Kakva je točno veza između patnje i duhovnog buđenja? Kako jedno vodi drugome? Da niste propatili to što jeste, ne biste možda imali dubinu kao ljudsko biće, ne bi u vama bilo skromnosti niti suosjećanja. Sada ne biste slušali ove riječi. Gotovo svi oni koji su napravili pomak u svijesti, napravili su to nakon trenutka u kojem su shvatili da su propatili dovoljno. Da, patnja je neophodna – ali samo dok ne shvatite OVO!
Predaja znači prihvatiti ovaj trenutak kakav jeste. Ali nećete se moći predati dok vam ne bude dosta patnje, dok niste patili dovoljno. I na nekom nivou vi prepoznate da se uglavnom ta patnja stvara sama. Stvara se iz otpora onome što jest.
Patnja dolazi iz misli, iz interpretacije onoga što jest, ne iz situacije ili okolnosti. Samo kada shvatite da ste dovoljno patili u životu, u mogućnosti ste reći da vam patnja više nije potrebna.
Patnja je predivan učitelj. Ona je mnogim ljudima jedini duhovni učitelj. Patnja vas produbljuje i postepeno razbija umotvorinu koju ste stvorili o sebi – ego! Gotovo svi oni koji su napravili pomak u svijesti, napravili su to nakon trenutka u kojem su shvatili da su propatili dovoljno.
Ako ih pitate, svi su iskusili svoj dio ljudske patnje, inače ne bi bili otvoreni ka Poruci. Oni su iskusili svoj dio ljudske patnje i došli su do trenutka gdje su spremni čuti poruku koja kaže: “Postoji drugi način života, onaj kojim možete živjeti i koji vam ne stvara daljnju patnju.”
Jer u velikoj mjeri ljudi sami sebi stvaraju patnju i kada ste spremni čuti tu Poruku, to je zaista Poruka koja postoji u svakoj religiji. To je najvažnija poruka budizma – kraj patnje. Čak i najvažnija poruka Isusovih učenja je pronalaženje bisera velike vrijednosti, pronalaženja Carstva Nebeskoga koja je u tebi sada i ovdje. I to je naravno kraj življenja u stanju patnje.
Netko može reći da vam je patnja potrebna da bi shvatili, da bi došli do točke ostvarenja u kojoj ne morate više patiti i to je paradoks. Da ja nisam patio, onda ovo učenje ne bi postojalo. Možete reći da je jednim dijelom došlo kao rezultat intenzivne patnje, jer se kao ljudsko biće ne bih mogao duhovno razvijati ako nisam patio.
Tako da je patnja moj najveći učitelj i ona je za većinu ljudi najveći učitelj. I onda neki ljudi, kada postanu spremni, stupe u kontakt s duhovnim učenjima i tako mogu ubrzati proces ostvarenja. A to je da ne morate patiti ili da ste spremni to čuti.
To je pričao i Buda prije 2600 godina, da može doći kraj patnji koju nanosimo sami sebi. Patnja je misao, misao vas čini da patite više nego bilo što drugo.
Patnju ne donosi neka situacija, već vaša interpretacija situacije.
Kada to shvatite onda vidite da postoji drugi način na koji možete živjeti u kojem se ne raspravljate mentalno o onome što jest. I ako ne nanosim više patnju sebi, onda je više ne nanosim ni drugima, jer to dvoje uvijek idu zajedno.
Je li patnja zaista neophodna?
Da i ne.
Da niste propatili, ne biste imali dubinu kao ljudsko biće, ne bi u vama bilo skromnosti niti suosjećanja. Sada ne biste čitali ove riječi. Patnja razbija ljušturu ega i tako dolazi do točke kada služi svojoj svrsi. Patnja je neophodna dok ne shvatite njenu bespotrebnost.
Eckhart Tolle
