“Vastu je u biti fizika koja objašnjava prirodu polja i materije te uči kako projektirati forme da budu podržavajuće. Kad idete arhitektu, dobro je osvijestiti koje su temeljne potrebe koje se žele ostvariti s projektom. Je li to potreba za kreativnim djelovanjem za koje će u novoj kući biti mjesta? Je li to potreba da se napokon živi na zdravim temeljima, a ne krpa staro? Je li to potreba za distancom od gradskog života i veći kontakt s prirodom? Ako je to u pitanju, što se netko nada da će to donijeti kao posljedicu. Duhovni rast? Bolji odnos s djecom? Veću dozu življenja svoje prave prirode? Ako je tako, koja je moja prava priroda?”
– Gospođo Dana, dobro nam došli ponovo u goste i veliko hvala što ste se i ovoga puta odazvali našem pozivu. I mada je ovo nastavak našeg prošlog razgovora, predlažem da se vratimo na sami početak. Dakle…Ako u početku bijaše Riječ, nema dvojbe da u početku arhitekture bijaše Vastu. Jesam li u pravu?
– Riječ je stvorila Vastu s jednim „a“. To je polje, naš otac i majka, početak i kraj…….Vastu je igralište duha. Duha koji je u svakom od nas. Vastu je prostor kroz koji taj duh dobiva forme, dolazi u međuodnose, ostvaruje se. To je prostor u kojem se realizira arhitektura, no i sve drugo što percipiramo kao formu. Gotovo cijela Znanost koja se zove Vastu se bavi prirodom tog polja. Bavi se geometrijom i dinamikom tog polja, što je donekle dokučivo. No bavi se i njegovom pravom prirodom koja je, ako je pokušavamo sagledati logičnim umom, potpuno nedokučiva. Tako se i arhitektura, ako gledamo strukturu i dinamiku, donekle može činiti svladljivom, no ako pokušamo zaroniti u ono što arhitektura doista jest, možemo se samo otvoriti misteriju kroz koji nastaje život. I probati ga propustiti kroz nas u procesu stvaranja.
– Vastu izvorno potiče iz Sthapatya vede, kada je znanost – a to se može zaključiti i iz vašeg prethodnog odgovora – bila duboko spiritualna, intuitivno fokusirana spoznajna disciplina, koja znanje o prirodnim zakonima crpi iz neposrednog uvida u kvantna polja prirode, a ne misaona analitička mozgalica koja izvodi racionalne logičke zaključke iz moždanih vijuga. Stoga često znamo reći da je Vastu znanost i filozofija u jednom. Iz toga proizlazi i moje sljedeće pitanje: Može li se razumjeti znanost Vastu arhitekture, ako ne poznajemo filozofiju iz koje potječe? Odnosno, da budem krajnje konkretan, mogu li studenti, budući Vastu arhitekti, svladati znanost Vastua prije nego što svladaju gradivo Vastu filozofije?
– Baš sam puno dvojila oko toga što da odgovorim. Možda nije nužno poznavanje cijele filozofije koja stoji iza Vastu znanosti. No, imam iskustva da može biti upitna primjena „Vastu pravila” bez dubljeg sagledavanja nekog prostora ili teme s kojom se bavimo u nekom projektu. Vastu je u osnovi znanost o harmoniji na svim razinama. Harmoniji na razini nekog prostora i njegovog odnosa s korisnicima, harmoniji u odnosu sa Zemljom i Zemljinim energetski poljem i u harmoniji s poljem, izvorom svega. Ono što se najčešće mislim pod Vastuom je niz pravila gdje mora što biti, ulaz, WC i sl. što je isto bitno no ima još jako puno bitnih stvari za koje se uobičajeno uopće nema percepcije. I ne može je biti, bez ideje što je zapravo Vastu znanost. No, i to je OK.
…ako pokušamo zaroniti u ono što arhitektura doista jest, možemo se samo otvoriti misteriju kroz koji nastaje život. I probati ga propustiti kroz nas u procesu stvaranja.
– Inicijalni povod ovom razgovoru, sada to mogu reći, je zanimljiv kratki životopis s vaše internetske stranice koji u nekoliko crta opisuje vaš osobni životni rast i postepeno sazrijevanje u ovoj nauci. Jedan dio bih posebno izdvojio. Citiram: „Vastu– znanost o arhitekturi iz Vedskih tekstova je logičan izbor za arhitekticu. Učim od Marcusa Schmieke, vrhunskog fizičara koji mi približava samu bit ovog znanja. Vastu je u biti fizika koja objašnjava prirodu polja i materije te uči kako projektirati forme da budu podržavajuće. Paralele koje potvrđuju Vastu teorije pronalazim u radu fizičara Nassima Haramaina. Neko vrijeme poput Jehovinih svjedoka svima objašnjavam da smo dio polja i kako je to važno…..“ (završen citat).
