“Većina ljudi čeka na krizu ili traumu ili bolest ili dijagnozu… oni čekaju gubitak, neke tragedije kako bi promijenili um. A moja poruka je – zašto čekati?”
Navika je skup automatskih, nesvjesnih misli, ponašanja i emocija stečenih ponavljanjem. Navika je kada ste učinili nešto toliko puta da vaše tijelo sada zna kako to učiniti bolje od vašeg uma.
Ako razmislite o tome, ljudi se ujutro probude, počnu razmišljati o svojim problemima, ti problemi su krugovi, sjećanja u mozgu. Svaka od tih uspomena povezana je s ljudima i stvarima u određenim vremenima i mjestima i ako je mozak zapis prošlosti, onog trenutka kada započinju svoj dan, već razmišljaju u prošlosti.
Svaka od tih uspomena ima emociju. Emocije su krajnji proizvod prošlih iskustava. Tako se u trenutku kada se prisjećaju tih trenutaka svojih problema iznenada osjećaju nesretni, osjećaju se tužno, osjećaju bol.
Što vi mislite kako vaši osjećaji stvaraju vaše stanje bića, tako da je cijelo stanje osobe kad započne dan u prošlosti. Što to znači?
Poznata prošlost će prije ili kasnije biti predvidljiva budućnost.
Dakle, ako vjerujete da vaše misli imaju nešto s vašom sudbinom, a ne možete misliti moćnije misli od toga kako se osjećate, ili osjećaji su postali sredstvo razmišljanja samom definicijom emocija. Razmišljate u prošlosti i uglavnom ćete nastaviti stvarati isti život.
Onda ljudi zgrabe svoj mobitel, provjeravaju svoj WhatsApp, provjeravaju svoje e-mailove, provjeravaju Facebook, slikaju svoja stopala, objavljuju ih na Facebooku, nešto tweetaju, gledaju Instagram, provjeravaju vijesti i sada se osjećaju stvarno povezano sa svime što je poznato u njihovom životu. I onda prolaze kroz niz rutinskih ponašanja.
Izlaze iz kreveta s iste strane, idu na zahod, popiju šalicu kave, istuširaju se, oblače se, voze se na isti način, rade iste stvari, vide se s istim ljudima, oni pritišću iste emocionalne tipke i to postaje rutina i postaje poput programa.
Dakle, kada dođe vrijeme za promjenu redundancije tog ciklusa, to postaje podsvjesni program. Tako sada 95% od nas koji imamo do 35 godina, ima zapamćen skup ponašanja, emocionalnih reakcija, nesvjesnih navika, ustaljenih stavova, uvjerenja i percepcija koje funkcioniraju kao računalni program.
Onda osoba može reći unutar svojih 5% svjesnog uma: Želim biti zdrava. Želim biti sretna. Želim biti slobodna. Ali tijelo je na potpuno na drugom programu.
Pa kako onda početi vršiti te promjene?
Morate nadići analitički um, jer ono što odvaja svjesni um od podsvjesnog uma je analitički um. I tu nastupa meditacija, jer možete podučavati ljude kroz praksu kako promijeniti njihove moždane valove, usporiti ih. A kad to rade ispravno, ulaze u operativni sustav gdje mogu početi raditi neke doista važne promjene.
Stoga većina ljudi čeka na krizu ili traumu ili bolest ili dijagnozu… oni čekaju gubitak, neke tragedije kako bi promijenili um. A moja poruka je – zašto čekati?
Možete naučiti kako to promijeniti u stanju boli i patnje, ili možete naučiti u stanju radosti i nadahnuća. Mislim da je sada super stvar da se ljudi bude.
Što je emocionalna reakcija jača na neko iskustvo u vašem životu, to je veći emocionalni kvocijent, više vodite računa o uzroku. U trenutku kada mozak stavi svu svoju pažnju na uzrok, potrebno je obratiti pažnju na podatke. To se zove sjećanje. Tako dugoročna sjećanja nastaju iz vrlo visoko emocionalnih iskustava.
