U Puranama, koje predstavljaju dio vedskih zapisa s tematikom kozmičkih zbivanja od najranijih dana nastajanja kozmičke kreacije, možemo pronaći nevjerojatne i zapanjujuće opise o moćima i sposobnostima superiornih ljudskih bića koja nastanjuju više planetarne sustave.
Ova ljudska bića poput yogija, rishija i polubogova posebno su opunomećena s vrlo razvijenim moćima za razliku od nas običnih ljudskih bića. Oni su sposobni djelovati unutar područja aktivnosti vremena i prostora, daleko iznad naših uobičajenih shvaćanja. Stanovnici viših planeta kao što je na primjer Candraloka ili Mjesec, žive 10.000 nebeskih godina. Jedan dan na ovom planetu iznosi šest mjeseci koji prođu na našem planetu. Međutim, opisano je da neki polubogovi, koji su opunomoćeni i zaduženi za razna kozmička zbivanja u našem svemiru, žive i mnogo duže. Neki od njih drže svoj položaj u univerzalnoj kozmičkoj administraciji u vremenu jedne manvantare koja iznosi 852.000 nebeskih godina. Oni također imaju moć poprimanja, ukoliko zažele, bilo kojeg oblika, a posjeduju i sposobnost iznenadnog pojavljivanja i nestajanja ispred očiju običnih ljudskih bića.
Polubogovi na Zemlji
Ova sposobnost njihovog pojavljivanja i nestajanja nije u svezi mističnih moći kako bismo to obično odmah pomislili i protumačili. To zapravo demonstrira važnu odliku i karakteristiku fizičkog svijeta u kojem živimo. Ovaj svijet sadrži mnoge kreacije koje nisu pristupačne običnim ljudskim bićima s ograničenim osjetilima. No, one su za razliku od nas, pristupačne razvijenijim bićima koja pripadaju višim planetarnim sferama. Postoji određena hijerarhija dimenzionalnih razina unutar svemira i bića na određenoj sferi mogu djelovati unutar većeg prostora nego bića koja pripadaju nižoj razini.
U Bhagavata Purani ili Shrimad-Bhagavatamu je spomenuto da su za vrijeme ritualnih ceremonija u doba vedskih vladara, čak i obični ljudi mogli vidjeti polubogove. U to vrijeme, prije više od 5.000 godina, polubogovi su posjećivali Zemlju i angažirali se u različitim vrstama poslova i odnosa s ljudskim bićima. U Puranama se često naglašava da ukoliko osoba dostiže veće duhovne kvalifikacije, tada može uzdići svoje osjetilne moći i automatski iskusiti fenomen višedimenzionalne egzistencije. Postoji jedan opisani primjer koji govori o tome kako je veliki mistik i svetac Narada Muni poučavao svog učenika Dhruvu Maharaja otkrivajući mu tu tajnu. On mu je naime rekao da će, ukoliko bude izgovarao vedsku mantru: “Om namo bhagavate vasudevaya”, uskoro postati sposoban vidjeti savršena ljudska bića koja lete nebom.
Mistični yogiji izranjaju iz Gange
Također je spomenuta jedna metoda koja se koristi u putovanju između viših planeta i Zemlje. Naime, veliki mudraci i yogiji mogu putovati planetarnim sustavima sve od najvišeg planeta u svemiru koji se naziva Satyaloka, pa sve do Zemlje, i to uronivši se u vodu rijeke Gange. Naime, ovaj svemir sadrži četrnaest planetarnih sustava i podijeljen je u tri svijeta: viši, srednji (kamo spada i naš planet), i niži svijet. Purane tvrde da rijeka Ganga protiče od najviših planeta pa sve do planeta Zemlje. Postoji i razumno objašnjenje koje nam potvrđuje ovu činjenicu, jer kako inače objasniti da njen izvor ni do današnjih dana nije otkriven.
No, vratimo se našem primjeru. U Indiji postoji poznati festival Kumbha-Mela koji se održava svakih dvanaest godina. Postoje brojni svjedoci koji su opisali kako mnogi mistični yogiji, poznati kao Naga-babe, koji inače redovno posjećuju ovaj festival, izranjaju na misteriozan način iz vode rijeke Gange. Nitko nije nikada saznao odakle su zapravo došli i kako su tamo uopće dospjeli. Ovaj oblik putovanja uključuje višedimenzionalnu vezu između različitih lokacija, a rijeka služi kao neka vrsta vodiča koja usmjerava takav izvanplanetarni transport.