Mislim da bismo odavde poprilično mogli raširiti priču, no idemo u sami centar: „Projektiranje podržavajućih formi“. Možete li nam to malo približiti?
– Sve što percipiramo kao formu sačinjeno je od kvalitete 4 elementa (vatra, zemlje, voda, zrak) koji su, pojednostavljeno rečeno, transformirani oblik 5.elementa etera. Na taj način sve što postoji u ovom materijalnom svijetu je u relaciji s elementom etera odnosno sačinjeno od njega.
Da bi forma bila podržana, mora biti u skladu s izvorom. O tome u osnovi, govori Vastu. Uz to smo mi na Zemlji dio Zemljinog sustava, koja je dio našeg Sunčavog sustava, koji je dio galaksije…..
Dakle dio smo sistema. Forma koja je u skladu s cijelim sistemom, kompatibilna s njih, energetski je stabilna, ima jasnu vibraciju i frekvenciju. Kakvu, ovisno o toj formi.
Takva forma je podržavajuća. Dakle podržavajuća forma se hrani iz izvora, prožeta je energijom izvora. Energija izvora je životna sila koja je baza života. I u skladu je sa sustavima unutar kojih se manifestira.
Ako krenemo na drugu stranu, čovjek je također složen sustav s više slojeva (emotivni, fizički, astralni, mentalni….). On može i ne mora biti u skladu s nekom formom koja je u skladu s izvorom. Dakle, neka forma može biti dobra, ali s nekim nije kompatibilna. Znači, pri projektiranju treba ići iz čovjeka i njegove specifičnosti te naći formu koje je u harmoniji s njim i istovremeno u harmoniji s izvorom i cijelim sustavom.
Čim smo se ovdje materijalizirali, postali smo izdiferencirana jedinka. Autentična u svom spoju kvaliteta. I forma koju projektiramo je izdiferencirana i specifična u setu svojih posebnosti. Kao što je svaka biljka ili životinja izdiferencirana u setu svojih posebnosti. Ne radimo ideal. Radimo život. Tu se moj pristup razlikuje od drugih Vastu praktičara koji teže stvaranju „heaven on earth”. Ja se ne slažem s tim. Ja mislim da stvaramo Zemlju prepunu različitosti koje su prožete bazičnom kvalitetom raja odnosno životnom silom. Količina životne sile unutar neke forme određuje razinu njene životnosti.
– Kažete da pri projektiranju treba ići iz čovjeka i njegove specifičnosti te naći formu koje je u harmoniji s njim i istovremeno u harmoniji s izvorom i cijelim sustavom.
Iz toga slijedi – a to se može zaključiti još iz našeg prvog intervjua – da je upravo razgovor s klijentom najvažnija karika u pripremnoj fazi projektiranja?
– S godinama sam razvila metodologiju koju nazivam Proces prirodnog rasta arhitekture. Proces se sastoji od nekoliko koraka koji nam poput karte daju smjernice kojim putem moramo proći da bi što više toga pohvatali. Naime, ono što će se izgraditi vanjska je manifestacija onog što jest na svim razinama: na onima kojih smo svjesni i na onim kojih nismo svjesni.
Dakle postoji niz specifičnosti vezani za neki projekt. Investitori su uvijek posebni, neka specifična obitelj sa svojim ljepotama i težinama. Povijest njihovih iskustva sa životnim okolinama bitan je čimbenik. Njihovo trenutačno stanje, emotivno, mentalno, duhovno…. Stanje njihovog odnosa, novac koji je u podlozi investicije….Sve je to čini niz energija koje se slijevaju u projekt. Ja sam tu nešto kao svjedok, „archi-terapeut” koji postavlja pitanja i sluša. Osnovna ideja prvog dijela procesa je da oslobodi prostor da se manifestira nešto bolje nego što bi se manifestiralo bez procesa. Jer kako Vastu znanost kaže: „Vanjsko je zrcalna slika unutrašnjeg”. Naprosto se ništa ne može potrpati pod tepih.
