Foto: pixabay.com

“Već pet godina se po pravilu susrećem s istim problemom – djecom koja u prosjeku s tri godine praktički ne govore. Ponašanje te djece slično je ponašanju djece s autizmom. Zajedničko im je to što su im, kada su imali oko godinu dana, roditelji dali smartphone, odnosno tablet!”

atma.hr – 78




Odavno već namjeravam podijeliti s vama svoja zapažanja o mogućim posljedicama intenzivnog korištenja u najranijem uzrastu raznih uređaja s ekranima: televizora, računala, tableta, smartphonea. Odmah da se ogradim i kažem da ovdje iznosim samo svoja zapažanja na temelju iskustva. Može se to razumjeti kao zastrašivanje iz neznanja – i to sam imao prilike čuti. Ipak, čini mi se da se sve uklapa i polako dolazi na svoje mjesto…

Posao mi nalaže da se svakodnevno susrećem s djecom s manjim ili većim smetnjama u razvoju. Već pet godina se po pravilu susrećem s istim problemom – djecom koja u prosjeku s tri godine praktički ne govore. Ponašanje te djece slično je ponašanju djece s autizmom. Zajedničko im je to što su im, kada su imala oko godinu dana, dali smartphone, odnosno tableti.

Ta djeca praktički sve slobodno vrijeme provode s tim uređajima, bukvalno žive u njima. Od toga strada facijalna ekspresija (mimika lica), usmjeravanje pogleda (kontakt očima) i emotivna sfera. Pokušaj da od djeteta uzmete uređaj, kod njega izaziva krajnje negodovanje i agresiju. Govor se po pravilu nije razvio ili je rudimentaran.

Komunikacija s okolinom, s realnim svijetom očigledno je loša… Znajući koliko je lako pomiješati uzrok i posljedicu, ne isključujem da su neka od te djece načelno autistična, a da je preokupacija gadgetima jednostavno jedna od varijanti stereotipnog ponašanja… Ipak, slijedi jedna od kratkih priča.

atma.hr – 39

Djevojčica, 1 godina i 3 mjeseca, živi u New Yorku. Pažnju je privuklo to što se ne odaziva i ne reagira na verbalne zahtjeve. Nema razvijenu adekvatnu mimiku i gestikulaciju. Nekoliko mjeseci ranije nije bilo tako loše. Dijete je tapšalo, mahalo pa-pa. Specijalisti su posumnjali na poremećaj iz autističnog spektra… Dobio sam veliki broj video-snimaka s epizodama iz života djeteta.

Sve je počelo oko 7.-8. mjeseca kada je dijete počelo jesti u stolici za hranjenje, ispred uključenog televizora. Idemo dalje: s godinu dana, djevojčica je praktički sve slobodno vrijeme provodila ispred nekakvog ekrana. Roditelji su poslušali moj savjet i sve gadgete su sakrili od djeteta. Očekivano, prvih dana primijetili su kod djevojčice razdražljivost, histeričnost i agresivnost, bilo ju je teško nahraniti. Ali… vratili su se kontakt očima i pokazivanje rukom! Krenuli su na terapiju.

Razumijem dakako kolebljivost i subjektivnost procjene date na daljinu… No svejedno se ne prestajem pitati: je li moguće da se u „spektru“ naiđe na situacije s mehanizmom koji bi se mogao okarakterizirati kao „pseudoautizam“?

Autor: Oleg Korenj, dječji neurolog iz Novosibirska

Izvor: lib.komarovskiy.net

Odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov/detinjarije

atma.hr – 78




1 KOMENTAR

  1. Ma to nema veze sa tim. Imam jednu poznanicu cije je dijete imalo taj problem, a nikad mu nije davala mobitel ili tablet jer je izrazito protiv toga (sto je rijetkost danas).
    Dijete je inace inteligentno, samo mu je trebalo duze vremena da progovori…. negdje oko trece, cetvrte je vec gotovo sve pricao!
    Inace je bio malo senzibilniji po prirodi, emotivniji, recimo njezniji. Mozda ce kad odraste biti vise tip introverta.
    Takodjer sam to primjetila i kod druge osobe koja je takodjer imala senzibilnije, njeznije dijete.
    Cemu brkati autizam sa nemogucnoscu govora. Neka djeca su povucenija, “lijenija” za nauciti. To dijete je pogledima i znakovima pokazivalo da itekako razumije sve sto mu se PRICA te da super spoznaje svijet oko sebe.
    Smatram naravno da djecu treba sto manje navikavati na tehnologiju, ali onda treba i vise vremena posvetiti njima, vise razgovarati, vise usporedjivati…. Pokazivati npr. neki predmet I govoriti naziv tog predmet naglas. Dijete najbolje uci kad vidi neki predmet ili crtez tog predmeta.
    Neka djeca znaju I razumiju sve sto im se kaze, ali ne znaju kako postaviti usta i jezik da bi tu rijec mogli formulirati ispravno i izgovoriti je s glasom.
    Zasto treba polako izgovarati rijec da dijete gleda kako se usta i jezik pomicu da bi mogao to ponoviti….. Uz pokazivanje slike ili predmeta. Samo bez panike…. Kad se djetetu upale lampice u glavi i on bude vise spreman vise ce i pricati…. Sto ne znaci da ga treba zapostaviti i cekati taj trenutak… Treba uciti s njim cijelo vrijeme.
    Ponekad malo zabave u obliku tehnologije dobro dodje, ali izrazito umjereno, jer oni takodjer uce tako.. Postoje razni You tube videi na kojima djeca uce upravo takve rijeci, izgovor, boje i sl. Ucenje i pricanje s roditeljem i drugom djecom je nezamjenjivo.
    Nema to veze sa autizmom kod pretjeranog koristenja tehnologije nego djeca jednostavno nisu imala priliku nauciti da je bliska prirodna komunikacija glavni, osnovna dio komuniciranja, a ne buljenje u ekran pri kojem dijete ima priliku stvarati samo vlastiti svijet iz maste.
    Ako se pretherivalo s tehnologijom najbolje je odmah ukinuti dok je vrijeme… Radi pravilnog daljnjeg razvoja mozga I psihe.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here