Ovaj drevni blagoslov nastao je na Navatl (astečkom) jeziku, kojim se počevši od sedmog stoljeća govorilo na teritoriju centralnog Meksika. Blagoslov govori o oproštaju, nježnosti, razvezivanju i oslobađanju.
“Oslobađam svoje roditelje osjećaja da su me iznevjerili.
Oslobađam svoju djecu potrebe da me učine ponosnom.
Neka vlastiti put ispisuju slušajući svoje srce koje im neprestano šapuće na uho.
Oslobađam svog partnera obaveze da me učini kompletnom osobom.
Ništa mi ne nedostaje; stalno učim zajedno sa svim drugim bićima.
Zahvaljujem se svojim precima koji su se sjedinili kako bih ja danas udisao život.
Oslobađam ih grešaka iz prošlosti i želja koje nisu ispunili, svjestan da su učinili najbolje što su mogli da razriješe svoje poteškoće u skladu sa sviješću i shvaćanjima koja su tada imali.
Poštujem ih, volim i vidim njihovu nevinost.
Ogoljavam se pred njihovim očima, te tako oni znaju da ne skrivam i ne dugujem ništa osim odanosti samoj sebi i vlastitom postojanju.
Prateći mudrost srca, svjesna sam da ostvarujem svoj životni cilj, slobodna od vidljivih i nevidljivih vezanosti koje mogu ugroziti moj Mir i Sreću, koji su moja jedina obaveza.
Odričem se uloge spasitelja, onog koji ujedinjuje ili ispunjava očekivanja drugih ljudi.
Učim kroz, i isključivo kroz ljubav.
Blagoslivljam svoju suštinu, svoje načine da se izrazim, iako me možda netko ne razumije.
Slušam samog sebe, zato što sam jedini koji je živio i iskusio povijest mog života, zato što poznajem sebe, znam tko sam, što osjećam, što činim i zašto to činim.
Poštujem i uvažavam sebe.
Poštujem Božansko u sebi kao i u tebi.
Slobodni smo.”