Dakle prvi korak procesa se naziva: „Koegzistencija” i bavi se onim što sada klijenti žive i što su živjeli do sada. Drugi korak procesa je: „Sjeme”. Sjeme se u prvom dijelu bavi kvalitetama koje klijent želi unijeti s projektom u svoj život. Svatko ide graditi iz želje da mu se život obogati na neki način. To je bitno izreći te dubinske potrebe i postati ih svjestan. Drugi dio sjemena bavi se fizičkim potrebama.
Mjesto na kojem se gradi također ima svoju autentičnost i potrebe. U Procesu prirodnog rasta arhitekture imamo divan protokol za analiziranje terena i komunikaciju s njim. Bitno je dobiti perspektivu „Ja-teren” da se dobije osjećaj za ono što je prisutno u prostoru. To je treći korak Procesa.
Tek tada možemo krenuti u kokreaciju sa silama univerzuma i pokušati utjeloviti komadić vlastitog raja.
Arhitektura je nepogrešiva manifestacija unutarnjeg sadržaja u fizičku formu i nikada ne vara.
– „Kokreacija sa silama svemira“. Što znači da smo duboko u kvantnim poljima prirode kada se sinteza vedske filozofije i kvantne fizike nameće kao racionalna teorijska podloga u Vastu. Pretpostavljam da je upravo u tome dijelu „mentorska podrška“ Marcusa Schmiekea i Nassima Haramaina, odigrala važnu ulogu. Zadržimo se stoga upravo na toj dimenziji polja u kojoj se naše energije – mentalne, duhovne i fizičke – prožimaju sa silama svemira. Što biste nam rekli o tome?
– Da, ta poveznica fizike i Vastu znanosti mi puno znači. Volim utemeljenost. Kad moj intelektualni dio razumije, moj intuitivni dio može doći do izražaja.
Zadnje dvije godine učim BioGeometry od Ibrahima Karima koja jako smisleno ulazi u prirodu postojanja oblika. I donosi niz alata s kojim si možemo pomoći da povisimo kvalitetu energije u kućama usprkos svim EMF zračenjima, elektro-smogu, energetskoj mreži Zemlje koja zbog svega što s nalazi na njoj, može biti štetna…….
Na treningu BioGeometry su rekli jednu formulaciju koja mi je ostala na pameti: Naše tijelo sa svim svojim razinama postojanja (duhovno, mentalno, emotivno, vitalno i fizičko) je nedjeljivo od svih polja u kojima smo uronjeni. Dakle ne radi se samo o utjecaju tih polja, polja kuće u kojoj živimo, polja od telekomunikacijskih kompanija, polja od drugih ljudi. Mi smo prožeti tim poljima i nije moguće odrediti gdje prestajemo mi, a počinje neke drugo polje.
Neke stvari mogu imati veći utjecaj, neke manji. Naša percepcija je puuuuno veća od dijela kojeg smo svjesni.
Kad kontempliram nad tim, zapitam se koji je stvarni ljudski potencijal kada bi živjeli u harmoničnoj okolini. Koju razinu intuicije i slobode bi živjeli…..Lijepo mi je misliti o tome i to me motivira da se bavim s projektiranjem harmoničnih životnih okolina. I popravljanjem postojećih.
– Intuicija i kontemplacija – esencijalno prisutne u procesu svakog umjetničkog stvaralaštva – svakako su kauzalno povezane psihološke forme s kojima često kondicira onaj, svima nama dobro poznati, subjektivni psihički fenomen – znan kao sinkronicitet. Koliko u postupku projektiranja, od početka pa do samog kraja, obraćate pažnju na tu pojavnost? I možemo li reći da je vastu arhitektura u svom esencijalnom duhovnom segmentu jedna profinjena, jungovski osviještena, psihološka praksa?
Za mene da. Riječ proces je vrlo česta kada radim s ljudima. Stvari se počinju otvarati, mijenjati jednom kada ih se vidi. Tako često neki proces krene s namjerom da se gradi kuća, pa se onda po putu shvati da zapravo treba nešto drugo. Često ljudi očekuju od arhitekture da riješi neki problem. A, arhitektura ga nikad ne riješi nego samo učini još vidljivijim.
I tako po meni treba biti. Meni intuicija radi kada se događa nešto što je istinito, što vibra. Dakle postoji namjera i postoji put po kojem se hoda da bi se od namjere došlo negdje. Put nas mijenja ako nije unaprijed određen.
S kućama koje se rade po Vastu principima je baš bitna ravnoteža između intelekta i intuicije. Jer ono što se obično smatra pod Vastuom je hrpa pravila gdje što mora biti. No, ako napravimo kuću vođenu samo tim pravilima, obično dobijemo beživotni, nelogični sklop. On kao takav zadovoljava intelekt i kontrolira strah.