Dakle, ono što se događa tada je da ljudi razmišljaju neurološki unutar kruga tog iskustva i osjećaju se kemijski unutar granica tih emocija. Dakle, kada imate emocionalnu reakciju na nekoga ili nešto … većina ljudi misli da ne mogu kontrolirati svoju emocionalnu reakciju.
Ispada da ako dopuštate tu emocionalnu reakciju, to se zove refraktorno razdoblje koje traje satima ili danima, to se naziva raspoloženjem. Kažete nekome ‘Hej, što ima? Ja sam dobro raspoložen.’ Zašto ste raspoloženi? Nešto mi se dogodilo prije 5 dana i imam jednu dugu emocionalnu reakciju.
Ako održavate istu emocionalnu reakciju tjednima ili mjesecima, to se zove temperament.
Zašto je on tako ogorčen? Ne znam, pitajmo ga zašto je tako ogorčen? Zašto si ogorčen? Eto, nešto mi se dogodilo prije 9 mjeseci.
A ako se ta ista emocionalna reakcija održava godinama, to se naziva karakterna osobina.
Učenje kako skratiti refraktorno razdoblje emocionalnih reakcija zapravo je mjesto na kojem počinje rad.
Onda kada se ljudima nešto dogodi, ono što rade je da se stalno prisjećaju događaja, jer emocije hormona stresa govore da obratite pozornost na ono što se dogodilo jer želite biti spremni ako se to opet dogodi.
Ispostavilo se da većina ljudi 70% svog života preživljava i živi u stresu, tako da uvijek predviđaju najgori mogući scenarij temeljen na prošlom iskustvu i oni su doslovno… izvan beskonačnih potencijala u kvantnom polju … oni biraju najgori mogući ishod i počinju ga emocionalno prihvaćati sa strahom i oni svoje tijelo stavljaju u stanje straha.
Učinite to dovoljno puta i tijelo će imati napad panike, a to ne možete ni predvidjeti jer je programirano podsvjesno.
Onda kažete osobi ‘Zašto ste takvi?’ i reći će da je takva zbog tog događaja koji joj se dogodio prije 15 ili 20 godina. A to s biološkog stajališta znači da nije u stanju promijeniti se od tog događaja.
Dakle, emocije koje proizlaze iz iskustva daju tijelu i mozgu navalu energije. Tako ljudi postaju ovisni o navali tih emocija i koriste probleme i uvjete u svom životu kako bi potvrdili svoje ograničenje kako bi nešto mogli osjetiti.
Dakle, kada dođe vrijeme za promjenu, kažete osobi: Zašto si takav? Svaki put kad se sjete događaja, proizvode istu kemiju u svom mozgu i tijelu kao da se događaj opet događa. Povezuju se isti krugovi i šalje se isti emocionalni signal tijelu. Što je relevantno iza toga? Pa vaše tijelo je nesvjesni um … ne zna razliku između iskustva koje stvara emociju i emocije koju stvarate samim mislima, tako da tijelo vjeruje da živi u istom prošlom iskustvu, 24 sata dnevno , 7 dana u tjednu, 365 dana u godini.
Dakle, kad te emocije utječu na određene misli, a one to čine, onda te misli stvaraju iste emocije i iste emocije utječu na iste misli. Sada je stanje cjelokupne osobe u prošlosti pa onda najteži dio promjene nije napraviti isti izbor koji ste napravili dan prije.
Bitnija stvar je da nastavljamo povezivati te krugove, oni postaju sve utabaniji, tako da imate misao i onda program radi. Ali emocija slijedi tu misao, ako imate misao straha, osjetit ćete tjeskobu. Čim osjetite tjeskobu, vaš se mozak provjerava vaše tijelo i govori: ‘Da, prilično si tjeskoban’. Onda počnete razmišljati i bavite se mislima koje odgovaraju onome kako se osjećate.
Redundacija tog ciklusa uvjetuje da tijelo postane um, tako da sada, kada dođe vrijeme za promjenu, osoba ulazi u tu rijeku promjene i ona odjednom čini drukčiji izbor, ne osjeća se na isti način.
