Nikada nisam bio u Indiji. Doista, nikada u životu. Mnogi se ljudi začude nad time: toliko povezanosti s Indijom, toliko toga o jyotishu, meditaciji, Joga sutrama… i baš nikad Indija?
Ne znam zašto, ali tako se dogodilo: Indija je uvijek pronalazila put do mene. U mom umu nema sumnje da sam tamo proveo mnogo vremena, ali to je bilo nekada, na nekom drugom mjestu, u nekom drugom… Ha, neću nastavljati s tim jer stvari tako postaju mistične, a cijeli se život trudim objasniti da nema potrebe za time. Sve je tako jednostavno, jasno i kristalno razumno, samo ako imate otvorene oči i… gledate.
Pa sam se tako, umjesto da na materijalnoj razini pokušavam održavati nešto što pripada prošlosti, okrenuo otvaranju očiju.
Jedna od stvari koje otvaraju oči jest spoznaja da je sve međupovezano. Da biste razumjeli tu međupovezanost, najbolje je početi od povezanosti “dijelova” vlastitog života. Duh i tijelo, primjerice. Toliko su bliski da ih ponekad ne možete razlikovati. Koja je razlika između vaše misli i osjeta bola? Gdje prestaje razočaranje i potištenost, a počinju probavne smetnje ili glavobolja?
Ili, ako to okrenete na pozitivnu stranu: kako razlikovati sreću koju osjećate kad šećete pored mora od zdravih bubrega i dobrog metabolizma, bez kojih toga ne bi moglo biti? Kako razlikujete vitalne i uvježbane mišiće od radosti koju vam pruža sat vremena dobrog plesa? Ili seksa, što se toga tiče – jer i za to vam je potrebno tijelo koje stvara užitak i blaženstvo.
Živi ste i želite živjeti, zar ne? Želite uživati u životu, da budemo točniji. Ta želja, kao i sposobnost da se ona ostvari, naziva se AYU.
Energija koja održava vaš ayu, a to je vaša želja za životom, može se kvantificirati. Gotovo da se može izraziti brojkom ili… bodovima. Nazovimo ih ayusima. Ako imate mnogo ayusa, vaš je život ispunjen kretanjem, energijom, zdravljem, ali i željama i njihovim ispunjenjem.
“Što?” mogli biste se pobuniti. “Zar nemamo svi istu želju za životom? Što Adrian želi reći, da netko ima 50 bodova u životnim željama, a netko samo 14… čega, ono – ayusa?”
Nije to tako nezamislivo. Znate kako ide ona poslovica: “Zdrav čovjek ima mnogo želja, a bolestan samo jednu”. Ako ste imali tu nesreću da vas zadesi bolest koja prijeti prekidanjem vašeg boravka na ovom svijetu, onda znate kako stoje stvari. A siguran sam da ste više puta u životu osjetili onu frustraciju koja nastaje kad vas tijelo svojim stanjem spriječi u ostvarivanju nekih malih životnih zadovoljstava. “Oh, kako bi bilo slatko sad prošetati parkom – samo kad bih mogao, samo kad bi mi zdravlje dozvolilo.”
Šetnja parkom? Nije neka velika stvar, mogli biste reći. I nije, ako su vaši ayusi na broju. Ali, ako ih je malo… i dizanje iz kreveta mogao bi biti pothvat vrijedan divljenja.
Posebno zanimljiv dio ove priče jest da se svatko rađa s određenom količinom ayusa. Ne svatko s jednakom, da se razumijemo, ali ipak svatko s dovoljnom količinom za zadovoljavanje svojih potreba.
Nadalje, sudjelovanje u životu (Ha! Ovaj izraz zvuči tako zanimljivo da je šteta što nemam više prostora za objašnjavanje. Samo ću kratko reći da mnogi ljudi slabo sudjeluju u životu; više se “brane” od njega.) donosi neku vrst UBI-a (Universal Basic Income – univerzalnog osnovnog prihoda) u ayusima. Čim ste živi, svakog dana dobivate nešto s čime možete nadalje raspolagati.
I još, kao dodatak na ayuse dobivene rođenjem i stalni prihod kao “nagradu za život”, sa svakim doista dobro provedenim danom (a to znači danom ispunjenim stvaralaštvom i uživanjem) ostvarujete bonus na svoj portfolio ayusa.
Sve u svemu, svatko od nas ima mogućnost da količina ayusa s kojom raspolaže bude prilično velika. Kako ćete znati jeste li u tome uspjeli? Jednostavno: zdravi ste i sretni! To nije samo posljedica velike količine životnih bodova, nego i način da ih umnožavate. U ovom slučaju (kao i u mnogim drugima) vrijedi ona: “Tko ima, dat će mu se još i više.”
