje, smrt, starost i bolest – biti automatski vrlo lako, riješeni.
A dhira, razborit čovjek, će misliti: “Želim vječno živjeti. Zašto postoji smrt? Želim živjeti vrlo zdravo. Zašto dolazi bolest? Ne želim postati star. Zašto dolazi starost?” janma-mrtyu-jara-vyadhi. To su pravi problemi. Osoba ih se može riješiti jednostavno proučavanjem Bhagavad-gite i slijeđenjem uputa Bhagavad-gite. Stoga učinite svoj život uspješnim, shvatite da niste tijelo. Vi ste utjelovljeni unutar tijela, ali niste tijelo. Na primjer, ptica se može nalaziti u kavezu, ali kavez nije ptica. Budalaste osobe brinu o kavezu, a ne o ptici, i ptica skapava do iznemoglosti. Zato, nitko nije sretan u materijalnom svijetu. Duhovno izgladnjivanje.
Zbog toga možete vidjeti da u bogatim zemljama, kao što je Amerika, usprkos dovoljno hrane, dovoljno posjeda i dovoljno materijalnog užitka, ljudi ipak postaju nesretni. Mladi ljudi nisu zadovoljni zbog spiritualne oskudice. Materijalno možete biti vrlo bogati, ali ako ste spiritualno siromašni, ne možete biti sretni. Traži se spiritualna renesansa. Potrebno je spoznati, aham brahmasmi: “Ja nisam ovo tijelo: Ja sam brahman, duhovna duša”. Tada ćete biti sretni. Brahma bhuta prasannatma na socati na kanksati… Tada će biti jednakosti, bratstva i zbližavanja. Inače je sve lažno, jednostavno šuplje riječi. Ne može postojati jednakost, bratstvo i sl. bez svjesnosti Boga. Potrebno je doći na spiritualnu razinu tada ćete vidjeti sve jednako. Inače ćete misliti: “Ja sam ljudsko biće sa rukama i nogama, a krava nema ruke i noge. Pa hajde da je ubijem i pojedem.” Zašto? Kakvo pravo imate da ubijete životinju? Bez svjesnosti Boga ne postoji predodžba o jednakosti. Zbog toga, u ovom materijalnom svijetu, tzv. obrazovanje, kultura, zbližavanje – sve je lažno. Svjesnost Boga je prava tema za proučavanje. Jedino tada će društvo biti istinski sretno. Inače ne.
Bhagavad-gita Kakva Jest
Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Dr. J. Stilson Judah, profesor povijesti religija, (Berkly, California) izjavljuje o ovom izdanju: “A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je još jednom zadužio svijet učenjaka, premda je Bhagavad-gita prevođena mnogo puta, Prabhupada je svojim komentarima dao prijevod izuzetnog značaja…”
926 stranica, 16 slika u boji, cijena 150kn
Kupite ovdje