Arhitektura je rezultat života, potrebe i stremljenja. Dobra arhitektura proizvodi život. Zato zapravo nikad nije posljedica intelekta. Ona je naprosto uprizorenje onog što je. I proizvodit će dalje život na paradigmi na kojoj je nastala.
– Ovdje ćemo malo zastati da pokušamo rezimirati gradivo. Prošli smo kroz filozofiju, fiziku i psihologiju. Integrirajući ovo znanje pokušajmo shvatiti harmoniju – krajnji smisao i cilj umjetničkog stvaralaštva ove znanosti. A to mi se čini najlakše na jednom slikovitom primjeru glazbenog instrumenta. No prije toga imam potrebu podijeliti s vama i našim čitateljima jednu zanimljivu koincidenciju povezanu na prethodno pitanje o sinkronicitetu. Naime, neposredno nakon što sam pročitao vaš odgovor, imao sam u sebi gotov koncept ovog pitanja, za koji mi treba jedna gitara i malo solfeđa. Ali pošto sam glazbeno nepismen otišao sam po pomoć na Google i ukucam naziv instrumenta, u namjeri da mi izbaci neki prigodni glazbeni članak iz kojega bih izvukao uvod u pitanje o harmoniji vastu arhitekture. I već na prvi „enter“ dobijem ono što sam imao u svojoj glavi:
„Da biste svoje sviranje podignuli na višu razinu, lijepo bi bilo znati raspored tonova na vratu gitare, tzv. fretboard. … Isti se ton može uhvatiti na nekoliko mjesta: iako će zvučati isto, njegova će ‘boja’ biti drugačija. Odsvirajte, primjerice, C na trećem polju pete žice i C na osmom polju šeste žice; ako je gitara uštimana kako treba, tonovi zvuče identično (u fizikalnom smislu), ali ipak različito.“
Nema sumnje da bi profesor Jung bi oduševljen ovim primjerom, jer moja predodžba o vastu harmoniji polja upravo je bila gore opisana slika. No, evo da budem konkretan:
Zamišljajući vastu melodiju stambenog prostora pokušavam osluhnuti ton izvornog stvaralačkog kozmičkog zvuka (izvora cjelokupnog stvaranja) kako se modulira u različitim tonovima zatvorenih prostornih formi koje možemo usporediti s poljima na gitari. Po mojem intuitivnom shvaćanju, umijeće vastu arhitekte je stvoriti glazbenu harmoniju prostora koja rezonira sa energijom stanara, jer vastu polazi od pretpostavke da svaka duša na ovome svijetu ima svoju kozmičku melodiju – jedinstvenu i neponovljivu boju tonova koja nas čini različitima jedni od drugih, a savršeno usklađenim s Izvornim tonom. Ako su svi tonovi prostorne forme tog jedinstvenog kozmičkog zvuka usklađeni s našim unutarnjim poljem, kao podržavajuća forma, onda dobivamo jedan usklađeni zbor stanara, s dobrim izgledima da im život postane pjesma.
Dakle, kada se arhitekt „bavi s projektiranjem harmoničnih životnih okolina. I popravljanjem postojećih“ jesam li na dobrom putu ako kažem da on u biti komponira?
– U Vastu knjigama se često navodi ta sintagma: „Arhitektura je smrznuta glazba.” Puno bi o tome kontemplirala. A potom sam i ponešto naučila što mi je pomoglo da to nekako stvarno pojmim.
U pojavnom svijetu govorimo o formama, bojama, tonovima i brojevima….. koje se čine kao različite kategorije. A u biti su to samo različiti načini na koji naša osjetila percipiraju pojedinu kvalitetu. Dakle ton C npr. je isto što i crvena boja. Kod ljudi koji imaju sinesteziju događa se da npr. kada čuju ton C vide crvenu boju.
Tako da je stvarno, bukvalno govoreći, arhitektura smrznuta glazba odnosno, prolazeći kroz prostor, boraveći u njemu isto je kao da stalno slušamo neku muzičku sekvencu, vrlo složenu melodiju.
E sada, koliko nam je ta melodija bliska, opušta li nas ili tjera na akciju, je li vedra ili spuštajuća….. postaje jako bitno, jer je zapravo slušamo stalno. Postoji neki univerzalni priznati karakter nečega, npr. zelene boje kao smirujuće, a postoji i naš osobni doživljaj te boje. Tu dolazi do pitanja kompatibilnosti, jesmo li u harmoniji mi i prostor. Naravno, ne samo na razini svjesne percepcije.
