Kada se zakačite za biće koje volite, ono što tada nudite nije ljubav, već samo lanac koji će okovati ili vas ili to biće. Ljubav može postojati samo u slobodi. Onaj koji stvarno voli nekoga, uvijek radi za njegovo dobro, a osnovni element toga je oslobađanje ljubljenog od strane onoga koji ga voli.
Krenimo sada na analizu greške koja se mnogima događa u odnosima s bližnjim, kada pokušavamo stvoriti čvrsto uporište u vječito promjenjivoj struji života. Mislite na osobu čiju ljubav želite osvojiti. Želite joj postati važni? Hoćete biti jedini za nju? Hoćete da se ta osoba zainteresira za vas i upusti se u trajnu vezu s vama?
Ako je tako, dobro otvorite oči: vi nerazumno pozivate tu osobu da vas prihvati u ekskluzivnom smislu, pozivate je da ograniči vašu slobodu prema svom nahođenju, da kontrolira vaše ponašanje, vaše planove, vaš razvoj – sve to isključivo za dobrobit njenih interesa.
To je kao kada bi vam ta osoba rekla: „Ako želiš biti jedino biće za mene, moraš se podvrgnuti mojim uvjetima, jer od trenutka kada prestaneš zadovoljavati moja očekivanja, prestati ćeš biti jedino biće za mene”.
Vi ste htjeli biti jedini toj osobi, zar ne? Automatski morate platiti cijenu gubitkom svoje slobode – morate plesati u ritmu koji vam nameće ta osoba, isto kao što očekujete da drugi plešu u vašem ritmu, ako žele biti jedini za vas.
Zapitajte se sada vrijedi li platiti tako visoku cijenu za ono što zauzvrat dobivate. Zamislite kako govorite toj osobi čiju ljubav tražite: „Ostavi mi slobodu da budem onakav kakav sam, da mislim svojom glavom, da idem za vlastitim ukusima i težnjama, da se ponašam na način koji mi najviše odgovara”.
Tražeći tako nešto, vi tražite nemoguće. Kada zahtijevate od nekoga da budete jedino biće za njega, to suštinski znači kako se trebate ozbiljno potruditi ne bi li učinili sebe ugodnim toj osobi.
Na toj točki, vi gubite svoju slobodu. Razmišljajte o ovome koliko god vam volja, ali potrudite se da to i shvatite.
Može se dogoditi da na kraju zaključite: „Draža mi je moja sloboda od tvoje ljubavi”. Ako bi morali birati između „biti s nekim”, ali u zatvoru, ili da hodate sami i slobodni, što biste izabrali? Sada recite toj osobi: „Slobodan si da budeš onakav kakav si – da misliš svojom glavom, da ideš za svojim ukusima i težnjama, da se ponašaš onako kako ti najviše odgovara”.
Kad izgovorite ove riječi, dogodit će se jedna od sljedeće dvije reakcije: ili će ih vaše srce odbaciti i postati ćete svjesni kakvi ste – dakle netko tko se kači za druge i u biti ih koristi (tada pažljivo analizirajte vaše lažno uvjerenje da ne možete živjeti niti biti sretni bez te osobe); ili će vaše srce iskreno izgovoriti te riječi – i tada, u tom trenutku, nestat će svaka kontrola, svaka obmana, svako iskorištavanje, svaka posesivnost i ljubomora.
Slobodan si da budeš ono što jesi – da misliš svojom glavom, da ideš za svojim ukusima i težnjama, da se ponašaš na način koji ti najviše odgovara.
Zapazit ćete još jednu stvar: konkretna osoba prestat će tada biti jedina i najvažnija za vas. Ostat će važna na isti način kao što je to zalazak sunca ili neka simfonija, isto kao što je svako drvo unikat po sebi, neovisno od sjenke i plodova koje vam može dati.
Vaša najdraža osoba neće pripadati isključivo vama, već svima i svemu, odnosno nikome i ničemu – baš kao zalazak sunca ili neko drvo.
Ponavljajte ove riječi:
„Slobodan / Slobodna si da budeš ono što jesi…”
Izgovarajući ih, oslobađate sami sebe – sada ste spremni za ljubav. Jer, kada se zakačite za biće koje volite, ono što tada nudite nije ljubav, već samo lanac koji će okovati ili vas ili to biće. Ljubav može postojati samo u slobodi.
Onaj koji stvarno voli nekoga, uvijek radi za njegovo dobro, a osnovni element toga je oslobađanje ljubljenog od strane onoga koji ga voli.
Anthony De Mello
