Danas trebam nekoga da mi pomogne nositi kovčeg mojih strahova i zebnji.
Danas trebam nekoga tko je spreman obući moje stare, istrošene cipele i hodati u njima, da makar na tren osjeti moje žuljeve na nogama.
Danas trebam nekoga tko može čuti tihi šapat moje duše i melodiju moje nutrine.
Danas trebam nekoga tko me može vidjeti očima Srca.
Danas trebam nekoga da me čvrsto obavije rukama i zagrli plamenom Ohrabrenja.
Danas trebam nekoga da me na svojim ramenima ponese do obale Spokoja i Nade.
Danas trebam nekoga da me pokrije prekrivačem Ljubavi.
Milan Troskot, Živi trenutak