Tijelo kaže: Radiš ovo 35 godina, prestat ćeš osjećati patnju i prestat ćeš se osjećati krivim i prestat ćeš osjećati sram? Nećeš se žaliti ili okrivljavati ili smišljati izlike ili tugovati? Tijelo je u nepoznatom području. Tako tijelo kaže – želim se vratiti natrag na poznato područje.
Tako tijelo počinje utjecati na um i kaže: Počni sutra. Previše sličiš na svoju majku. Nikada se nećeš promijeniti. Ovo neće funkcionirati za tebe. Ovo se ne čini dobro. Tako reagirate na tu misao kao da je istina i ta ista misao će dovesti do istog izbora, stvoriti isto ponašanje, koje će stvoriti isto iskustvo, koje proizvodi istu emociju.
Vaše tijelo je vaš nesvjesni um.
U određenom smislu, ako sjediš i počneš razmišljati o nekom budućem najgorem scenariju koji zamišljaš i počneš osjećati emocije tog događaja, tvoje tijelo ne zna razliku između događaja koji se odvija u tvom svijetu i onoga što stvaraš samo emocionalnom mišlju.
Znači, većina ljudi stalno potvrđuje svoje emocionalno stanje. Kada dođe vrijeme da se odrekneš te emocije, mogu reći da to stvarno želim učiniti, ali zapravo je tijelo jače od uma jer je tako uvjetovano. Tako je sluga sada postao gospodar i osoba će odjednom, kad uđe u nepoznato, radije osjećati krivnju i patnju, jer barem to može predvidjeti.
Biti u nepoznatom području je zastrašujuće za većinu ljudi jer je nepoznato neizvjesno. Ljudi mi kažu da ne mogu predvidjeti svoju budućnost. Ja sam u nepoznatom. Uvijek im kažem: Najbolji način da predvidite svoju budućnost je da je stvorite. Ne iz poznatog, već iz nepoznatog.
Koje misli želiš ustaliti u mozgu? Kakvo ponašanje želiš demonstrirati u jednom danu?
Čin njihovog uvježbavanja je psihički, zatvarajući oči, uvježbavajući akciju …
Ako ste doista prisutni, mozak ne poznaje razliku između onoga što zamišljate i onoga što doživljavate u 3D svijetu.
Onda počnete instalirati neurološki hardver u vašem mozgu da izgleda kao da se događaj već dogodio. Sada mozak više nije zapis o prošlosti, sada je to mapa budućnosti. A ako nastavite raditi na taj način, hardver postaje softverski program i tko zna, samo se odjednom možete početi ponašati kao sretna osoba.
I mislim da je najteži dio emocionalno podučavanje našeg tijela. Koji osjećaj će budućnost buditi u vama ispred stvarnog iskustva. Što to znači?
– Ne možete čekati uspjeh da bi se osjećali osnaženo.
– Ne možete čekati bogatstvo da osjećate kako živite u izobilju.
– Ne možete čekati vaš novi odnos da bi osjetili ljubav, ili vaše iscjeljenje, da se osjećate cjelovito.
Mislim, to je stari model stvarnosti … uzroka i posljedice … Čekanje da se nešto izvan nas promijeni da bi promijenili svoje osjećaje. Kada se osjećamo bolje unutar nas, obraćamo pozornost na onoga ili na ono što je to uzrokovalo. To onda znači da iz Newtonovskog svijeta većina ljudi cijeli život živi u oskudici, čekajući da se nešto promijeni izvana.
Newtonski svijet – tu se radi o svemu predvidivom. Tu se radi o predviđanju budućnosti. Ali kvantni model stvarnosti je uzrokovanje učinka.
U trenutku kada se počnete osjećati bogato i vrijedno, stvarate bogatstvo. U trenutku kada ste osnaženi osjećate da počinjete koračati prema uspjehu. Onog trenutka kada počnete osjećati – cijelo vaše iscjeljenje počinje… i kada volite sebe i volite cijeli život, stvorit ćete jednako… tada uzrokujete efekt.
