Foto: pixabay.com

Ideja da je ljubav nesebična je nešto što bi ljudi trebali pustiti kako bi imali dobre odnose. A osjećati se voljeno samo kada nečiji postupak ne može biti povezan s bilo kojim sebičnim motivom, recept je da se nikada ne osjećate voljeno. To ne znači da ne postoje potpuno sebični ljudi koji čine sve (čak i stvari koje vole) zbog osobne koristi, bez obzira na negativan utjecaj na druge. Potrebno je da promijenimo našu definiciju o tome što je, a što nije ljubav.

atma.hr – 78




Ako bismo generalizirali, gdje god se okrenuli, u ljudskom društvu nesebičnost je vrlo cijenjena. Nesebičnost izgleda kao dobra stvar. Jer da svatko bezobzirno trči za svojim interesima, bilo bi jako teško održati društvenu dobrobit, a pogotovo društveni poredak.

Ali za ljudska bića nesebičnost je nemoguća. Možda će vas ova istina šokirati, posebno ako ste se poistovjetili s time da ste nesebična osoba.

Kakav je odnos vaša obitelj ili kultura imala s nesebičnošću? Kada ste bili mlađi, je li se od vas očekivalo da učinite nešto za druge, stvari koje su u njihovom najboljem interesu?

Sjećate li se trenutaka kada ste osjećali da te iste stvari nisu bile u vašem najboljem interesu?

Sjećate li se, da ste, kada ste zbog toga digli frku, zbog toga bili posramljeni ili kažnjeni?

Općenito, jesu li vas učili da morate biti dobri i ispravni i radi drugih zanemariti vlastite interese kako bi bili voljeni? I da ako tako postupate, to je ljubav prema drugima?

Većina ljudi je naučila da voljeti druge znači da smo prema njima nesebični i biti voljen znači da su drugi nesebični prema nama. Da skratimo priču, naučili su vas da je ljubav nesebična.

Ovo uvjerenje kod ljudi izaziva svakakve vrste boli. Kao prvo, može stvoriti narcisoidni i zavisni stil ponašanja u odnosima. Ono može dovesti do toga da ljudi izgube ili se odreknu samih sebe radi harmonije sa svojom društvenom skupinom.

atma.hr – 52




To može dovesti do toga da ljudi potpuno skrenu sa smjera u koji ih upućuje njihov unutarnji kompas (njihova svrha). Može izazvati da je bol prikazana i viđena kao ‘dobro’ za osobu koju boli, i za druge. A to je recept za ogorčenje kao i za manipulativnu i nevidljivu dinamiku između ljudi. I tako u nedogled.

Ali jedan od najštetnijih obrazaca u odnosima koji je ovime stvoren je ovaj: “Voliš me samo ako su tvoji postupci nesebični”.

Kada je ovaj obrazac prisutan u odnosima, ljudi se osjećaju potpuno samima i nevoljenima, osim ako ne uspiju povezati niti jednu vašu radnju s nekim potencijalno sebičnim motivom.

Ovo isto tako može prerasti u ‘Pati kako bi se ja osjećao/la voljen/a’ obrazac.

Ideja da je ljubav nesebična je nešto što bi ljudi trebali pustiti kako bi imali dobre odnose. A osjećati se voljeno samo kada nečiji postupak ne može biti povezan s bilo kojim sebičnim motivom, recept je da se nikada ne osjećate voljeno. To ne znači da ne postoje potpuno sebični ljudi koji čine sve (čak i stvari koje vole) zbog osobne koristi, bez obzira na negativan utjecaj na druge. Potrebno je da promijenimo našu definiciju o tome što je, a što nije ljubav.

Većina ljudi smatra da je ljubav kada osjećamo intenzivno pozitivno prema nečemu ili nekome, što nije slučaj.