I da, onda je arhitekt kao kompozitor. Po Vastu-u je važna proporcija i mjera osnovnog volumena. On mi zapravo određuje osnovni ton u skladu s kojim trebam dalje svirati. Paralelno više dionica.
No, zanimljivo mi je pitanje stvaranja u arhitekturi. Ja pišem pjesme. Dosta ljudi se sviđaju moje pjesme. U biti se pjesma napiše sama. Nešto mi se počinje vrtjeti u polju, obično prvi stih. Tada sjednem i napišem pjesmu u cca 15 min. Stvaranje arhitekture je složenije, s puno više uvjetovanosti. No, moje iskustvo je da, ako se ostavi dovoljno prostora da se kroz Proces prirodnog rasta arhitekture, sve bitno kaže, istraži, propita, otpusti, utemelji itd. … tada složim kuću u prekrasnom toku u dan, dva….. I te kuće su najbolje. No, često je teško „držati uzde” jer se čini lakše kroz arhitekturu propitkivati što treba. Pa se onda popikavamo, tražimo, mijenjamo i sl. I to je isto OK i nekada ne može drugačije. Meni je draži jaki, neupitan stvaralački tok…..no….svaki proces nosi svoje. Možda ću jednog dana imati potpuno jasnoću i hrabrost reći: još nešto nismo razriješili, nema još projektiranja. No, to je neki ideal kojem težim. Procesi i problematike su naprosto jako složene i mora se poštovati način koji je moguć u nekom trenutku.
…pri projektiranju treba ići iz čovjeka i njegove specifičnosti te naći formu koja je u harmoniji s njim i istovremeno u harmoniji s Izvorom i cijelim sustavom.
– S obzirom da je u središtu vastu arhitekture osoba, sa svim svojim osobnostima i posebnostima, koje nas čine jedinstvenima u cijelom postojanju, sagledavajući stvari iz tog konteksta, ako svedemo vastu na kombinaciju matematičkih dimenzija i geometrijskih prostornih oblika, slobodno možemo reći da u nekom idealnom matematičko geometrijskom konceptu ne postoje dva istovjetna arhitektonska projekta koja bi jednako bila u skladu s dvije osobe, a ponajmanje dvije obitelji. Što znači da, sviđa mi se ova kuća koju ste projektirali za mojeg susjeda, želim istu takvu, nije dobra špranca sa kojom se dolazi kod vastu arhitekta. No vi jednako tako projektirate i stambene zgrade, za potpuno nepoznate stanare. Pretpostavljam da je to jedna posebna vrsta izazova – posao koji zahtjeva jedan drugačiji pristup? Bilo bi zanimljivo čuti za čime se tada vodite i koji Vam je posao draži.
– Malo ću objasniti što ja mislim pod individualnim pristupom.
U Vastu-u postoje tzv. Ayadi formule. Ima ih 6. One koriste opseg osnovnog volumena za izračunavanje raznih parametara: karakter kuće, hoće li život njoj donijeti više prihoda ili rashoda, jedna formula opisuje simboličnu dušu kuće, druga kojem danu u tjednu pripada te koja je njena Nakshatra. Nakshatra kuće je osnova za usuglašavanje kuće s korisnikom pri čemu se upoređuje Nakshatra u kojoj je mjesec prema jyotishu s Nakshatrom kuće.
Kao što sam već pisala, osnovni volumen, njegova proporcija i opseg su jako važni za kuću, za njenu osnovnu „vibru”. No, to je kao baza na koju se nadograđuje puno slojeva.
Svaki projekt je u osnovi manifestacija neke namjere. Kao rođenje djeteta. Postoji spoj muškog i ženskog principa iz kojeg nastaje novi život koji se kombinacija onog što je donijela ženska strana i onog što je donijela muška strana. U njima su njihove geneze s transgeneracijskog nivoa, povijesti njihovih inkarnacija, onog što su ovom životu skupili…. Potom u taj miks ulazi realitet trenutka spoja i rađanja i potom okolnosti u kojim ta beba raste. U trbuhu i poslije u vani.
