
Jedan od razloga zašto volim raditi intuitivna čitanja i kanaliziranja sa ljudima su vrijedne poruke i moćni podsjetnici duše, Izvora, Višeg Ja.
Svako intuitivno čitanje, svaki prijenos informacija donosi toliko znanja i mudrosti o životu, smrti, bolesti, egu, tijelu, duši, svrsi, našim životnim lekcijama, vjeri, intuiciji, odnosima, ljubavi itd…
Jedno od kanaliziranja koje sam prošle godine napravila bilo je za sestru jedne mlade žene, koja je godinama u dubokoj komi u bolnici.
Osjetiti energetsko polje osobe u komi za mene je bilo novo iskustvo, a koje mislim da nikada neću moći zaboraviti.
Osjećala sam neopisivu bol i patnju žene u komi. Unutar njenog tijela intenzivno se osjećao neprestani unutarnji rat, toliko nemira, intenzivne nervoze, tjeskobe i strujnih udara, koji nisu prestajali.
Biti zaglavljen u tijelu koje je vezano na aparate na bolničkom krevetu osjećalo se kao beskrajno mučenje.
I to me natjeralo da duboko osjetim i shvatim koliko je to totalno nepotrebne agonije za dušu.
Za dušu koja je zarobljena u tijelu koje se ne može pomaknuti.
Duša koja je spremna otići, ali je mi ne puštamo.
Sa svojom crkvom, vjerom, svojim zakonima i svojim bolničkim sustavima ljudi se igraju Boga umjetnim produljenjem nečijeg života.
Zašto osuditi osobu na beskrajno mučenje?
To me je natjeralo da razmišljam o tome kako smo, od trenutka kada se rodimo do trenutka kada umremo, istrenirani, isprani su nam mozgovi da ignoriramo svoju dušu, svoju intuiciju, svoj unutarnji glas, naše vrijednosti, naše potrebe i želje naše duše.
I kako u životinjskom svijetu često ima više dostojanstva pri rođenju, bolesti i smrti nego u našem ljudskom svijetu.
I koliko je to tužno.
Koliko nam je potrebno da kao ljudi to osvijestimo.
Da se time bavimo, da razmišljamo i razgovaramo o ovim vrlo važnim temama, umjesto da pustimo sustav i bolnice da razmišljaju umjesto nas.
Potrebna nam je revolucija duše.
Kako bismo mogli naučiti da se povežemo sa svakom dragocjenom dušom, da je slavimo, cijenimo i odamo joj poštovanje, pri njenom dolasku i odlasku.
Kada se rodi beba.
Kada se naši voljeni jako razbole.
Kad su na samrti.
Potrebno nam je naučiti slaviti život i smrt.
Kod žalovanja, tugovanja, sahrana glavni fokus smo uvijek mi i naš gubitak umjesto da nam je fokus na osobi koja je umrla.
Potrebno je da vidimo osobu koja je umrla.
Da poštujemo i slavimo svaku dušu koja odlazi umjesto tugovanja nad mrtvim tijelom.
Potrebno je da se više zauzmemo za dostojanstvo svake duše, kako tijekom njenog života tako i kod smrti.
Oslobodi svoju sjenu. Živi svoju istinu.
AUTOR: Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je praktičarka iscjeljivanja trauma, iscjeljenja unutarnjeg djeteta, savjetnica za partnerske odnose, praktičarka rada sa sjenom i intuitivni medij.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.