Mislim da je to razlika između života kao žrtve u svijetu, govorite: Ovakav sam zbog te osobe ili te stvari ili tog iskustva, oni su me naveli na takvo razmišljanje i da se osjećam na taj način.
Kada to promijenite, postanete kreator svog svijeta i počnete govoriti: Moje razmišljanje i moj osjećaj mijenjaju ishod u mom životu i sada … to je sasvim drugačija igra. Kada počnemo vjerovati više da smo mi kreatori stvarnosti.
Ako vas ne definira vizija budućnosti, onda ostajete sa starim uspomenama iz prošlosti i bit ćete predvidljivi u svom životu.
A ako se probudite ujutro i ne budete definirani vizijom budućnosti, kao što je viđanje istih ljudi, odlaženje na ista mjesta, obavljanje istih stvari u isto vrijeme, vaša osobnost više ne stvara vašu osobnu stvarnost … sada vaša osobna stvarnost utječe na stvaranje vaše osobnosti.
Vaša okolina stvarno kontrolira način na koji mislite i osjećate, nesvjesno. Jer svaka osoba, svaka stvar, svako mjesto, svako iskustvo ima neurološku mrežu u vašem mozgu. Svako iskustvo koje imate sa svakom osobom proizvodi emociju.
Tako će neki ljudi koristiti svog šefa da potvrde svoju ovisnost o prosudbi. Iskoristit će svog neprijatelja kako bi potvrdili svoju ovisnost o mržnji. Oni će koristiti svoje prijatelje da ponovno potvrde svoju ovisnost o patnji. Sada im je potreban vanjski svijet da nešto osjete.
Dakle, za promjenu, treba biti veći od svoje okoline, biti veći od uvjeta u svom svijetu … a okolina je tako zavodljiva.
Zašto je onda meditacija alat? Pa, sjednimo, zatvorimo oči i odvojimo se od vašeg vanjskog okruženja. Dakle, ako vidite manje stvari – manje stimulacije ide u vaš mozak.
Ako slušate laganu glazbu ili ako imate čepove za uši, manje osjetilnih informacija dolazi u vaš mozak tako da se isključujete iz okruženja. Ako možete posjesti svoje tijelo i reći mu da sjedi kao životinja. Ostani tu! Ja ću te nahraniti kad završimo, možeš ustati i provjeriti svoje poruke e-pošte, ali sada ćeš sjediti i slušati me.
Dakle, kada to radite ispravno, ne jedete ništa ili ne mirišete ili ne kušate ništa što niste iskusili i osjetili, morate se složiti sa mnom da vas određuje misao.
Dakle, kada se tijelo želi vratiti u svoju emocionalnu prošlost, postajete svjesni da je vaša pažnja usmjerena na tu emociju, a gdje je vaša pažnja usmjerena tamo stavljate svoju energiju koju premještate iz sadašnjeg trenutka u prošlost i postanete svjesni toga i vratite svoje tijelo natrag u sadašnji trenutak zato što kažete: Dobro, sad je 8:00 ujutro i normalno ti se uzrujavaš jer si zapeo u prometu i navikao si na osjećaj ljutnje i stvari se ne odvijaju po rasporedu … Oh, 11:00 sati je i obično provjeravaš e-poštu i dobro sve pregledavaš… tvoje tijelo traži to predvidljivo kemijsko stanje.
Svaki put kada postanete svjesni da to radite i vaše tijelo žudi za tim emocijama – vratite se natrag u sadašnji trenutak, govorite tijelu da više nije um. Da ste vi um. I sada vaša volja postaje veća od programa.
A ako to stalno iznova činite, to je kao da trenirate pastuha ili psa koji će samo reći: Sjest ću.
I u trenutku kada se to dogodi, kada tijelo više nije um, kada se konačno preda, dolazi do oslobađanja energije. Idemo od čestice do vala. Od materije do energije. I oslobađamo se lanaca onih emocija koje nas drže u poznatoj prošlosti, a vi ste ih vidjeli tisuće puta, zapravo možemo to sada predvidjeti skeniranjem mozga.
Dr Joe Dispenza
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
