Jednoga dana povede otac svoga sina na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi. Njihova obitelj bila je vrlo bogata i dječak je mogao imati sve što je poželio. Proveli su dan i noć na farmi na kojoj su živjeli vrlo siromašni ljudi.

Kad su se vratili kući, otac je upitao sina:

– Kako ti se svidio izlet?

– Bilo je jako dobro.

– A jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromašni? – nastavio je otac.

– Da!

– I, što si naučio? – nije odustajao otac.

– Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri. Mi imamo bazen koji se prostire do pola dvorišta, a oni imaju potok koji nema kraja. Mi imamo uvozne svjetiljke u vrtu, oni imaju zvijezde. Mi imamo vidik do ograde, a oni imaju čitavo obzorje, cijele planine i doline.

Kad je dječak završio, otac nije znao što bi rekao. Ostao je bez riječi, a sin je samo nastavio:

– Hvala ti oče što si mi pokazao koliko smo siromašni!