Purane su prepune opisa zapanjujućih događaja i fenomena koje, s našim poimanjem stvarnosti i vremena, nikako ne možemo shvatiti i logično objasniti. No, prije početka ovog željeznog doba nazvanog Kali-yuga, koja je započela prije 5.000 godina, prirodni procesi na našem planetu su funkcionirali posve drugačije za razliku od danas. Osjetilna moć tadašnjih stanovnika je bila na daleko višoj razini. Zemlja je bila tada mnogo intimnije povezana s, nama danas vrlo dalekim, izvanplanetarnim sustavima i njezinim stanovnicima. No, nakon što je započelo ovo doba degradacije, svađe i licemjerja, ili Kali-yuga, polubogovi i viša planetarna bića prestala su komunicirati sa Zemljanima. Za neko vrijeme, ljudi su još nastavili vjerovati u priče o prijašnjim posjetima zbog postojanja autoriteta tradicije. No, s vremenom, zbog nedostatka i gubitka vjere, prijašnje tradicije su postupno padale u zaborav, da bi danas bile potpuno izgubljene. Takva vjerovanja i starodrevni zapisi proglašeni su u novije vrijeme, od strane oficijelne znanosti, mitologijom i praznovjerjem.
Svijet s više dimenzija
Mi smo razvili ideju da trodimenzionalno područje ne predstavlja totalnost duhovne i materijalne stvarnosti. Jedna od karakteristika takve ideje je da postoje svjetovi ili područja koja su locirana čak ovdje na našem planetu, ali ih ljudska bića ne mogu vidjeti, budući da posjeduju ograničene osjetilne moći. To dokazuje da unutar određenih područja našeg planeta postoje vrlo realna višedimenzionalna područja koja nisu pristupačna nama običnim smrtnicima. Dakle, postoje primjeri višedimenzionalnog povezivanja i uključivanja dva ili više svjetova koji egzistiraju paralelno i istovremeno na istoj lokaciji. Purane nam govore kako su naše oči, uslijed neznanja i gubitka superiornijih osjetilnih moći, prekrivene oblakom iluzije i stoga mi možemo vidjeti samo sekundarnu, fizičku transformaciju te više energije.
Maru i Devapi
Purane spominju primjer slavnih prinčeva, Maru i Devapija koji su pripadali Soma i Surya dinastiji (dinastija Mjeseca i dinastija Sunca, koje su postojale prije mnogo tisuća godina). Oni inače i danas žive na Himalayima u mjestu zvanom Kalapa-gama. Pomoću svojih mistićnih moći oni će nastaviti živjeti sve do početka narednog doba koje će nastupiti za točno 427.000 godina i nazvat će se Satya-yuga. Tada će začeti djecu i ponovno osnovati svoje nestale dinastije. No, ukoliko posjetimo mjesto njihovog prebivanja, nećemo biti u stanju ništa vidjeti budući da oni zapravo prebivaju u dimenziji koja nije pristupačna i vidljiva nama, običnim ljudskim bićima. Bilo bi pogrešno pomisliti da taj nevidljivi svijet ne može egzistirati na istom nivou stvarnosti kao ovaj naš vidljivi svijet.
Takvi postojeći svjetovi nisu nama vidljivi, ne zbog toga što su sačinjeni od supstanci koja pripadaju izvantrodimenzionalnom prostoru, već razlog njihove skrovitosti leži u postojanju višedimenzionalnog prostora koji je izvan našeg dosega i vidokruga. To mjesto dakle može biti na istom mjestu gdje se i mi nalazimo uslijed postojanja višedimenzionalnog interspoja. No, samo osoba koja posjeduje vrlo razvijene osjetilne moći može biti sposobna percipirati takve paralelne svjetove. Nama, smrtnicima, ostavljena je za sada jedina mogućnost da ih pokušamo zamisliti u svojoj mašti. Ili možemo podosta toga saznati o njima proučavajući vedske spise.
Krunoslav Đurđević