Ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem – govorila je Helen
Helen Adams Keller (1880-1968) je bila američki pisac i pedagog. Zapamćena je kao medicinski fenomen i jedna od žena sa najzanimljivijom biografijom 19. stoljeća.
Od djetinjstva je bila slijepa i gluha. Nakon dugotrajnog procesa uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu. Naučila je nekoliko stranih jezika, a u učenju je iskazala izvanredan smisao za književni i znanstveni rad. Doktorat iz filozofije je obranila na Radcliffe Colledgeu.
Zbog toga je postala jednom od najpopularnijih ikona američke popularne kulture i simbol invalida koji uspijevaju prebroditi svoju hendikepiranost. Kasnije je djelovala kao socijalna radnica.
Evo nekoliko njezinih misli koje su ostale upamćene desetljećima unatrag:
– Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti za drugoga, a onda za sebe same.
– Samoća i žaljenje su naši najgori neprijatelji i ako im se predamo, nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.
– Posrćem, padam, ustajem … Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed … Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba pobjeda.
– Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.
– Karakter se ne može razviti kroz lakoću i mir. Jedino kroz iskušenja i patnju duša može zaista ojačati, vizija se izoštriti, ambicija inspirirati i uspjeh postići. Moji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.
– Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.
– Ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem.
– Dok sebičnost i pritužbe izopačuju i pomračuju dušu, ljubav je puni radošću i oštri njezin vid.
– Sve ima svoja čuda, pa čak i tama i tišina, i ja učim u kakvom god stanju bila da tu budem i zadovoljna.
– Život je ili smjela avantura ili ništa.
– Drži svoje lice naspram sunca i nećeš moći vidjeti sjenku.
– Ja vrlo rijetko mislim o mojim nedostacima, i oni me nikad ne čine tužnom.
– Ono u čemu smo nekada uživali, nikada ne možemo izgubiti. Sve što istinski volimo postaje dio nas.
– Možemo postići sve što hoćemo ako smo dovoljno uporni u tome.
– Užasna je stvar moći vidjeti, a nemati viziju.