Međutim, jednako tako svaki čovjek ima mogućnost trošiti više nego što je primio; biti neoprezan, razbacivati se životnom energijom i životom samim. Ako to radite, količina ayusa ubrzano će se smanjivati. A kad se smanji do kritične točke, tijelo će se razboljeti. Ako se smanji ispod minimalne razine… vrijeme je za odlazak.
Da budem fer, na ovom mjestu moram spomenuti da postoje situacije i vrijeme kad ayusi jednostavno isteknu sami od sebe, neovisno od načina na koji živimo. Također, na drugoj strani moram spomenuti i to da legenda o besmrtnosti (neograničenom pritjecanju i posjedovanju ayusa) i dalje živi, ne samo u Indiji, nego i u suvremenoj znanosti.
Ali, to su već druge teme. Za većinu ljudi, u većini situacija današnjeg vremena važno je sačuvati svoje ayuse i, ako je ikako moguće, umnožavati ih.
Tehnike i metode koje preporučujem (poput meditacije i drugih tehnika), a koje su dobre za vaš duh, istodobno stvaraju dodatne ayuse čuju ćete prisutnost primijetiti u obliku povećane radosti i uživanja u životu. To odmah znači da će vam i zdravlje biti bolje.
Postoji, međutim, jedna cijela grana znanja nazvana po ŽIVOTU ili želji za životom. Pogađate već, to je AYURVEDA.
Ayurveda nije moje područje djelovanja. Ali, istodobno, ne samo da je povezana s jyotishem (koji jest moje područje djelovanja), nego je i osobno jako volim.
Zašto? Pa, prije svega, zato što vam omogućava da djelujete na vrlo tanahnim razinama gdje se ayusi stvaraju. U redu, ayurveda bi vam mogla preporučiti neke postupke koji se očekuju: prehrana, vježbanje, tretmani, ljekoviti preparati, ulja, čajevi…
Ali, svaki od tih postupaka bit će u skladu s vašom individualnom konstitucijom i stanjem u kojem ste sada. Također, svaki od tih postupaka bit će usklađen sa širom slikom osnovnih prirodnih zakona koji djeluju unutar vašeg tijela (doše ili metabolička načela).
Zatim, ayurveda je nježna. Da, nježna i profinjena. Toliko nježna da će vas samo izlaganje postupcima ili tretmanima na neki način uzdići iz uznemirenosti svakodnevnih aktivnosti. Ayurveda stvara ayuse. Vi investirate svoje vrijeme i energiju u njih, a zauzvrat dobivate AYU – ŽIVOT.
Sjećam se, moje prvo savjetovanje s ayurvedskim vaidyom (liječnikom), bilo je tamo negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio sam “u cvijetu mladosti”, bez ikakvih zdravstvenih problema. Ipak sam po preporuci malo promijenio prehranu ne bih li je prilagodio osobnoj konstituciji.
Moje posljednje ayurvedsko savjetovanje bilo je prije nekoliko mjeseci. Prošlo je mnogo godina i vrijeme je učinilo svoje. Nešto ayusa je potrošeno, ali dosta je, srećom, sačuvano! Redovno pijem poseban napitak koji mi je preporučen (sam ga spravljam, uopće nije zahtjevno ni skupo), ali koristim i čajeve prema dobu godine i osobnim potrebama.
Početkom godine bio sam i na panchakarmi, posebnom tretmanu pročišćavanja koji se preporučuje kao preventiva, ali i kao tretman, ako to situacija zahtijeva.
I, da – kao što sam napisao na početku ovog teksta, nisam bio u Indiji. Ayurveda se proširila svijetom i vjerojatno možete na mnogim mjestima pronaći vrlo dobre zapadnjački obrazovane liječnike koji su se obučavali i u Ayurvedi.
U ovom mojem slučaju, Indija je opet nekako našla put do mene. U Zagrebu postoji ayurvedska klinika u kojoj se uvijek nalazi barem jedan stručni ayurvedski vaidya, Indijac porijeklom i s tradicionalnim obrazovanjem iz ayurvede pa možete biti sigurni da ćete doživjeti zanimljivo iskustvo.
Vidite, bilo bi mi drago da sačuvate svoje ayuse, jer bez njih nećete moći pratiti ono o čemu pišem i govorim; mnogi će vam svjetovi ostati zatvoreni, a to je velika šteta.
Ljudi me često pitaju što preporučujem, kakvu brigu za tijelo, kakvu preventivu? Pa eto, jedan od odgovora na ovo pitanje jest: čuvajte svoje ayuse. Zavirite u ayurvedu, istražite što vam ona može ponuditi. Siguran sam da će vam se isplatiti.
67 STVORITE NOVO JA
