Dvije vibracije s “početka Vremena” koje su prepoznavale sve drevne civilizacije potiču neuralnu mrežu na fascinantan način
TVORAC IZ SRCA GALAKTIKE DAO JE SJEME KOJE ĆE KLIJATI DO KRAJA POSTOJANJA (grub prijevod tumačenja učenja Maja)
“…Htio sam se javiti i kazati vam samo da vaš subliminalni cd definitivno funkcionira… Doduše da budem iskren, poslušao sam ga samo nekoliko puta otkad sam ga dobio, ali količina novih spoznajnih informacija koje sam dobio u narednom vremenu do danas je nevjerojatna. Govorim nevjerojatna, jer nemam drugi izraz koji bih upotrijebio analogno. Jer riječ “nevjerojatno” i njezino značenje su apsurd… (Dominik, HR)”
Za sve što dokuči um potrebno je točno vrijeme kada je zbir svih umova spreman kroz jednoga nešto manifestirati. Zato su Teoriju Evolucije istovremeno otkrili, ne znajući jedan za drugoga, i Charles Darwin i Alfred Wallace. Oni koji su igrom velikih brojeva ili “kockanjem Svemira” iskočili prerano su bili pojedinci kao Albert Einstein, Leonardo Da Vinci, Nikola Tesla, Ruđer Bošković, Ramanujan i niz proroka čija imena danas ne znamo, a još manje znamo o njihovu životu ili izgledu. Povezuju ih dvije niti. Jedna da su u pravilu biti tragične, teške i neshvaćene osobe. Drugo, ostavili su iza sebe često teško shvatljive poruke, tumačenja i učenja koja kod većine tromih svijesti gonjenih primarnim nagonima izazivaju strahovit otpor. Pogotovo kod društveno etabliranih intelektualnih slojeva čije su neuralne mreže dosegle svoj osobni maksimum i kroz cijelu su povijest, uz časne iznimke, predstavljali kočnicu za bilo kakav oblik novog načina mišljenja.
Najbolji je detalj s kraja života Alberta Einsteina koji je imao opasno proširenje trbušne aorte. Sjedio je u bolničkom krevetu kada ga je obišao njegov prijatelj kirurug i obavjestio ga da je operacija zbog velike opasnosti za njegov život već dogovorena za naredno jutro. Albert, koji je običnom olovkom upravo pisao nekakav govor, okrenuo se i rekao:”Ni govora. Ne pada mi na pamet da ostanem u ovom svijetu i jedan dan dulje no što moram…”. Drugi dan je umro.
Malo je poznato da je Ruđer Bošković vrlo loše funkcionirao u komunikaciji s ljudima. Znao je dobiti napadaje bijesa kada je doslovce grizao ljude oko sebe dok da nisu silom udaljili. Nije se uklapao. O Teslinom se trnovitom putu zna gotovo sve. Tom je geniju život bio sve samo ne lagodan. Da Vinci je bio homoseksualac vrlo teške naravi što u njegovo vrijeme nije bila baš najpoželjnija kombinacija. Ramanujan, samouki indijski matematičar koji je na običnom papiru ispisao olovkom fantastičnih 400 teorema od kojih ćemo tek u budućnosti shvatiti za većinu kakva im je primjena, jedva je preživljavao tri godine u Cambridgeu kamo ga je doveo Godfrey Hardy. Vratio se boležljiv u Indiju i umro u 33. godini starosti. U dijelu njegovih biografija se diskretno preskače njegov odgovor na pitanje odakle mu toliko fascinantno znanje matematike budućnosti, a bio je obični kalfa u Chennaiju. Rekao je: “Sve mi je u snu izdiktirala Namakhal (južnoindijska verzija božice Kali, op.a.)..”.
I danas kod nekih osoba latentnih talenata kao aktivatori mogu proraditi vibracije iz sivog područja između religije i znanosti. Neće to biti novi Da Vinciji, ali mnogi će povećanjem kapaciteta svojih neurona nakon deblokade negativnih preduvjerenja ponekad podignuti kvalitetu života i međuljudskih odnosa na zavidnu razinu. Ono što je prednost ovog pristupa jest, po svemu sudeći, i povećana otpornost na stres i dublje razumijevanje neželjenih događaja koji nas zateknu nespremnima. Česta dodatna korist jest i poboljšanje zdravlja.
Autor: Drago Plečko
Izvor: dragopleckoofficial
