Ne, nikako nisi nebitan i za svog života nisi ”looser”. Tvoj i svačiji život itekako je vrijedan i ima smisla. Smisao svakako nije u materijalnom bogatstvu, društvenom položaju, titulama, nagradama, priznanjima, itd. Svrha nije nikako samo ”dobar život” nego život vječni. Problem je što se do tog smisla treba potruditi doći do njega. Duhovno raditi na sebi.
Zašto netko toliko duboko potone i diže ruku na sebe?
U epidemiji depresije i ostalih mentalnih oboljenja kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, poglavito u posljednje dvije godine, ja baš mislim da umjesto medijskog skrivanja iza fraza ‘’iznenada preminuo’’ treba otvoriti ovu ozbiljnu temu i otvoreno razgovarati o prevenciji, tj. kako pomoći tim nesretnim ljudima iza čijih se lažno nasmijanih faca i profila na društvenim mrežama, kriju očajni i nesretni ljudi koji na ovaj ili onaj način odašilju svoj poziv u pomoć, samo što ih drugi ne prepoznaju, jer su i sami u nekoj vrsti anksioznog stanja.
Srela sam priličan broj ljudi koji su onako izvana vedri, vole se šaliti, nasmijani, a iznutra jad i očaj. Totalni mrak.
Nažalost, to depresivno stanje koje traje i traje, još više pojačavaju razni opijati, skupe droge (kokain), toksični sadržaji, a prije svega ona duševna praznina i besmisao koju osjećaju jer se nemaju više za što uhvatiti ti nesretnici. Radili ili ne radili, bili ‘’netko’’ ili ništa, oni sebe uvijek doživljavaju kao utopljenike kojima nema spasa.
Nevidljivi duhovni svijet mračnih sila
Koliko god netko bio nasmijan i ”OK”, nitko ne zna što osoba skriva u dubini duše tj. kakav je mrak i tmina zaposjela osobu. Radi se o doista moćnim silama koji ga sve dublje vode prema ponoru. Osobno znam njih nekoliko koji vode tu borbu s unutarnjim demonima, a da uopće nisu svjesni protiv kakvih se sila bore. To je zato što im je totalno nepoznat taj ”nevidljivi” svijet tj. ta duhovna borba koja se vodi za čovjekovo najsvetije i najvrjednije – za njegovu dušu. Za borbu između vladara ovoga svijeta – nečastivoga i našega Stvoritelja B-a.
“Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv 10,10)
Za jednog agnostika ili ateistu taj duhovni svijet i ta duhovna borba između dobra i zla, potpuna je nepoznanica, jer ti ljudi vjeruju samo u ono što mogu doživjeti u 2D ili 3D dimenziji i svojim čulima.
Te sile zla koje možete nazvati kako želite, su itekako stvarne i vijek imaju za cilj dovesti čovjeka u neuračunljivo stanje u kojem više ne vladate sami sobom, kako bi one mogle u potpunosti zavladati vašim duhom, upropastiti vas i na kraju odvesti u suicid. Neki od ”alata” kojima se te zle sile koriste su ovisnosti (alkohol, droge, hrana, kocka, pornografija, video igrice, itd.). To su sve okidači da vas se lakše riješi.
Ti si bitan i tvoj život ima smisao
Ne, nikako nisi nebitan i za svog života nisi ”looser”. Tvoj i svačiji život itekako je vrijedan i ima smisla. Smisao svakako nije u materijalnom bogatstvu, društvenom položaju, titulama, nagradama, priznanjima, itd. Dakle, svrha nije nikako samo ”dobar život” nego život vječni. Problem je što se do tog smisla treba potruditi doći do njega. Duhovno raditi na sebi. Živjeti skromno i biti umjeren u svemu. Živjeti u vjeri u našega Stvoritelja.
“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.” (Mt 7,7-8)
Neki imaju sreću da dotaknu dno dna kako bi se duhovno probudili. Došli u susret s Bogom i potpuno se preobrazili tj. nanovo se rodili. Nekome pak nema spasa jer je duboko zagrizao u grijesima i diže ruku na sebe. Zato se često čovjeku za tu duhovnu pobjedu valja iznova roditi od Boga, jer tada nam vladari tame ovoga svijeta ne mogu ništa.
Imaš sve i nemaš ništa
Da, naravno, ljudi sami ili uz nečiji pomoć svakako trebaju potražiti pomoć psihijatra koji će im prepisati odgovarajuću farmakoterapiju. Međutim, praksa govori da često ni terapija lijekovima nije dostatna sve dok se ne počnu duhovno buditi tj. početi tražiti uzroke umjesto samo gašenja požara (simptoma) antidepresivima, anksioliticima, hipnoticima, itd.
Naravno, to ide u drugoj fazi kada je pacijentima bolje nakon uzimanja lijekova. Ne možete učiti nekoga da pliva dok se guši, zar ne?
Imamo sve i nemamo ništa jer je krajnji i vjerojatno najžalosniji produkt ovog stanja moralnog relativizma akt suicida. Džabe sva naša inteligencija, znanstveni napredak poglavito u medicini, jer nikad više bolesnijih ljudi.
Ništa od toga nije dalo rezultat da zadovolji i ispuni ljudsku dušu i pruži joj odgovore na osnovna pitanja. Eto, to je tragedija današnjeg ‘’suvremenog’’ čovjeka, koji često sve ima, a zapravo nema ništa jer je iznutra isprazna duševna ruina.
“Tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?” (Mt 16,25-26)
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle