Mnogi ljudi misle: inteligentan čovjek, to je onaj koji je mnogo čitao, koji je dobio dobro obrazovanje (po mogućnosti humanitarno), mnogo putovao, poznaje nekoliko jezika.
Međutim, može se imati sve to i biti neinteligentan, a velika je mogućnost da, iako ništa od ovoga nema, čovjek ipak bude prirodno inteligentan, prenosi uspesnazena.com.
Obrazovanost se ne smije miješati s inteligencijom. Obrazovanost živi starim sadržajem, a inteligencija – stvaranjem novog, osvještavanjem starog znanja kao novog.
Inteligencija, to nije samo znanje, već i sposobnost da se razumiju drugi.
Ona se ispoljava u tisućama i tisućama malih stvari: u sposobnosti da se sa uvažavanjem negoduje, da se ponaša skromno za stolom, u umijeću da se neprimjetno (stvarno neprimjetno) pomogne drugom, da se čuva priroda, ne baca smeće oko sebe – ne prlja opušcima ili psovkama, glupim idejama (to je također smeće, i to još kakvo)!
Upoznao sam, na ruskom Sjeveru, seljake, koji su bili zaista inteligentni ljudi.
Oni su održavali iznenađujuću čistoću u svojim domovima, znali su cijeniti dobre pjesme, znali su ispričati zanimljivu priču koja se dogodila njima ili drugima, vodili su uredan život, s razumijevanjem se odnosili prema tuđoj tuzi i tuđoj radosti.
Inteligencija, to je sposobnost za razumijevanje, za opažanje, to je tolerantan stav prema svijetu i ljudima.
D.S. Lihačov: „Pisma o dobrom i lepom „