Tako isto i kod kuće. Dogodi se spoj onih koju ju začinju, energije terena i trenutka. Tako da kuća ne može ne biti individualna. Ja svoju ulogu arhitekta vidim kao medijatora koji, kao prvo ima sluha i načina, kako da postigne, da svi realiteti koji se slijevaju u projekt dobiju prostor. To je suštinski. Potom, nekad postoji potreba da se stvari malo raščiste. Da se nečemu da mjesto koje mu pripada. Tu mi pomaže moja edukacija za voditelja sistemskih konstelacija. Moja osnovna premisa rada je, da Proces služi tome da kuća bude bolja nego da procesa nije bilo. Jer i bez procesa, vjerojatno bi se dogodila kuća. Proces pomaže da se ta kreacija dogodi s više osviještenosti što u konačnici donosi više životnosti.
Stoga kod većih projekta opet postoji investitor koji s nekom namjerom ide u projekt, s nekom svojom profilacijom. Neki investitor drži do sebe i želi napraviti najbolje moguće u nekoj kategoriji stanogradnje. Dok neki drugi ide na to da zaradi što više novaca bez da se pita o kvaliteti. Sama lokacija puno donese. Energija terena, neposredna okolina. To su faktori s kojim se radi i na koje ja pokušavam pozitivno utjecati tijekom procesa. (Ili odlučiti da ne želim sudjelovati.)
Da sada probam spojiti prvi i drugi dio ovog odgovora, nekada je nemoguće napraviti da je osnovna forma kompatibilna i s mužem i sa ženom, a kamoli još s djecom. Jer, moraju i ostale formule biti zadovoljene i ne postoji opseg unutar željene veličine kuće koji će biti u svemu dobar. Onda se smatra da je bitno da bude kompatibilan za ženom. To je posljedica realiteta toj spoja i svih okolnosti. I to je i ljepota realiteta i svih okolnosti tog spoja. Ljepota stvaranja iz onog što jest.
– „Bitno da bude kompatibilan sa ženom“….Vrlo zanimljivo. Znači to da „žena drži tri kuta u kući“ potječe iz Vastua? 🙂 Očito je Tvorac bio svjestan kamo to vodi pa je žensku energiju postavio kao temelj arhitektonskoj teoriji. :))
– Da… Čini se da su u Vedskoj civilizaciji bili svjesni razlike muških i ženskih principa. Po BioDecodingu, kojeg studiram, ženska potreba i sposobnost je da organizira i brine se o teritoriju. Muška potreba je da čuva granice teritorija. To bi bilo dobro objašnjenje zašto se najprije usklađuje da je prostor vibracijski kompatibilan sa ženom.
Tu bi još voljela napomenuti da se moj način rada nastoji u toku rada držati ženski i muški princip u ravnoteži. Naime, standardna procedura pri naručivanju nekog projekta od arhitekta je zamišljena da teče linearno, više muški. Postoji klijent koji naručuje projekt. Svoje želje najčešće komunicira u toku jednog sastanka, eventualno se sastavlja neki „briefing” nakon kojeg se loptica predaje arhitektima koji unutar svog internog procesu pripremaju prijedlog koji se prezentira klijentima i pokušava ih se atraktivnom vizualizacijom uvjeriti u to rješenje. Dakle imamo narudžbu i produkt narudžbe.
Ja omekšavam rubove tih faza sa željom da proces bude puno organskiji. Najprije nastojim razvući fazu analize da bi se stvorio višeslojni transfer informacija u prostor. Također želim omogućiti klijentu da mu se paralelno s razvojem projekta, razvija osjećaj za kuću i za teren. Ne postavljam se u ulogu onog koji zna što treba, već onog tko je sposoban prepoznati kada se pokaže što treba. Više dopuštam nego kontroliram ovisno o tome što je potrebno. Nastojim što više projekt razvijati u kokreaciji, temeljem zajedničkog utemeljenog osjećaja za početne parametre. Ti utemeljeni početni parametri su baš bitni. Da se utvrdi ono što je nepobitno jer obično ima dovoljno nepobitnih parametra koje koji su svima jasni ako se zajednički došlo do njih, koji dobrim dijelom određuju projekt.
To se sve tiče idejne faze projekta. Glavni i izvedbeni projekt su više tehnički i tu se projekt razrađuje po strukama i detaljima. No, moje je iskustvo, ako se idejna faza dobro odradila u smislu utemeljenosti, glavni i izvedbeni idu glatko.
Sama činjenica da je netko došao u priliku da si izgradi kuću je znak unutrašnjeg evolutivnog pomaka iz kojeg će se na van reflektirati neka nova kvaliteta životnog prostora.
