Godinama i stoljećima, većina od nas se ponaša isto.
Empatije prema drugom biću u tragovima, samo gledanje sebe.
Pregazili bi svakog radi svog cilja.
Želja za moći, grabljenje za materijalnim kao da je to kruh,
a mi nismo jeli 100 godina.
Zar je zaista potrebno dalje nabrajati?
I onda se pitamo zašto se sve ovo događa?
Kakvi smo prema Majci prirodi?
Da nije nas ovaj svijet bi procvao jer mi smo ti koji uništavamo sve oko sebe.
Ne želimo si priznati. Lakše je živjeti u ignoranciji.
Ne želimo preuzeti odgovornost za sebe.
Lijeni smo.
Dok nas ne pokosi, onda krenemo razmišljati malo i opet po starom.
Generacijama i generacijama.
Zar nije bilo dosta toga?
Zar zaista ne vidimo? Ili samo ne želimo vidjeti?
U vječitoj potrazi za eliksirom mladosti i starosti se bojimo čak.
Ne razmišljamo da s njom dolazi životna mudrost i iskustvo.
Najradije bi popili čarobni napitak i da odmah znamo sve,
ali ne želimo uložiti vlastiti napor kako bi promijenili nešto.
Uvijek neke prečice.
Zar nije bilo dovoljno? Do kuda seže ljudska ignorancija?
© Marina Knüsel, healing terapeut
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
