Vedsko opažanje ovoga svijeta uvijek uzima u obzir da je ova kozmička kreacija prikaz Božje energije. Drugim riječima, nema načina razumijevanja materije do posljednjeg detalja. U vedskim je spisima rečeno kako obilju Svevišnjeg nema kraja, stoga nije moguće objasniti sve energije i obilje. U Bhagavad-giti, Bog tek budi našu zantiželju, a potom kaže da sve što je bogato, lijepo i slavno potječe iz malene iskre Njegova sjaja.
Upitajmo se stoga zašto je nama smrtnicima potrebno ovo detaljno znanje kada Bog samo jednim Svojim djelićem prožima i održava cijeli svemir? Nema ograničenja razinama suptilnosti koji su tu uključeni.
Za osobu koja je prihvatila vedsko znanje, ideja o materiji kao kompleksnom aranžmanu valnih funkcija samo potvrđuje ono što je izrečeno u vedskoj literaturi, a to je naime da su osjetila nesavršena. Naša osjetila i kakav god instrumentarij izmislili kako bismo proširili područje našeg opažanja, uvijek će ostati nedovoljno savršen.
Kako opažamo svijet? Ono što nazivamo percepcijom jest interakcija materijalnih osjetila koja su dio jedne materijalne energije s njenim drugim dijelovima. Duhovna duša je, zapravo, promatrač svega ovoga. A kako ona promatra i kako je svjesna sebe i svog okruženja, to ovisi o stupnju pročišćenosti njene svijesti. Svjesnost je Božja transcendentalna energija i nije proizvod materije.
Tri razine svjesnosti
Primordijalna ili transcendentalna razina našeg postojanja sastoji se od tri aspekta:
- Svjesnost – “Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo svjesnost i daje ona neuništiva…” (Bg., 2.17)
- Jastvo – “Jastvo je mikro-atomske veličine i može se opaziti savršenom inteligencijom. Mikro-atomska duša lebdi u pet vrsta zraka (prana, apana, vyana, samana i udana). Nalazi se u srcu i širi pomoću svjesnosti svoj utjecaj po čitavom tijelu utjelovljena živoga bića…” (Mundaka Upanishada, 3.1.9)
- Osobnost – “Nikada nije bilo vremena da naša osobnost nije postojala. Ona sada postoji, i u budućnosti će nastaviti postojati…” (Bg., 2.12)
Privremeni život vječne duše
Živo biće koje je dostiglo ljudsko tijelo i inteligenciju, stvoreno je kako bi shvatilo ove činjenice jer upravo ta vrsta znanja, kao i sama njegova svjesnost, čini njegov život uspješnim. Djelatnosti duše u ovom materijalnom svijetu razlikuju se od djelatnosti u duhovnom svijetu. Iako je duhovna duša vječna, djelatnosti koje obavlja pod utjecajem materijalne prirode privremene su.
Proces samospoznaje ili prakticiranje duhovnog života nastoji vratiti duhovnu dušu njezinom vječnom djelovanju, čak i dok se nalazi u ovom materijalnom svijetu. Za onoga tko je tako zadovoljan, trostruke bijede materijalnog postojanja više ne postoje. U takvoj zadovoljnoj svjesnosti njegova inteligencija ubrzo postaje čvrsto utemeljena.
Dakle, svjesnost je uvijek prisutna jer je ona simptom duhovne duše. No, sada je naša svjesnost materijalno onečišćena, jer se druži s materijalnim vibracijama. Na primjer, voda koja se slijeva iz oblaka je čista, ali kada dođe u dodir sa zemljom istog trenutka postaje blatnjava. Profiltriramo li tu istu vodu, ona ponovno stječe svoju izvornu čistoću. Slično tomu, duhovni život predstavlja proces čišćenja ili filtriranja naše svijesti.
Tako Bhagavad-gita (2.55) kaže da se za osobu koja odbaci sve vrste želja za osjetilnim uživanjem, koje nastaju iz umne špekulacije i pročišćena uma i nalazi zadovoljstvo samo u Jastvu, može reći kako ima čistu transcendentalnu svjesnost. Svako živo biće tako je smisleno povezano nevidljivim nitima sastavljenim od nježnih vibracija s jedinstvenim poljem ovoga svemira.
No, kako to jedinstveno polje dolazi od jednog izvornog praiskonskog izvora čija je priroda transcendentalna, tako je svako živo biće povezano i s njim. Ako uzmemo za primjer dva elektrona u nekom atomu, očito je da je tu prisutna nevidljiva, ali snažna veza.
Ta veza svakako mora u sebi sadržavati i element smislenosti, inteligencije ili svijesti. Ta svijest dolazi od osobne duše.
