“Teško je vjerovati u sebe, jer je ideja o sebi umjetna tvorevina. Ti si zapravo djelić veličanstvene cjelovitosti svemira. Sve ono što je lijepo u svijetu je unutar tebe. Nitko se zapravo ne osjeća samopouzdano duboko u sebi jer je to umjetna ideja. Drugi ljudi uglavnom nisu uopće toliko zabrinuti zbog onoga što ti radiš ili govoriš, tako da možeš relativno anonimno lutati svijetom. Ne smiješ se osjećati kao da te netko proganja ili proučava. Oslobodi se ideje da te ljudi promatraju.” ~ Russell Brand
Na ovaj se citat nadovezuje i mudra zen priča koja ide nekako ovako:
“Kada sam bio mlad bilo mi je jako bitno što drugi misle o meni. Kada sam postao malo zreliji nije mi bilo toliko bitno što drugi misle o meni. I onda sam shvatio da nitko zapravo nije ni mislio o meni.”
Često se opterećujemo mislima što drugi misle o nama. Mi mislimo da drugi nešto misle o nama što znači da naša percepcija nas samih u ovom svijetu nije što mi mislimo o sebi, već što mi mislimo da drugi misle o nama!
Činjenica je da drugi uglavnom uopće ne misle o tebi. Čak iako ponekad misle, ne možeš znati što, već vjeruješ u ono što misliš da oni misle, a to je uglavnom pogrešno. Osim što je pogrešno, gotovo uvijek je i nebitno, jer kakva je realna vrijednost nečijeg mišljenja o tebi? Može biti bitno samo ako se radi o nekoj osobi do čijeg ti je mišljenja stalo jer je ta osoba na neki način zavrijedila tvoje povjerenje, a to su onda i osobe koje će dobronamjerno i podijeliti svoje mišljenje s tobom iako te takve osobe vole i prihvaćaju onakvim kakav jesi pa ni nemaju neko mišljenje o tebi. Mišljenja ostalih su bitna koliko i proljetni povjetarac.
Nemoj ni ti previše misliti o sebi, jer pod pojmom ‘ja’ podrazumijevamo našu životnu priču u ovom životu. Ja, moje potrebe, moje želje, moje emocije, moj život… u redu je tu naći neki balans, pronaći svoju ulogu u ovom svijetu i naravno pobrinuti se za osnovne životne potrebe, ali potrebno je tražiti sebe izvan okvira ovog tijela i uma kojeg koristimo.
Sviđa mi se misao, umrijeti prije umiranja. Nama je naš život jako važan i mislimo da moramo udovoljiti drugima kako bi oni imali dobro mišljenje o nama, ali ljudi će imati svoje mišljenje o nama bez obzira što mi napravili. Zašto onda ne bismo živjeli autentično, ne dopustili egu da vodi naš život. Drugim riječima prije našeg tjelesnog ‘umiranja’, neka umre naš ego (možda je ‘lažni ego’ zapravo bolji termin), satkan od neopipljivih misli i uvjerenja, stavova i prosudbi, a sve su to oblici koji lako pružaju privid osjećaja vlastite osobnosti.
Uglavnom, htio sam reći da se oslobodiš tih misli o sebi i onoga što misliš da drugi misle o tebi, jer sve je to uglavnom nebitno ili lažno.
Nitko ne ‘misli o tebi’, opusti se! 😉
Napisao: Dario Duišin Džunić
Instagram: darioduisindzunic
Facebook: https://www.facebook.com/dharma3d
