Bio jedan dječak koji je jako volio slatkiše ali je i bolovao od dijabetesa i zbog svog zdravlja nije smio jesti slatko. Njegova majka ga je uzalud pokušavala spriječiti i skrivala je slatkiše od njega. On je uvijek pronalazio načina da se domogne slatkih kolačića, čokolade ili bombona. Više puta ga je vodila kod raznih liječnika da mu oni objasne da će jedući slatko samo naštetiti sebi i svom zdravlju.
Svaki liječnik bi pokušao uvjeriti dječaka da prestane jesti šećer, ali je dječak tvrdoglavo odbijao njihove savijete. Dječak ih nije slušao i dalje je na razne načine pronalazio slatkiše i jeo ih.
Kada je majka već htjela odustati od daljnjeg uvjeravanja svog neposlušnog i bolesnog sina, saznala je da postoji liječnik koji je vrlo uspješan u liječenju djece koja imaju dijabetes. Dječak i majka su posjetili liječnika koji ih je saslušao i nakon par trenutaka tišine, on se zahvali majci i dječaku, smirenim riječima ih utješi da njegov problem nije tako velik kako se čini, da navrate kod njega za tri mjeseca i da će tada dječak sigurno biti izliječen.
Majka sva sretna napusti ordinaciju sa svojim sinom i jedva dočeka da prođu tri mjeseca kada se ponovno upute kod liječnika. On ih dočeka u svojoj ordinaciji, i tek što su sjeli, liječnik se obrati dječaku: “Ne smiješ više jesti šećer jer štetiš svome zdravlju.” Dječak ga pogleda i jasno pred majkom i liječnikom kaže: “U redu, neću više jesti šećer. Vidim da je to loše za mene.”
Majka, u prvi tren nije mogla povjerovati što je čula, ali odmah od sreće ustane, zahvali liječniku i grleći svoga sina u suzama se uputi vani. Tek je napravila korak kada se okrene prema liječniku i upita ga: “Vi ste mi sa par riječi uvjerili sina da ne smije jesti šećer i zato vam od sveg srca hvala. Ali, zašto to niste rekli i prije tri mjeseca kada smo bili kod vas?” Liječnik se nasmije i odgovori majci: “Razlog je vrlo jednostavan. Prije tri mjeseca sam i sam jeo šećer.”
