Svakodnevno smo svjedoci velikih problema, nedaća i patnji s kojima se suočava današnje čovječanstvo. Današnji mediji pišu o zločinima i nasilju, TV bruji o potresima i ratovima, dok pri svakodnevnim razgovorima vrlo često upiremo prstom i ponovno komentiramo tuđe patnje i probleme. Dnevni tisak i internet portali su prepuni članaka koje možemo svrstati u kategoriju “Crna kronika’. Vrlo rijetko pisat će se o tuđoj sreći i uspjehu, dok neće biti propuštena niti najmanja prilika da se istakne nečija patnja odnosno neuspjeh.
U posljednje vrijeme stvar je otišla tako daleko da se izdaju čitavi magazini koji ne govore ni o čemu drugom osim o prethodno spomenutim temama. Naiđemo li tokom vožnje na prometnu nezgodu bit ćemo dovoljno znatiželjni i otići ćemo vidjeti što se dogodilo, kolika je šteta i ima li povrijeđenih. Naravno, čim dođemo kući nećemo propustiti priliku da o tome obavijestimo i sve ukućane. Ono što je u tome neobično i čudno je to da današnji čovjek u takvim razgovorima i prizorima nalazi i određeno zadovoljstvo.
Vedski spisi nam objašnjavaju odakle potiče ta izopačena sklonost živog bića da uživa u patnjama drugih. U njima je rečeno da je naše jastvo, duhovna duša, u svom prirodnom oslobođenom položaju vječna, puna znanja, i uvijek puna sreće. Ove tri osobine prirodna su svojstva duhovne duše koja se ne manifestiraju u njoj dok je uvjetovana materijalnom energijom. To međutim ne znači da živo biće u materijalnom svijetu ne osjeća potrebu za vječnošću, znanjem i srećom. Ono što nas u ovom trenutku najviše zanima je ta potraga duše za srećom, odnosno blaženstvom.
Kada danas pokušamo ljudima objasniti svrhu duhovnog života i uvesti termine poput “duhovno zadovoljstvo” ili “vječna sreća” nerijetko ćemo naići na mišljenje da je takvo što nemoguće i nerealno. Kao argument osoba će navesti činjenicu da apsolutna sreća ne postoji i da je sreća u ovom svijetu više-manje uvijek pomiješana s priličnom količinom nesreće koja automatski prethodi ili slijedi. I to je točno! Međutim, samo tako dugo dok pod srećom podrazumijevamo isključivo materijalno osjetilno uživanje. Ukoliko imamo takav stav, također se moramo suočiti s činjenicom da je svaki oblik materijalne sreće relativan i da će uvijek postojati osobe koje su ljepše, jače, bogatije, slavnije, ili inteligentnije od nas. Promatrajući takve osobe naš osjećaj sreće bit će prilično umanjen. Postoji izreka da “tamo gdje nema drveća, i kupinov grm izgleda velik. Tako će naš osjećaj sreće biti velik samo ako su drugi oko nas bijedni.
Upravo je to razlog što volimo slušati o tuđim bijedama. To se događa nesvjesno zbog iskonske želje duše koja se izopačeno oslikava u novonastalom materijalnom okruženju. Protiv toga se treba boriti. Istinski sveta osoba sretna je kada su drugi sretni i nesretna kada su drugi nesretni. Suosjeća s patnjama drugih. Stoga će se aktivno angažirati u izbavljanju duhovnih duša iz ovog materijalnog svijeta i njihovom ponovnom povratku kući natrag Bogu u duhovni svijet. Božje kraljevstvo nije prolazno, relativno i puno patnje poput ovog svijeta na koji smo navikli i s kojim imamo iskustvo, već je vječno i apsolutno.
U njemu ne moramo najprije biti žedni da bismo uživali u piću i ne moramo prvo biti gladni da bismo mogli uživati u hrani. Osobe, stvari i osjećaji u njemu imaju kvalitetu vječnosti, ispunjeni su ljubavlju i uvijek povezani s Bogom. U tom svijetu međutim nema mjesta za one koji nalaze zadovoljstvo čitajući Crnu Kroniku.
Deva das
