“Dolazi Rasa štakora, generacija koja se konačno odvojila od istinskih ljudskih korijena. Bit će to ljudi vrlo prosječne inteligencije, nasilnici čija će neshvatljiva pohlepa i prodornost zaslijepiti i one najmudrije, oni koji će se usuditi i nemoguće i pokrenuti proces propadanja fantastičnih razmjera. Zavladat će patnja, bijeda, masovna depresija i bezvoljnost, val samoubojstava, duhovna degeneracija, lažni proroci, niz teških bolesti i to novih i zastrašujućih razmjera, a lopovluk će postati vrlina.”
Jedne zvjezdane noći na jugu Indije, od 17. na 18. veljače 1983. godine, u noći kada je Bog Krišna napustio Zemlju (prije 5000 godina) i dogodio se biblijski Potop, jedan mi je Adept (*monah) rekao:
“Dolazi Rasa štakora, generacija koja se konačno odvojila od istinskih ljudskih korijena.
Bit će to ljudi vrlo prosječne inteligencije, nasilnici čija će neshvatljiva pohlepa i prodornost zaslijepiti i one najmudrije, oni koji će se usuditi i nemoguće i pokrenuti proces propadanja fantastičnih razmjera.
Zavladati će patnja, bijeda, masovna depresija i bezvoljnost, val samoubojstava, duhovna degeneracija, lažni proroci, niz teških bolesti i to novih i zastrašujućih razmjera, a lopovluk će postati vrlina. A ljudi će se čak diviti mračnjacima koji će ih podijeliti i početi će nova etapa Kali Yuge…”.
Napomenuo sam starcu da dolazim iz zapadne civilizacije i upozorio da mi na sve gledamo ipak malo drukčijim očima. Šokirao me komentarom koji je uslijedio.
“Ah, pa kršćanstvo je odavno prepoznalo proces fatalnog odvajanja čovjeka od Prirode i njenih zakona – rekao je promuklim glasom – koji je jasno prikazan u simbolici svetog Jurja koji ubija zmaja!
Tvoja je civilizacija ubila ono što bi znanstvenici nazvali “reptilnim dijelom mozga”, zapravo sve ljudske instinkte, intuiciju, prirodne ritmove i izručila Čovjeka racionalnom umu.
Treba li uopće reći koliko je analitički um, racionalno nasilje, nesposobno riješiti bilo što?
Vi biste rekli da se čovjek posvađao s Bogom kada se okrenuo od najdubljih slojeva vlastite svijesti, ali buduća vremena donose toliko muka da nećete ni imati vremena o tome razmišljati…”
I površnim promatranjem društvenih kretanja gotovo da je moguće poimence izdvojiti likove koji su dojahali na krilima ovog proročanstva i koji se u uvjetima opće katastrofe tako dobro snalaze. Ono što je jogi rekao te noći bilo je i to da nema nikakve mogućnosti pronalaženja izlaska iz krize koja dolazi.
Jedino prolaz KROZ krizu, što je najbolnije rješenje.
Povratak iskonu, kolektivnim vrijednostima cijele vrste, odricanje i složnost te osvještavanje finijih razina stvarnosti JEDINI su izlaz.
Kako mi je Siddheshwar Baba, na pitanje kuda nas put vodi, uz smijeh rekao:
“Ne vjerujte im ni kada darove nose ni kada obećaju ni kada urlaju uvrijeđeni, ni kada plaču… jer one koji su Sinovi Svjetla samo ćete po njihovim djelima prepoznati…”.
Drago Plečko
facebook.com/dragopleckoofficial
