Iscjeljujuće energije ne mijenjaju čovjeka. One mu omogućuju da prestane biti ono što je morao postati da bi preživio.
Početke često vežemo uz datume, odluke i mentalnu motivaciju. Nova godina, novi planovi, nova faza. Ipak, mnogi primijete da se, unatoč jasnoj namjeri za promjenom, život nastavlja po starom obrascu. Razlog za to rijetko je manjak volje. Mnogo češće riječ je o emotivnom i energetskom teretu prošlosti koji nije razriješen na razini na kojoj se i zadržao.
Promjena ne zapinje zato što ne znamo što želimo, nego zato što sustav već nosi previše onoga što je nekada bilo nužno, a danas više nije.
Zašto novo ne može započeti dok staro nije završeno
Dok u tijelu i energetskom sustavu postoji nerazriješen emotivni teret, energija ostaje vezana uz prošla iskustva, odnose i prilagodbe. Tada novo nema gdje ući. Novi početci se pokušavaju ostvariti kroz iste obrasce, samo u drugačijim okolnostima.
Na energetskoj razini, ono što nije završeno ne nestaje s vremenom. Ono ostaje aktivno i oblikuje način na koji doživljavamo sadašnjost. Zato promjena okoline, posla ili odnosa često ne donosi očekivano olakšanje.
Sustav i dalje reagira iz stare frekvencije.
Kako nastaje emotivni teret koji nosimo godinama
Emotivni teret rijetko nastaje iz jednog događaja. Najčešće se gradi kroz dugotrajna stanja u kojima osoba ne može biti u skladu sa sobom.
Potiskivanje emocija, stalno prilagođavanje, preuzimanje odgovornosti za tuđa stanja, nedovršeni gubici i odnosi bez stvarnog završetka ostavljaju trag u tijelu.
Kada takva stanja traju dovoljno dugo, sustav uči da je držanje sigurnije od puštanja. Napetost postaje poznata, a opuštenost nešto strano. Emotivni stres tada više ne ovisi o okolnostima, nego postaje unutarnja struktura.
Zašto razumijevanje nije dovoljno
Iako je uvid važan, emotivni teret se ne razrješava isključivo kroz razumijevanje. Hormone ne zanima znanje, objašnjenje ni suptilno razumijevanje procesa. Hormonski sustav reagira isključivo na iskustvo sigurnosti ili nesigurnosti u tijelu.
Ono što je nekada služilo preživljavanju, tijelo će nastaviti održavati sve dok kroz ponavljanje ne dobije jasan signal da više ne mora držati. Zato osoba često zna da je nešto završeno, ali to ne osjeća.
Ili donese odluku o promjeni, ali se iznova vraća istim obrascima. Sustav još uvijek funkcionira po staroj logici jer nije dobio dozvolu da pusti.
Što je energetski tretman emotivnog rasterećenja
Energetski tretman emotivnog rasterećenja ne bavi se analizom prošlih događaja niti pričom o onome što se dogodilo. Rad ide izravno tamo gdje se teret zadržao – u tijelo i energetski sustav. Cilj nije stvaranje novog stanja, nego završetak onoga što je ostalo aktivno i nedovršeno.
Kada se emotivni teret razriješi na razini na kojoj je pohranjen, tijelo dobiva iskustvo da je sigurno prestati držati. Tada se energija ne mora ponovno graditi niti „popravljati“.
Ona se prirodno vraća u protočnije stanje.
Kako rasterećenje stvara prostor za nove početke
Kada sustav prestane održavati staro, tijelo izlazi iz kronične pripravnosti. Hormoni se postupno vraćaju u ravnotežu jer više nema potrebe za stalnom aktivacijom. Novi početci tada ne zahtijevaju napor, kontrolu ni stalno dokazivanje. Oni se pojavljuju kao prirodan nastavak rasterećenog stanja.
U tom smislu, emotivno rasterećenje nije priprema za novi početak, nego njegov temelj. Bez stvarnog završetka, novo ostaje ideja.
Kada se završetak dogodi na razini tijela, energije i hormona, promjena više ne mora biti gurana, ona se počinje događati sama od sebe jer tijelo počinje vraćati na svjesnu razinu naše vlastite želje, ideje i kreativnost.
Kako iscjeljujuće energije “čitaju” osobu pod stresom
Iscjeljujuća energija ne reagira na priču, identitet ni uvjerenja, nego na napetost u sustavu. Ona ne pita zašto je nešto nastalo, nego gdje se još drži.
Kod osobe koja nosi emotivni teret prošlosti sustav je u stalnoj unutarnjoj pripravnosti, energija je vezana uz kontrolu, oprez i zadržavanje, tijelo je naviklo na napetost kao oblik sigurnosti.
Iscjeljujuća energija to ne razbija silom. Ona ostaje stabilna tamo gdje je sustav nestabilan.
Prva faza je kontakt s napetošću što je često neugodno
Kad iscjeljujuća energija dođe u kontakt s osobom pod kroničnim stresom, često se dogodi pojačana svjesnost tijela, nemir, suze ili umor, osjećaj da “nešto izlazi”.
To nije zato što energija “uzrokuje” nelagodu, nego zato što sustav prvi put ne mora držati sve sam i napetost dolazi u kontakt s nečim što je stabilnije od nje.
Drugim riječima ono što je bilo potisnuto dobiva prostor da se osjeti.
Druga faza je gubitak potrebe za držanjem
Kako tretman napreduje, iscjeljujuća energija ne “gura” promjenu, nego ostaje prisutna, ne reagira na strah, ne pojačava priču.
Sustav tada spontano počinje popuštati, jer više nema potrebe za stalnom kontrolom, tijelo dobiva signal sigurnosti i emocije više ne moraju biti zadržane.
Otpuštanje se ne događa zato što osoba to želi, nego zato što tijelo prepoznaje da više ne mora držati.
Kako se ponaša energija prema starim emocijama
Iscjeljujuća energija ne pokušava “izbaciti” emocije. Ona im dopušta da završe svoj ciklus.
Emocije koje su ostale zarobljene u sustavu nisu problem, problem je što nikada nisu imale prostor da prođu do kraja. Kad se to dogodi, emocija se osjeti, prođe i više se ne vraća u istom obliku.
Zato nakon pravog rasterećenja ljudi često kažu: “Znam da je to bilo teško, ali više nema težinu”, “Sjećanje je tu, ali bez naboja”.
Hormonski sustav ne reagira na znanje, razumijevanje ili duhovne uvide.
On reagira isključivo na osjećaj sigurnosti u tijelu, ponavljano iskustvo da nema prijetnje.
Naš sistem rada djeluje upravo tu: smanjuje signal opasnosti, omogućuje izlazak iz kronične aktivacije i vraća sustav u stanje u kojem regeneracija postaje moguća.
Kad se emotivni teret stvarno razriješi, iscjeljujuća energija ne ostavlja euforiju, ne stvara ovisnost, ne proizvodi “novo stanje”. Ona ostavlja neutralnost.
To je stanje u kojem tijelo ne traži stalnu stimulaciju, emocije dolaze i odlaze prirodno, energija nije vezana uz prošlost.
U toj tišini novi početci ne moraju biti zamišljeni. Oni se događaju jer sustav više nije zauzet održavanjem starog.
Iscjeljujuće energije ne mijenjaju čovjeka.
One mu omogućuju da prestane biti ono što je morao postati da bi preživio.
Saša Momić, facebook