– S obzirom na iznimno mali broj vastu arhitekata u našem okružju, mnogi investitori koji vastu arhitekturu prepoznaju kao dio svoga svjetonazorskog uvjerenja neće, na žalost, u tom pogledu imati prilike koristiti usluge struke. Zato mislim da bi bilo korisno kada bismo ove iscrpne osnove vastu teorije materijalizirali u neke slikovite primjere koji će im biti smjernice za njihova vlastita idejna tlocrtna rješenja. Pa predlažem jednu malu praktičnu vastu radionicu u vidu nekih korisnih savjeta. Čega bi se trebali pridržavati i što bi svakako, ako je ikako moguće, trebali izbjeći?
– Imam potrebu ovu praktičnu Vastu radionicu voditi na 3 razine.
Najviša razina je pomalo teorijska no, vjerujem i praktična.
Živimo u jako organiziranom svemiru u kojem se ništa ne događa slučajno. Nema šanse da dobijemo nešto što nas ne ide… Različite tradicije astrologije, bave se interpretacijom sveukupnosti odnosa cijelog svemira i našeg života. Očito je da smo dio složenog mehanizma i da u ovaj život ulazimo sa puno početnih parametara, transgeneracijskih, narodskih i drugih uvjetovanosti koji se usloje kroz osobno životno iskustvo.
Kako ja doživljavam nas u stvarnosti, mogu reći da smo mi ljudi, aktivni čimbenici, sukreatori, našeg životnog iskustva. Po astrologiji, dobivene kvalitete možemo živjeti u njihovom pozitivnom ili negativnom aspektu. Uvidom u taj izbor dobijemo prostor za svjesno djelovanje s kojim sudjelujemo u kreiranju naše osobne životne krivulje.
Proces projektiranja i gradnje kuće je zapravo jako moćan dijagnostički i terapijski alat iz moje perspektive kao arhitekta. Njegova priroda je da iz nesvjesnog podigne puno toga. I divna je to prilika da se osvijeste neki novi dijelovi nas samih i preuzme odgovornost za njih, i time poveća prostor djelovanja vlastite volje. Sama činjenica da je netko došao u priliku da si izgradi kuću je znak unutrašnjeg evolutivnog pomaka iz kojeg će se na van reflektirati neka nova kvaliteta životnog prostora.
Svaki projekt je uvijek nova kombinacija uvjetovanosti i stremljenja. Budžet, urbanizam, stanje duha i morala, neki su od početnih parametara. Ideal ne postoji. Postoji ta divna magija stvaranja, nove kombinacije iz početnih parametara……
Arhitektura je nepogrešiva manifestacija unutarnjeg sadržaja u fizičku formu i nikada ne vara.
Sve ovo sam napisala da napravim razliku između slijepog kopiranja ideala, idealne kuće, idealne slike, idealnog sebe u situacije koje nisu idealne i mojeg pristupa koje nazivam Proces prirodnog rasta životne okoline. Shematski ideal vodi nas uniformnosti, negiranju autentičnost, kako osobne tako i prostora i vremena, a time i manjoj životnosti forme… Moj pristup je da igramo s kartama koje imamo i tražimo novi sklad s više osjećaja harmonije, sreće i realizacije osobne autentičnosti.
Druga razina ove radionice sastoji se od uputa ljudima koji se spremaju na gradnju nove kuće.
Htjela bi naglasiti važnost osvještavanja cijelog procesa i preuzimanje odgovornosti za svoje sudjelovanje u njemu. To je, u biti isto kao kod svih drugih područja djelovanja s time da je proces projektiranja, dozvola i izvođenje kuće jako izazovan jer se radi o veliki odlukama, puno novaca je u igri, puno uložene energije. Dakle treba nastojati unatoč izazovima zadržati moć i fokus na sebi, ostati u povezanosti sa sobom. Odluke donositi iz utemeljenog unutrašnjeg osjećaja mira. Ponavljam, negdje po putu će se vjerojatno stvari zakomplicirati, no uvijek treba nastojati vratiti se u svoj energetski prostor jer se iz energije klijenta i onoga što on unosi u proces, većina stvari događa. Arhitekt treba nastojati imati širu sliku, pratiti sinkronicitete, gledati koju energetsku pozicije sudionika procesa u odnosu sa stvarima koje se pojavljuju.
Druga stvar koju želim naglasiti je uspostavljanje odnosa sa svim elementima unutar procesa. Često unutar Procesa prirodnog rasta arhitekture napravimo sistemsku konstelaciju u kojoj su pojedini reprezentanti: teren, duh terena, projekt, novac i sl….. Svi ti čimbenici imaju svoju razinu svjesnosti s kojom se može ući u komunikaciju. Dakle pozivam na napuštanje uobičajenog egocentričnog pristupa u kojoj se sve doživljava iz perspektive čovjeka-konzumenta i trendu podređenog.