Ovo može biti nusprodukt ljubavi. Voljeti nešto znači uzeti to nešto kao dio sebe. Ako nešto uzimamo kao dio sebe, ne smatramo da smo odvojeni od te stvari pa ga možemo percipirati u potpunosti i ozbiljno uzeti u obzir njegove najbolje interese. Ako nešto uzmemo kao dio sebe, tu stvar ne možemo povrijediti, a da ne povrijedimo sebe.

atma.hr – 78




To ne znači da se, kada to radimo, odričemo sebe ili odustanemo od sebe. To je kao da istina onog drugog i naša vlastita istina postoje u nama, poput dva entiteta. I tada ne možemo djelovati protiv najboljeg interesa niti jednog od njih dvoje. Većina ljudi to može razumjeti samo u kontekstu svoje djece.

Ako imate dvoje djece, osjećate bol u bilo kojem trenutku kada je jedno od njih sretno, a drugo nije pa automatski tražite “win-win” situaciju ili “najviše i najbolje za oboje”. To je istinsko voljenje nečega / nekoga. Što znači da je najbolja vrsta ljubavi ona ljubav u kojoj i davatelj i primatelj ljubavi imaju koristi.

Primjerice, osoba koja daje ljubav nježnim dodirom, osjeća se u potpunosti primljenom (a time i voljenom) davanjem dodira. Ili osoba koja voli kuhati (jer je kuhanje čini sretnom), kuhati za nekoga tko se osjeća voljeno kada netko za njih kuha.

Ili situacija u kojoj nijedan partner nije u redu ako se njihov partner osjeća loše pa kad u odnosu dođe do sukoba potreba, oba partnera nastoje zadovoljiti potrebe drugog partnera kako bi postigli obostrano koristan dogovor ili donijeli obostrano korisnu odluku. Ovo je jedan od razloga zašto je kompatibilnost toliko važan dio zdravih odnosa.

U svemiru u kojem je na najvišoj razini ‘sve jedno’ (što i jest) ne postoji ništa što niste vi. Čak i kada kolektivna svijest odluči zadržati perspektivu razdvajanja (što je kod ljudi i dovelo do pojedinačnih fragmenata unutar izvorne svijesti ), istina je da smo svi jedno.

Dakle, čak i kad nešto radimo za druge, mi to činimo sami za sebe. Povrh toga, jer ne postoji ništa što u konačnici niste vi, sva je ljubav zapravo samoljublje, ljubav za sebe. Fizičko utjelovljenje toga je nemogućnost da budemo nesebični.

Svaka učinjena stvar je učinjena kako bi se osoba koja je tu stvar učinila, sama osjećala bolje. Čak i stvari koje društvo naziva samopožrtvovanjem. Toliko puta čak i kad osoba misli da je posve nesebična ili samopožrtvovana, ona je takva da bi se osjećala kao dobra osoba; što je sebični motiv.

Ali sve vas ovo ne bi trebalo baciti u depresiju niti da se osjećate da živite u beznadno hladnom i narcisoidnom svijetu.

atma.hr – 52




Usredotočite se na dobru stvar – ne možemo izbrisati brigu prema sebi samima. Ipak je svatko od nas dragocjeni dio svemira i zato se moramo o njemu brinuti.

“Nas/mi” razmišljanje je kako ćemo u konačnici doći do stanja mira i ujedinjenja, a ne time što ćemo se moći uvući u “ja/oni” razmišljanje, što je prava nesebičnost i samopožrtvovanje.

I vjerujte mi, postoji mnogo radnji koja bi istinski svjesna osoba mogla učiniti, a koja bi drugi ljudi procijenili kao samopožrtvovanu, dok istina iz perspektive te osobe može zapravo biti sasvim suprotna.

AUTOR: Teal Swan tealswan.com


Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com

facebook.com/AngelicaHorvatic

Angelica Horvatić je savjetnik za (partnerske) odnose, praktičar iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta, rada sa sjenom i hipnoterapeut.

 

Prethodna objavaOnaj tko se odlučuje za ljubav govori zbogom društvu i njegovim pravilima
Slijedeća objavaDepresija – Širenje svijesti je jedino rješenje!
Angelica Horvatić
Intuitivna praktičarka iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta i rada sa sjenom, savjetnica za partnerske i obiteljske odnose, hipnoterapeut i coach. Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz individualne seanse, kao i kroz grupne radionice i retreate. Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima. Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima. “Oslobodi svoju Sjenu. ŽIVI svoju Istinu." je njen moto.