Biti ponizan i imati nisko samopoštovanje nije isto. Poniznost nam omogućuje da se usavršavamo, da budemo ljubazni i topli prema sebi, da upoznamo autentične ljude koji nas istinski vole, da vrednujemo trud da postignemo ono što nas čini sretnima, da pobjegnemo od svog ega. Poniznost je toliko vrijedna da će se oni koji je dostignu uvijek sjećati kako je zadržati.
Jedna basna govori o drskoj žabi koja je jednom odbila žabu krastaču jer nije smatrala da je na njenoj razini. Priča također govori da se nedugo nakon toga žaba našla u nevolji i bila prisiljena, s poniznošću, zamoliti žabu krastaču za oprost i priznati da nije superiornija ni od jednog vodozemca.
Ono što se dogodilo žabi u ovoj priči isto je što se događa mnogim ljudima ili što se može dogoditi svakome u određenom trenutku u životu.
„Postoji nešto u poniznosti što neobično uzdiže srce.“ – Sv. Augustin
Što znači biti ponizan?
Biti ponizan protivi se ispraznom ponosu koji ima previše veze sa samoljubljem i osobnim dostojanstvom.
U tom smislu, nasilničko ponašanje i moralna superiornost ne definiraju skromne ljude: radi se o razumijevanju tko smo bez potrebe da neprestano podsjećamo druge na to.
Kada vježbamo poniznost?
Poniznost je, u isto vrijeme, kvaliteta i ponašanje. To je razumijevanje da svi imamo svoja iskustva i okolnosti i da ne možemo prosuđivati put kojim su drugi krenuli, a da ne nosimo njihove cipele.
Priznati svoje pogreške i naučiti se ispričati kada je to prikladno: ovo je možda jedno od najtežih ponašanja za nas, jer nas tjera da se suočimo sami sa sobom. Iz tog razloga, to što znamo kako oprostiti i učiti iz svojih pogrešaka čini nas poniznima.
Procjenjujući ograničenja i slobode koje posjedujemo slobodni smo odlučiti krenuti prema jednoj budućnosti, a ne prema drugoj, ali uvijek s ograničenjima. Saznanje koji nas nedostatci koče pomoći će nam da ih prevladamo na skroman način.
Prepoznajte da živite u društvu i da ga, kao takvo, čine ljudi različitih tipova, starijih ili mlađih, postojanijih ili inteligentnijih itd. Poštujući jedni druge, uzimajući u obzir posebnosti svakoga od njih, možemo nastaviti biti ponizni.
Naša sposobnost da iskreno prepoznamo vrline ljudi oko nas na isti način na koji prepoznajemo svoje vlastite govori mnogo o nama. To nije licemjeran način pristupa drugima, već davanje do znanja da svi mi imamo vrijednosti koje drugi cijene, bilo da su već otkrivene ili će se tek otkriti.
Leptir nikada ne zaboravlja da je bio gusjenica
Biti ponizan i imati nisko samopoštovanje nije isto. Poniznost nam omogućuje da se usavršavamo, da budemo ljubazni i topli prema sebi, da upoznamo autentične ljude koji nas istinski vole, da vrednujemo trud da postignemo ono što nas čini sretnima, da pobjegnemo od svog ega.
Poniznost je toliko vrijedna da će se oni koji je dostignu uvijek sjećati kako je zadržati.
„Poniznost donosi snagu, a ne slabost. Riječ je o najvišem obliku samopoštovanja pri kojem priznajete pogreške i potom nadoknađujete počinjenu štetu.“ – John J. McCloy
lamenteemeravigliosa.it/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