Npr. aktivna meditacija na terenu u kojoj se otvaramo za ono što je tamo prisutno može pomoći da se dobije osjećaj za potrebe terena. Bilo bi mudro otići kod nekog voditelja sistemskih konstelacija i pogledati koje su sile ispod površine koje utječu na projekt. Svakako treba energetski harmonizirati prostor iz kojeg se ide i teren koji se kupuje.
Kad idete arhitektu, dobro je osvijestiti koje su temeljne potrebe koje se žele ostvariti s projektom. Je li to potreba za kreativnim djelovanjem za koje će u novoj kući biti mjesta? Je li to potreba da se napokon živi na zdravim temeljima, a ne krpa staro? Je li to potreba za distancom od gradskog života i veći kontakt s prirodom? Ako je to u pitanju, što se netko nada da će to donijeti kao posljedicu. Duhovni rast? Bolji odnos s djecom? Veću dozu življenja svoje prave prirode? Ako je tako, koja je moja prava priroda?
To može ići dosta duboko…..Što dublje ide, veće su šanse da kuća to stvarno i donese. Proces prirodnog rasta arhitekture obuhvaća sve te komponente istraživanja i osvještavanja.
Treća razina radionice odnosi se na praktične savjete o odabiru terena i nekoliko naputaka o oblikovanju kuće koji se temelje na Vastu znanosti i BioGeonetriji.
Neki praktični savjeti za izbor terena su: što pravilniji teren u tlocrtnom smislu. Idealni oblik je pravokutnik, pravilno položen s obzirom na strane svijeta. Pravilno orijentiran teren omogućuje pravilnu orijentaciju i same kuće u odnosu na sjever. Dakle da su glavni smjerovi prema stranicama, a ne uglovima. To je važno jer je tada kuću položena u skladu sa osnovnim Zemljinim energetskim tokovima. U starim kulturama možemo naći puno primjera za takovo planiranje i gradova i kuća.
Idealno je da je teren relativno blage kosine ili ravan. Velike strmine rade neravnotežu jer je jedna kvaliteta jako naglašena. Što se prije ujutro vidi izlazak sunca, to bolje. No, svi smjerovi nose svoje kvalitete i trebaju biti zastupljeni.
Treba gledati kakav je pristup i neposredno okruženje. Nije idealno biti u blizini nečega u raspadu, groblja i sl.
Ulaz u kuću je najbolje da je oko sredine volumena, ne na rubu. Iako je uvriježeno mišljenje da Vastu kuća mora imati sjeverni ili istočni ulaz, moguće je imati dobar ulaz i na zapadu i jugu. No, suštinski je bitno da je oko sredine pripadajuće stranice zbog energetskih tokova, stabilnosti osnovne forme itd.
Koliko je moguće, planirati otvore na sve strane svijeta. Dakle ako imamo jako otvoren jug, mora biti i puno otvora sa sjevera. Potrebna nam je vatrena energija juga i organska energija sjevera. I vitalna energija istoka i stabilna energija zapada…..
Sredinu kuće je bolje ne opterećivati s puno sadržaja i zidova. Ako je moguće, bilo bi super da je slobodna sredina i da ima neki tip zenitalnog otvora. To je komunikacijski prostor kuće, kako njenih svih dijelova međusobno, tako i kuće sa Zemljom i Nebom.
Prijedlog arhitekta, tlocrt za početak, treba promotriti na više načine. Ne samo analizom funkcionalnosti. Nego i, osjetiti da li je skladan, da li je miran, da li ima unutrašnjeg reda.….To ide iz osjećaja za sklad kojeg svatko ima. Tako treba promotriti i pročelja…..3D model je jako koristan. Ja radim sve u 3D-u i s klijentima komuniciram putem modela. No, jako ušminkane perspektivne prikaze radim tek na kraju ako ih uopće napravim. Zapravo mi trebaju za WEB samo. Oni mogu biti jako zavodljive i sakriti pritom neke probleme.
Dakle, predlažem ići u cijelu priču oko nove kuće sa jasnom namjerom, otvorenim srcem i puno spremnosti na odnošenjem s onim što dolazi. A to će u konačnici biti odnos sa svojom novom prekrasnom kućom!!! Ta ljubav i veselje neka je nit vodilja i rezultat će sigurno biti divna kuća u kojoj je živjeti veliki gušt i slavlje života na svim razinama.
Davor Suhan/montazneidrvenekuce.info
